Miran porod: Drugi dio – kroz trudove

21.12.2018 / Mamatataja

Kako se pripremiti i ostvariti miran porod i okrenuti se sebi i svojoj bebi, čak i onda kad porod ne ide onako kako smo to zamišljali, ispričat će i podučiti iskusna primalja Slobodka Arsova, u tri nastavka

Miran porod – prvi dio

Svaki porod ima svoj ritam, nastavlja priču o mirnom porodu primalja Slobodka Arsova.

Savjetovala bih vam da ne gledate na sat. Porod je događaj kad vrijeme staje. Svako malo će vas u rađaonici pitati koliko su vam trudovi česti, a to su trenuci koji vas odvlače od onoga što u stvari trebate raditi.

Ono što trebate je okrenuti se k sebi. Kad krene trud zatvorite oči, udahnite duboko na nos, zadržite malo dah i polako ispuhujte zrak. Obratite pažnju i mislite da je čmarni mišić (guza :)) opušten(a).

Vježbajte ovo opuštanje još dok ste u trudnoći. Ovakvo disanje neće izazvati trudove, ne trebate se plašiti. Naprotiv, pomoći će vam da se relaksirate onako kako vi želite i kada vi to želite.

Kad više ne možete od boli, kad dođete do zida, sasvim izvjesno je da će vam predložiti injekciju dolantina. To je opijat i analgetik koji prelazi kroz barijeru posteljice i djeluje jednim dijelom i na dijete. Vas umiri i pomogne da napravite odmak od boli. Bol ne nestaje, samo odspavate i opustite se.

Možemo reći da je i to u redu, ako dođete do faze kad više ne pomaže ni disanje ni hodanje. Znaju tu injekciju tada predložiti liječnik ili primalja. Ja osobno pokušavam s tehnikama disanja, hodanja, bodrenja. Pokušavam vas potaknuti da ostanete svjesni svog poroda, da ga se možete sjećati i povezati s nečim lijepim, a ne da se ne sjećaš dobrog dijela svog poroda, a što se događa kada se daje ovaj lijek.

Za vrijeme truda

Za vrijeme truda najbolja je da se rukama naslonite na nešto, na krevet, stolicu, supruga :), sa zadnjicom nazad ili pomalo u stranu, lijevo ili desno, kako vam odgovora – i prodišite trud. To je položaj pri kojem dolazi do najboljeg mogućeg otvaranja zdjeličnog luka.

(Disanje u ovom položaju možete vježbati pred sam kraj trudnoće, zadnji tjedan ili dva, ali nikako na početku ili sredini trudnoće!!!)

Kad trud prođe ispravite se i hodajte. Možete ići i na wc, pomokrite se, pokušajte prodisati par trudova na školjci, ponovno se pomokrite. To je naime dobar način za spuštanje bebe između trudova. Nikako nemojte ležati. Ako vam prilikom hodanja smeta kompresa (koja se stavlja kad curi vodenjak), obucite si jednokratne gaćice.

S obzirom na to da beba prilikom izlaska iz maternice radi pokret poput ključa u ključanici, samo puno kompliciranije, dobro bi bilo da se krećete i za vrijeme truda, naravno dok on nije još vrlo intenzivan, upravo kako bi beba mogla taj pokret što bolje izvesti.

Kad trud postane jak, čučnite ili se naslonite, ne komunicajte, neka baš svi oko vas pričekaju, na to imate pravo. Ako netko želi razgovarati s vama samo dignite ruku, neka vaša pratnja razgovara. Vi se koncentrirajte samo na disanje, neka sve drugo  stane. Prodišite, zatvorite oči, pokušajte opustiti mišić guze, i pokušate doživjeti i vizualizirati svoju bebu kako se kreće prema dolje.

Kad vas pregledavaju dok traje trud, trebalo bi raširiti koljena, pokušati opustiti čmar i prodisavati. Tada se najbolje vidi kako se beba spustila. Nakon pregleda i masiranja cerviksa očekujte da će vrlo brzo doći sljedeći trud. Sve to nije ugodno, ali pokušajte iskoristiti da sve situacije idu vama u korist.

Mislite na bebu

Kad osjetite trud, beba kreće van. Beba se tada nožicama odgurava o stjenke maternice, a maternica je mišić pa trud osjećate kao stezanje, bude vam sve tvrdo. Ta kontrakcija, odnosno stezanje mišića izguruje bebu van pa se i beba lakše sama gura. To boli!

Kad počnete osjećati tu bol, prva pomisao obično bude: ‘Ne! Nemoj ponovno!’ Kad to pomislite, to je kao da spriječavate bebu na izlazak. Beba dobije impuls za van, a vi se opirete. Možete zamislite da vam beba govori: ‘Baš sam sad krenuo(la). Mama, saberi se! Hoćeš li da izađem ili ne?!’ Naravno da sad malo karikiram, ali ima u tome istine. 🙂

Zato kad bol počinje rasti, fokusirajte se na disanje, opuštno. Pokušajte vizualizirati vašu bebu, kako ona izgleda, kako ćete je držati i maziti kad se rodi, kuda ćete je voditi, ili već kakve već misli imate o vašoj bebici koja se treba roditi. Takve misli će vam u tom trenutku biti najkorisnije.

Na taj način pomažete i vašoj bebici. A kad njoj pomažete, zaboravljate na sebe i onda vas manje boli. Zato dok dišete, mislite na bebicu, koncentirajte se na te misli i čekajte da bol popusti.

Kad trud prestane, prestanite tako lagano i duboko disati. Ne razmišljate tada o disanju. Tada možete hodati, pričati. U tim trenucima više ne boli.

Kad počne ponovno boljeti, kažite sami sebi: U redu, idem disati, idem se okrenuti sebi, misliti na bebu, mislit da će ta bol proći, da nije tako strašna, da će djetetu pomoći izaći van. Opustite donji dio mišića zdjelice, opustite čmar, bol će biti izdržljivija.

Kad stalno boli

Neke žene poslije truda i dalje boli, prije svega žene koje nisu spremne za trudove, one koje se nisu dogovorile same sa sobom. Njima nešto remeti ritam disanja i trudova. Ako se vama to dogodi, pokušajte shvatiti što je to što vam smeta. Možda je to vaš partner ili primalja koji vas ometaju. Razgovarajte sa suprugom, odnosno vašom pratnjom, neka razgovara s primaljom, neka pokušaju promijeniti situaciju. Ako je jako svjetlo, neka se zamračiti rađaonica. Ili možda da prošetate do toaleta ili tuša. Tuširanje za vrijeme trudova bilo bi od velike pomoći.

Jačina trudova i kako umanjiti strah?

Priroda se pobrinula da trudovi budu dozirani. Prvi trud koji dođe može vas iznenaditi svojom jačinom, sa sljedećim već se navikavate na tu količinu boli, i budete spremni za ono što dolazi.

Trudovi mogu trajati 10, 12 sati. Zato nemojte gledati na sat. Ne dozvolite da vas vrijeme ometa.

Da, strah može pojačati bol! Ali i strah koji pokazuje pratnja može također pojačati vašu bol. Zato bi bilo dobro da vježbe opuštanja i disanja radite s onim koji će vas pratiti na porodu.

Razumljivo je da vas je strah kad dođete u rađaonicu. Nepoznata atmosfera i nepoznata lica utječu na osjećaj straha. Protiv toga možete samo disanjem i opuštanjem.

Ponekad žene, iscrpljene dugotrajnim porodom i trudovima, otpuste svu svoju kontrolu i tada se zna desiti da porod krene…

Vizualizirajte izlazak bebice

Možete li zamislili da sami, s vašim rukama dočekate izlazak bebice? Ili vam je to prestaršno? 🙂

Mi vas ponekad pitamo, kad beba počne kliziti van i vidi se glavica, želite li staviti svoju ruku dolje, da osjetite glavicu. Obično žene znaju preplašeno reći: ‘Ne!’

Svaki put kad vježbate disanje i opuštanje pokušajte si vizualizirati bebu, djetetovu glavicu kako izlazi van. Slobodno položite ruku dolje, zatvorite oči i zamislite kako dočekujete bebu. Zašto baš vi ne biste bili prvi koji će dirati glavicu svoga djeteta. Zašto to ekskluzivno pravo dati primalji ili ginekologu!? Zašto to ne probati! To je vaše dijete i to je vaše tijelo! Pokušajte si taj trenutak vizualizirati i vježbati to. Ako vam je to prihvatljivo, naravno. 🙂

Mi smo u rađaonici čak nabavili ogledala da žena može pratiti izlazak djeteta. Ja zaista mislim da sam kao primalja privilegirana da mogu s vama biti u tom neprocjenjivo važnom trenutku.

Govoreći vam sve ovo, želim vam pomoći da osvijestite koliko je važno da budete svjesne i prisutne u svakom trenutku poroda. Kad vam krenu trudovi, pokušate svjesno disati, razgovarati s osobljem, razgovarati s vašom bebom. Razgovarate li sad s vašom bebom?

Pijte vode

Ako vam se netko u rađaonici ne sviđa, okrenite se, odmaknite taj stres od sebe.

Ponesite si sa sobom i vodu i nakon svakog truda popijte si gutljaj. Mi potičemo konzumaciju vode. Morit će vas i glad. Pitajte smijete li uzeti što god. Ponesite si vrećice s medom, čokoladice, nešto što brzo ulazi u krv i ne zadržava se u želucu. To se ranije izbjegavalo zbog eventualne potrebe za carskim rezom i hitnog uspavljivanja, da prilikom stavljanja maske ne dođe do povraćanja i aspiracije. No rijetko se to događa…

Imajte na umu da su liječnici verzirani na patologiju, zato su i tako oprezni. No dobro je da jesu, jer ako što krene loše oni preuzimaju situaciju. No ako je sve u redu – ako su otkucaji bebinog srca u redu, ako ste vi dobro, nema potrebe za intervencijom, ni za infuzijom, a što ometa kretanje. Zato, iako vam se ne pije voda, dobro je uzeti gutljaj vode da budete hidrirani i u dobrom stanju u trenucima kad vam bude trebalo najviše snage.

Bušenje vodenjaka

Ako je sve u redu, nema potrebe za bušenjem vodenjaka. On se buši samo ako se želi ubrzati porod, ako imate dugo trudove i ako liječnici smatraju da bi se porod trebao ubrzati. Tada se o tome dogovaraju s vama i ako vi pristanete, probuši se vodenjak. Nakon toga krenu jači trudovi i beba brže sklizne van.  No to brže znači i bolnije, dok sporije znači laganije. Kada porod ide prirodnim putem imate se vremena prilagođavati svakom trudu, imate vremena učiti prodisavati trudove…

Ja osobno nisam za izlaganje trudnice ni jedom lijeku u fiziološkoj trudnoći pa ni bušenju vodenjaka, jer time ometamo fiziološku trudnoću. Ako ste dobili spontane trudove, taj se zamašnjak zna prekinuti davanjem nekih lijekova. Zna se dogoditi da trudovi stanu pa se onda automatski daje drip da bi se trudovi pojačali, nakon čega imamo više priča… Ako su otkucaji bebinog srca dobri i vi možete prodisavati, imate strpljenja. Zašto da porod ne potraje i deset sati?! Što mislite o tome?

Morate znati da vas se mora pitati želite li da vam se prokida vodenjak. Primalja i liječnik će vam objasniti zašto oni predlažu bušenje vodenjaka, moguće i zbog nekih rizika. Na, koncu možda trudnica osjeća da više ne može i nema snage podnositi trudove još satima, pa prihvati bušenje vodenjaka, kada sve brže krene, doduše, uz više boli.

Više o prokidanju vodenjaka možete pročitati u tekstu Zašto je bolje izbjeći namjerno bušenje vodenjaka?

 

Slobodka Arsova, prvostupnica primaljstva, primalja u rodilištu Opće bolnice Pula – osnažuje trudnice na radionicama udruge Primalja i obitelj