Komplikacije u trudnoći i pri porodu i neurorizično dijete

26.06.2021 / Vesna Kapeloto

Djeca s nižim neurorizikom često prolaze ispod radara i njihova se razvojna poteškoća, najčešće s razvojem govora ili s učenjem, uoči tek kasnije, kada je već relativno kasno za ‘popravak’

Kad se govori o komplikacijama u trudnoći ili o komplikacijama do kojih može doći pri samom porodu redovito se spominju i neurorizična djeca, odnosno djeca s neurorizkom. Iako se termini neurorizik i neurorizično dijete već dugo koriste, iskustva govore da mnoge (buduće) mame s njima nisu upoznate. Dojam je da su to termini koji ih jako plaše i mnoge ih iz straha ‘zaobilaze’, ili krivo shvaćaju, što je posve pogrešno jer time propuštaju pružiti potporu svom djetetu kad je najvažnije, odmah nakon rođenja.

Naime, radi se utjecaju različitih čimbenika tijekom trudnoće, pri porodu ili po porodu koji mogu utjecati na mozak djeteta.

Često se neurorizik povezuje s teškim razvojnim poteškoćama i oštećenjima. Ipak, djeca koja imaju takve poteškoće čine manji dio sve neurorizične djece i njihove se razvojne poteškoće (uglavnom) brzo uočavaju pa se oni uključuju u postupke rane intervencije.

Međutim, djeca s nižim neurorizikom često prolaze ispod radara i njihova se razvojna poteškoća, najčešće s razvojem govora ili s učenjem, uoči tek kasnije, kada je već relativno kasno za “popravak”. No, krenimo redom.

Stanja koja utječu na pojavu neurorizika

Dakle, neurorizično dijete je ono koje je tijekom trudnoće, porođaja ili u ranom razdoblju nakon rođenja bilo izloženo nekim štetnim faktorima za koje se zna da mogu negativno utjecati na razvoj mozga.

Stastistike govore da je svako deseto dijete bilo izloženo takvim čimbenicima rizika. Kod polovine te djece mogu se očekivati i neka razvojna odstupanja.

Tijekom trudnoće slijedeća stanja majke nose neurorizike za dijete:

– infekcije kod majke
– povišena temperatura
– stres
– visoka dob pri prvom porođaju (više od 35 godina)
– pretilost majke
– potpomognuta oplodnja
– višeplodna trudnoća
– autoimune bolesti majke te patološka stanja trudnoće koja dovode do prijevremenog rođenja (poremećaji količine plodne vode, poremećaji građe posteljice i pupkovine, upala plodnih ovoja, preeklampsija, gestacijski dijabetes, itd.), i još neka stanja.

Rizici vezani uz komplikacije pri porodu:

– prijevremeno rođenje (ranije od 37. tjedna gestacije)
– visoka ili niska porođajna težina (manje od 2500 grama)
– zastoj u porođajnom kanalu
– jako brz ili produžen porođaj
– asfiksija (nedostatak kisika) pri porođaju
– porođajna trauma (krvarenje u mozak)
– aspiracija mekonija
– porođaj carskim rezom, na vakum, i još neki.

Rizici vezani uz komplikacije nakon poroda

– depresija majke
– konvulzije, i još neka stanja novorođenčeta.

U literaturi se neurorizik kod novorođenčadi ocjenjuje kao visoki ili niski.

Niskoneurorizična djeca su ona koja imaju manje od dva čimbenika rizika. Kod njih se uočavaju blaža odstupanja mišićnog tonusa, dok se UZV pregledom mozga otkriva uredan nalaz.

Visokoneurorizična djeca imaju dva ili više čimbenika rizika i razvijaju teže kliničke slike u smislu značajnog odstupanja mišićnog tonusa (spastičnost ili hipotonija), konvulzija i dr. Ultrazvučno se nalaze promjene moždanog tkiva.

Poteškoće koje se javljaju tek kasnije

S obzirom da vrijeme trudnoće, poroda te nakon poroda prodstavlja razdoblje kada se postavljaju temelji za razvoj kognitivnih, motornih i socio-emotivnih vještina – razumljivo je da svaki štetni događaj može imati dugoročan utjecaj na razvoj djeteta.

I tu nastaje probelm. Naime, vrlo često se poteškoće ne pokažu odmah, već nakon prve godine, kad se mogu javiti problemi s govorom i senzorikom ili tek u predškolskoj ili školskoj dobi, kada imamo različite probleme povezane s učenjem.

Problem je još veći jer se poteškoće javljaju nakon potpuno urednog motoričkog razvoja u prvim godinama života, pa ih roditelji više ni ne povezuju s komplikacijma u trudnoći i pri porodu, kada su ta suptilna oštećenja mozga i nastala. Ona se pak manifestiraju kao poteškoće u razvoju govora, a mogu se javiti i poteškoće s pažnjom, koncentracijom, logičkim zaključivanjem, što je još teže uočiti i prepoznati.

Baby handling kao odgovor i prevenitva

Sposobnost mozga da nadoknadi i premosti oštećenja najveća je upravo tijekom prvih mjeseci i prve godine života. Zato je snažna preporuka zdravstvene struke i savjet roditeljima djece s neurorizikom da s njima u svakodnevnom postupanju, od samog rođenja, koriste Baby handling. Upravo Baby handling, pokazuju istraživanja, ima tu moć da iznivelira neuro oštećenja koja se mogu javiti zbog komplikacija u trudnoći i porodu, ako se s djetetom koristi odmah po rođenju. Na koncu, i samo kao preventiva. Naime, kako je već naglašeno, 50 posto djece koja su rođena kao neurorizična, nema nikakvih neuro oštećenja, odnosno neće imati nikakvih poteškoća u razvoju.

Nažalost, roditelji propuštaju raditi Baby handling, i zato jer ih ponese pravilan i napreden motorički razvoj njihovih beba. Upravo taj moment ističu mnoge mame toddlera i veće djece kad po društvnim mežama traže savjete i utjehu od drugih mama, zabrinute što kod svog toddlera uočavaju poteškoće s govorom ili senzorikom, odnsno probleme s učenjem u prvom razredu. No, do tada je vrijeme kad se moglo raditi s djetetom i utjecati na poteškoću umogome prošlo i ne može se vratiti.

Online video tečaju Baby handlinga, primjerenom za svakodnevno korištenje s neurorizčnom djecom bez izraženih poteškoća, kao i s djecom koja nisu neurorizična, možete pristupiti na platformi za online tečajeve Abilissima.com.