Tužna strana trudnoće: Kako se nositi s gubitkom bebe?

14.03.2018 / Piše Paola Albertini

Velika je zabluda da se gubitak nerođenog djeteta što prije treba zaboraviti. Tugovanje, kao i ljubav, pripada roditelju i treba se izraziti. To je jedini put ka oporavku, poručila je psihologinja Ivana Mihaljica Baljak

– Iako je gubitak nerođenog ili rođenje mrtvorođenog djeteta izuzetno težak i neizrecivo bolan događaj, o tome se nerado govori, pa čak ni u krugu obitelji. Tim više o tome treba (pro)govoriti. Gubitak je to koji je je potrebno odtugovati ili barem to pokušati učiniti.

Rekla je to prof. Ivana Mihaljica Baljak, certificirana geštalt psihoterapeutkinja i praktikantica terapije igrom, govoreći o ovoj temi u povodu netom završenog Tjedna psihologije.

Ožalošćeni roditelji, na žalost, ne dobijaju adekvatnu psihološku potporu, a njihova bol ostaje neprepoznata jer gotovo da je uvriježeno mišljenje da ‘to još nije bilo dijete’, pogotovo kad se radi o ranim stadijima trudnoće. (Takvu tezu nerijetko ćemo čuti od onih koji kroz takav gubitak, na njihovu životnu sreću, nikad nisu prošli!) Tu su i birokratski problemi, kad je riječ o mrtvorođenom djetetu, u kojima se roditelji često ne mogu snaći, pa je to svojevrstan ‘nevidljivi problem’ koje ožalošćene itekako pogađa.

Žalovanje

A bol je velika, čak i ako je to bio tek sam početak trudnoće pa je pitanje kako se nositi s gubitkom bebe.

– Saznanjem o trudnoći počinje radost, veselje, ushit, planiranje, zamišljanje budućeg života s bebom… pa makar ono bilo samo ‘u glavi’, početno. Takvo stanje sve je izraženije kako trudnoća odmiče. Djeca su naša ostavština na zemlji, zato nam je naša plodnost važna. Smrt tek rođenog ili nerođenog djeteta u evolucijskom smislu dovodi i do naše prijevremene smrti, stoga je taj gubitak tako zastrašujući, rekla je psihologinja Mihaljica Baljak .

Treba znati da se kao ljudi razlikujemo po tome koliko nam treba da odžalujemo gubitak. Bitnu ulogu tu imaju dosadašnja iskustva i trenutna životna situacija. A žalovanje nakon izgubljene trudnoće je teže od ostalih oblika žalovanja jer nema stvarnih pozitivnih iskustava s djetetom, poput lijepih sjećanja.

Zablude

Mnoge su zablude vezane za taj tragičan događaj, najčešće ta da to još nije bilo dijete. No roditelji su to dijete itekako doživjeli, tim više što se zahvaljujući novim tehnologijama i ultrazvuku ono zorno prikazuje. Žena dolazi u stanje stopljenosti s plodom i za nju su plod i ona jedno, pojasnila je psihologinja.

Druga je zabluda da će tugujućem paru pomoći rečenica: ‘Mladi ste, imat ćete još djece!’. Ali neće im pomoći, jer par neće imati to dijete. Činjenica je to koju treba poštivati. Roditelji i to izgubljeno dijete su se povezali, iako se nikad nisu držali za ruke.

Velika je zabluda i ta da se gubitak nerođenog djeteta što prije treba zaboraviti. Tugovanje, kao i ljubav, pripada roditelju i treba se izraziti. To je jedini put ka oporavku, poručila je.

Tuga

U cijeloj priči ne smije se zaboraviti tugovanje očeva, za koje je gotovo uvriježeno mišljenje, da ih gubitak djeteta, posebno nakon ranog spontanog pobačaja, ne pogađa.

– I otac nerođene ili mrtvorođene bebe je tužan, a i brine zbog majke. Nerijetko u takvim situacijama dođe i do razlaza partnera i raspadanja braka. Tada je izuzetno važna iskrena komunikacija između supružnika. To je stvaran gubitak i ne smije se umanjivati, a dijeljenje zajedničkih aktivnosti važno je za opstanak veze, rekla je.

Tuga djece

Kad je riječ o dječjim reakcije, one su složene, objašnjava dalje Ivana Mihaljica Baljak.

– Njihov ego je velik i smatraju da su krivi i odgovorni za sve pa tako i za gubitak (nerođenog) brata ili sestre. S njima treba mnogo razgovarati na način primjeren njihovoj dobi, savjetovala je.

Od tuge ne treba bježati. Dobro je tugu osjetiti jer je ona put ka oporavku. Svako će naći svoj način žalovanja, netko će o tome željeti pričati, netko će se zatrpati poslom, muškarci će možda pretjerati sa sportom…Kao i kod ostalih gubitaka tu su faze žalovanja, usponi i padovi, okidači.

Bol

Okidači koji mogu otežati put ka oporavku mogu biti administracija (npr. otpusno pismo), povratak na posao, susret s drugim trudnicama, pa i nakon proteka vremena – susreti s majkama i njihovom djecom koja su iste dobi kao što bi bilo nerođeno dijete, godišnjice, pa i sljedeća trudnoća.

Ne tako rijetko, čak i kad je gubitak bebe odžalovan, bez obzira radi li se o gotovo započetoj ili poodmakloj trudnoći, zna nastupiti ponovna iznenadna bol koja se javi potpuno iznenada, gotovo nesvjesno, kad majku, s odmakom vremena, u određenom trenutku ponovno slome emocije.

Žene koje nisu odžalovale gubitak trudnoće, posvjedočile su da su ‘slomile’ iznenada, nakon dugo vremena, godinu ili dvije od spontanog pobačaja, kad su ih suze i ogromna bol zatekle odjednom, u trenutku vožnje automobilom ili šetnji gradom.

Pomoć

Psihologinja Mihaljica Baljak ističe da je važno da žena potraži stručnu pomoć kadgod za to osjeti potrebu, pa makar i godinu dana od gubitka bebe, i bez obzira je li bila trudna 8 ili 22 tjedna, jer – nevjerojatna je povezanost s djetetom koju žena osjeti čim sazna da je trudna.

Potrebno je upozoriti da je već pomalo alarmanto stanje ako žena prestane izlaziti iz kuće, izbjegavati susrete s ljudima, a stanje je ozbiljno ako prestane izlaziti iz kreveta, ako prestane komunicirati s okolinom, prestane obavljati osnovnu higijenu, oda se alkoholu…Tada je nužno potražiti stručnu pomoć.

Osoblje u bolnici može biti od velike pomoći, pogotovo ako je za to educirano. Savjetuje se da omoguće roditeljima da vide dijete, da se oproste s mrtvorođenčetom. Preporučuje se da se omogući ocu da bude na porodu te da se majka odvoji od drugih rodilja. Neka roditelji svakako dobiju sliku djeteta s UZV za uspomenu. To im tada možda neće mnogo značiti, ali kasnije vrlo vjerojatno hoće.

Roditelje je potrebno informirati o podršci koju mogu dobiti i dati im ostale informacije, poput onih o potrebnoj birokraciji, ako je trudnoća bila poodmakla. Naime, iznad 22 tjedna trudnoće i od 500 grama težine bebe nastupa prijevremeni porođaj. Upravo ovaj tjedan predstavlja granicu pobačaja i prijevremenog porođaja, jer bebe starije od navršena 22. tjedna trudnoće mogu preživjeti.

Hrabro u drugu trudnoću

– Iako je to izrazito teško, bol valja prihvatiti i ona će tek tada nestati. Drugu trudnoću trebalo bi hrabro prigrliti zajedno sa svim strahovima. Nema veće sreće nego roditi zdravo dijete, zaključila je Ivana Mihaljica Baljak.