![](https://www.mamatataja.hr/wp-content/uploads/2023/11/fetus-735x387.jpg)
Zašto su muški fetusi osjetljiviji i ranjiviji od ženskih?
Enzim posteljice ima jaču zaštitnu ulogu u ženskih fetusa pa posteljica ženskih fetusa pruža bolju zaštitu od viška glukokortikoida, tj. hormona stresa kortizola u usporedbi s posteljicom muških fetusa, rekla je dr. sc. Aida Salihagić Kadić
Poznata je priča da su dječaci u trudnoći tj. muški fetusi ranjiviji i osjetljiviji od djevojčica tj. ženskih fetusa.
Da je priča točna, pa i znanstveno utemeljena potvrdila je dr. sc. Aida Salihagić Kadić, profesorica fiziologije i neuroznanosti sa zagrebačkog Medicinskog fakulteta.
Ona je u svom predavanju Fetalni stres – prenatalne i postnatalne posljedice na kongresu Prenatalna i postnatalna podrška obiteljima rekla da fetalni stres različito utječe na muške i ženske fetuse te da su – osjetljivi dječaci.
– Zapanjujuće je da najnoviji radovi pokazuju da postoje razlike u funkcioniranju enzima posteljice u muških i ženskih fetusa. Ovaj enzim ima jaču zaštitnu ulogu u ženskih fetusa pa posteljica ženskih fetusa pruža bolju zaštitu od viška glukokortikoida, tj. kortizola u usporedbi s posteljicom muških fetusa, rekla je ova neuroznanstvenica. Naime, i fetus na stres odgovara lučenjem hormona stresa.
To znači da postoje spolne razlike u funkciji posteljice, u aktivnosti ovog enzima te da fetalni stres različito utječe na muški i ženski spol, odnosno na ranorazvojno programiranje. Veći rizik nastanka depresije, shizofrenije, ADHD-a javlja se kod dječaka nego kod djevojčica, a razlog je u smanjenoj aktivnosti enzima posteljice i manjoj zaštiti od majčinih glukokortikoida upravo kod muških fetusa.
– Svi dobro znamo da su muškarci skloniji kardiovaskularnim bolestima i renalnim bolestima od žena iste dobi. Isto tako se zna da se promjene arterijskog tlaka javljaju više u muškaraca nego u žena, rekla je. Promjene u renin-angiotenzinskom sustavu, uzrokovane nedostatnom intrauterinom prehranom, češće se pojavljuju kod muških fetusa, što govori i o spolnim razlikama u osjetljivosti na deficit hranjivih tvari, pojasnila je prof. Salihagić Kadić.
Kolika je, pak, važnost prenatalnog razdoblja govori i saznanje da se posljedice ranorazvojnog programiranja mogu prenijeti i na sljedeće generacije, poput poremećaja tolerancije glukoze i inzulinske rezistencije.