S pulskim primaljama: O trenucima nakon poroda iz prve ruke

24.10.2017 / Piše Vesna Kapeloto

Sudjelovali smo na radionici udruge Primalja i obitelj, na kojoj su primalje Slobodka Arsova i Jelena Zorić govorile o trenucima nakon rađanja te prvim danima nakon poroda, koji znaju biti vrlo zahtjevni, kada raspoloženje treba biti na vrhuncu, a osjećaji i snaga duha nisu u skladu ‘s očekivanjima’

– Samo to što sam prije poroda imala priliku primalje vidjeti, već mi toliko puno znači!, priznala je jedna od trudnica u poodmakloj trudnoći i polaznica radionica udruge Primalja i obitelj, koja okuplja primalje pulskog rodilišta, otprilike polovicu od njihova ukupnog broja.

Tek što su se okupile i privele kraju prvi jednomjesečni ciklus od 4 radionice – u kojima iz prve ruke trudnice detaljno upoznaju s iskustvom poroda, trenucima koji ih očekuju u rodilištu, informiraju ih o dojenju, novoj ulozi žene kao majke, njezi djeteta, itd. – pulske primalje izazvale su ogroman interes i zanimanje među trudnicama i njihovim partnerima.

Radionice se održavaju u malim grupama kako bi se održala intimnost neophodna da se žene, razumljivo, većinom pune straha i iščekivanja, oslobode i najintimnijim pitanjima te dobivenim odgovorima pripreme za događaj pun neizvjesnosti, kao što je porod. S druge strane, trudnice imaju mogućnost upoznati se i porazgovarati s primaljama koje će, moguće, s njima biti na porodu. A poznato lice u tim trenucima, složit će se žene koje imaju iskustvo poroda, tako dobro dođe.

Sudjelovali smo na radionici na kojoj su primalje Slobodka Arsova i Jelena Zorić govorile o trenucima nakon rađanja te prvim danima nakon poroda koji znaju biti vrlo zahtjevni, kada raspoloženje treba biti na vrhuncu, a osjećaji i snaga duha nisu u skladu ‘s očekivanjima’. Prenosimo vam neke njihove dragocjene savjete.

Isprike

– Neke žene osjećaju da se moraju ispričati primaljama i liječnicima zato što su u trenucima rađanja bile glasne, jer su vikale, ili su možda bile grube. Ženama to ostane u sjećanju, iako ne baš sve…. No, nemojte se ispričavati, imate pravo pokazati svoje osjećaje, imate pravo biti ljute, vesele, žalosne… Mi smo tu da se kao profesionalci postavimo na pravi način, da vas udaljimo od mogućih negativnih emocija, da vam ne zamjerimo…

Homeopatija

– Ako koristite homeopatiju, slobodno nam to recite, nemojte to skrivati i kriomice je uzimati, nikome to ne smeta, vremena se mijenjaju, to je vaše pravo…

Dojenje već u rađaonici

– Rodili ste, emocije su ogromne, bebica je na vama s pupkovinom vezana za posteljicu…kreće sljedeći trud i porađa se posteljica. Potom se gleda je li došlo do puknuća međice, ili je bila epiziotomija… Kad je međica sašivena, stavljamo čiste plahte i vi ostajete u rađaonici još dva sata, prati se krvarenje. Ako želite i ako osjećate da možete, odmah dajte bebi sisati, još dok ste u rađaonici, ne morate za to nikoga pitati… I ne zaboravite piti vode, kao što se pili dok su trajali trudovi.

U sobi

– Partneri izlaze iz rađaonice, odlaze, za njih je to često završena priča, ali vaša tek počinje…Stigli ste u sobu, ako se radi o noćnim satima, ako ste jako iscrpljeni, možete tražiti da se beba zadrži u dječjoj sobi, a vi pokušajte zaspati par sati. Često međutim, zbog navale hormona mame ne mogu zaspati i uspijevaju tek ako je beba s njima pa traže da im se beba vrati. Slušajte sebe i svoje osjećaje… Obavezno jedite, ne ostavljajte doručak za kasnije, pa čak i ako dojite. Stavite sebe na prvo mjesto, jer ako ste vi dobro i zadovoljni i beba će biti dobro i neće puno plakati.

Kriza

– Zna doći do krize. Koliko god da ste željeli bebu, nekim ženama dojenje je neugodno, neke nervira, ne osjećaju se dobro. Neke žene će o tome pričati, druge neće, držat će sve u sebi, i na koncu ‘puknuti’. I tad dolazi do drame, svi su krivi… Istina, nije lako, ali treba izdržati…

Privijete bebicu uz sebe

– Nije lako to razdoblje u rodilištu. Pratnja je otišla, a vi ste ostali sami. Iscrpljeni ste, boli vas, trebate dojiti, presvačiti bebu, jedva čekate da idete kući. Bebica koja je bila dio vas sad se ponaša drugačije, nepredvidiva je, kao i vaše emocije… Skinite odjeću s bebice, ostavite joj samo pelenu i privijte je uz sebe, da vas osjeti, i vi nju, i ležite tako zajedno. Na taj način još ćete se više povezati s bebicom i malo pomalo osloboditi straha koji u početku osjećate… 

Kod kuće

–  Jednom kad dođete kući, ne dozvolite da vam u početku dolazi mnoštvo ljudi. Zamolite ih da odgode svoj dolazak, iako oni samo žele podijeliti taj veseli trenutak s vama… Svi oni daju gomilu savjeta i – odu! A vi ostajete sami sa sobom i svojim strahovima i nesigurnostima.  (Neka vam dođu samo oni najbliži koji vam daju podršku i hrabre vas.)  Malo pomalo, dan po dan, ići će vam odlično. Iako vam se život izmijenio i postali ste mama, ne zaboravite da ste to ipak ona nekadašnja ‘vi’. Brinite o sebi, još od prvih dana u rodilištu, kad uhvatite slobodan trenutak na brzinu ‘složite’ kosu, stavite malo make-upa, istuširajte se i bit će lakše i vama i vašoj bebici. 🙂