Žene imaju pravo na rađanje uz puno ljubavi i topline

Kroz priču o svojim, za hrvatske prilike, neobičnim porodima, Jelena Božac i Elena Skoko dočarale su uvjete kakve bi žene mogle i trebale imati na porodu. Poručile su da su samo žene te koje se mogu i moraju izboriti za dostojanstvenije ophođenje u bolnicama tijekom poroda i trudnoće

– Toliko smo se udaljili od prirode da je danas normalno sve ono što je od te prirode udaljeno. Tako je i roditi bez ikakvih medikamenata, samo s primaljom – alternativno, a roditi uz medikamente je – prirodno. Alternativnim porodom danas se proglašava rađanje uz neki od prirodnih načina ublažavanja boli, korištenjem tople vode, masaže, uz mogućnost slobodnog kretanja i slobodnog glasanja. Žene, s druge strane, u rodilištima rađaju bez skrbi obojene toplinom i ljubavi, a upravo je njega puna topline izuzetno važna u trenucima rađanja.

Ustvrdile su to psihologinja Jelena Božac i glazbenica Elena Skoko koje su, govoreći o prirodnim porodima, kakve su one imale, i iskustvima koje su one doživjele, predočile uvjete i okolnosti u kojima danas rađa velika većina žena u Hrvatskoj. Kroz priču o svojim, za hrvatske prilike, neobičnim porodima, dočarale su uvjete kakve bi žene mogle i trebale imati na porodu. Ni Jelena ni Elena nisu žene odvraćale od poroda u rodilištu, ali su poručile da su upravo žene te koje se mogu izboriti za dostojanstvenije ophođenje prema njima tijekom poroda i trudnoće.

U susretu s pulskom publikom, u organizaciji udruge Aktivna, one su predstavile i svoje knjige, Jelena Božac – Priče o rađanju, s 14 različitih ispovijesti o porodu, a Elena Skoko – Memorie di un parto cantato, o raspjevanom porodu kakav je imala na Baliju.

Zašutjele smo, žene o porodima gotovo da i ne govore

Istaknule su da žene moraju osvijestiti svoje pravo na nježan porod koji će poštivati njihov integritet, kao i integritet njihovog djeteta. Takav porod moguć je i u rodilištima, iako sada, vele one, to nije tako. Danas se žene ne pita o postupcima koje im se rade tijekom poroda, poput primjerice epiziotomije, ne obavještava ih se o lijekovima koji im se daju. Žene su zašutjele, one o porodima ne govore jer dostojanstvo žena u mnogočemu u tim trenucima nestaje, i o tome je teško govoriti. S druge strane, rodilišta su napravljena za žene, i žene imaju pravo tražiti skrb za koju smatraju da je primjerena, naglasile su u pulskoj Gradskoj knjižnici.

Govoreći o alternativnim porodima, Elena Skoko koja drži radionice o raspjevanom porodu, a u Italiji radi kao aktivistica ljudskih prava kod poroda, istaknula je da su alternativni porodi zapravo normalni porodi. Alternativni su utoliko jer u današnje vrijeme više nisu uobičajeni.

– Najčešće je tu riječ o porodu kod kuće. To je nešto što kod nas nije uobičajeno i čini se kao da se igramo ruskog ruleta kad rađamo kod kuće. No, kod starijih generacija porod kod kuće je bio posve normalna pojava. Naše none su na taj način rađale, što znači da mi znanje o rađanju kod kuće imamo. Sada se pokušavamo prisjetiti tog znanja i objediniti ga sa znanstvenim spoznajama koje govore u prilog prirodnog načina rađanja, od dobrobiti na tijek poroda pa do utjecaja na povezivanje majke i djeteta, što se onda odražava na njihov cijeloživotni odnos, rekla je Elena Skoko.

Naglasila je da 90 posto žena ima šanse za takav normalan porod, budući da je 90 posto trudnoća normalno, dok onih drugih deset posto žena zahtjeva stručnu liječničku pomoć. U mnogim zapadnim zemljama porodi kod kuće su normalna pojava i zakonski su regulirani. Postoje slobodne primalje koje prate trudnoću i asistiraju kod takvih poroda. Tako je primjerice i u Italiji.

– Vrlo često mlade žene porod zamišljaju na hollywoodski način, a kad do poroda dođe shvate da porod nema tu brzinu, da trudovi mogu boljeti, ili ne boljeti. Želja nam je da našim lijepim pričama, u kojima je porod prošao lijepo i za majku i za dijete, kojeg smo doživjele kao jedno spiritualno iskustvo, potaknemo priče o porodu. Jer takve su priče, posebno one lijepe, potrebne mladim ženama, rekla je Elena koja je ispričala iskustvo svog raspjevanog poroda na Baliju, za naše prilike potpuno egzotičnog. Rodila je, naime, u primaljskom centru gdje primalje pjevaju djetetu koje se rađa.

Raspjevani porod u vodi na Baliju

– Nisam puno znala o porodu u vrijeme trudnoće. S obzirom da živim nomadskim životom, malo u Puli, malo u Italiji, malo na Baliju u Indoneziji, ostavši trudna mogla sam birati gdje ću roditi, započela je svoju priču Elena.

– Na Baliju sam imala mogućnost roditi u bolnici, ali sam u međuvremenu saznala za primalju Ibu Robin Lim, kontaktirala sam je i našla se s njom u primaljskom centru. Dočekala me raširenih ruku, zagrlila me i rekla mi: “I love you”, ispričala je, ne mogavši suspregnuti suze.

– Oprostite, ali prisjećanje na taj trenutak me uvijek iznova raznježi, rekla je brišući suze. Je sam na porodu, kao svaka žena, pored stručne pomoći, trebala nekoga ko me voli. Trebala sam mamu, nonu… Upravo je njega puna ljubavi, njega punog srca, prva stvar koju trudnica treba i traži. Trudnice budu šokirane nedostatkom takve njege u bolnici, naglasila je Elena.

– Srećom, ja sam imala iskustvo nježnog poroda i nježne njege. Rodila sam svoju kćer Koko u vodi i pjevala sam dok sam rađala. U vodi sam bila gola, mogla sam se kretati kako sam htjela. I moj partner Roberto je bio samnom i zajedno smo pjevali. Primalje u tom centru na Baliju dočekuju svako dijete pjevajući nježne mantre. Izuzetno je to dirljivo iskustvo za one koji slušaju sa strane, rekla je Elena, opisujući svoj porod kao izuzetno dug i bolan, a za naše prilike uistinu neobičan jer je tek rođena Koko ostala povezana s posteljicom još nekoliko dana nakon poroda.

Nisam željela skrb bez srca

Psihologinja Jelena Božac educirana je doula. Ona je na porodu, kako se izrazila, majka majci.

Doula ženi koja rađa pruža psihološku i emocionalnu pomoć.

– Čitala sam puno literature o različitim vrstama poroda i skrbi na porodu, i jednostavno mi više nije bilo prihvatljivo da imam skrb bez srca, ono što sam imala na prvom porodu, rekla je Jelena, pričajući o svom drugom porodu, odnosno o iskustvu koji je prošla sa svojom primaljom koja ju je pratila tijekom trudnoće. Jelena je na koncu ipak rodila sama kod kuće, kako je zapravo i priželjkivala, jer primalja nije stigla na vrijeme…

Istaknula je da je primaljska skrb, a ne specijalistička, u mnogim zemljama prvi izbor. Tako u Švedskoj, na primjer, trudna žena ide kod primalje. Na liječnika ima pravo ako postoji medicinska indikacija. Primalja je pak s trudnicom tijekom, ali i nakon poroda. Ona je educirana da prati razvoj trudnoće, da dodirom osjeti položaj i veličinu bebe, količinu plodne vode, koliko je beba visoko ili nisko, itd. Primalja se upoznaje sa ženom tijekom trudnoće, saznaje o njezinim potrebama i tipu ličnosti, što joj onda pomaže da ženi još više olakša tijekom poroda.

– Trudnoća i porod su redovan dio ženinog reproduktivnog života. To nije patološki dio koji se prolazi sa specijalistima. To je prirodni dio koji žena prolazi sa svojom familijom. Zato sam ja išla u Italiju naći svoju primalju i imati primaljsku skrb, ispričala je Jelena Božac. Opisala je pritom kako je izgledao pregled kod primalje tijekom trudnoće. S njom su zajedno bili suprug i petogodišnja kćer.

– Legla sam na kauč, naslonjena na jastuke, a primalja bi kleknula pored mene. S druge strane me grlila moja kćer. Bio je to vrlo emocionalni trenutak za čitavu familiju, posebno kad su se čuli otkucaji srca bebe. Mislim da bi takvu skrb trebala proći svaka žena, bila je iskrena.

– Vaginalni se pregled tijekom trudnoće, osim u iznimnim situacijama, ne radi. Ne liježete s nogama visoko i u ponižavajućem položaju, ne čekate u čekaonicama gdje čujete nemile priče i razgovore. To nije okruženje za zdravu trudnicu. Trudna žena izuzetno je prijemčiva za različita negativna stanja, strahove, i biti u bolničkom okruženju za trudnicu nije primjereno. Trudnoća nije bolest, rekla je.

Čudotvorni oksitocin

Nježan porod u primjerenim uvjetima vrlo je važan jer, prema riječima Jelene Božac, omogućuje nesmetano lučenja hormona tijekom poroda, i to posebno oksitocina.

– Oksitocin je hormon ljubavi, luči se pulsirajući, štrcne pa stane. Odgovoran je za trudove tijekom poroda. Kad se izluči žena ima kontrakciju. I lučenje mlijeka kod dojenja također je povezano s oksitocinom, kao i ejekulacija kod muškaraca. Ukoliko na porodu nisu osigurani uvjeti za njegovo lučenje, a vrlo često se to događa kod skrbi koja nije obojana ljubavlju, trudovi staju. Porod kod kuće svakako osigurava uvjete za lučenje oksitocina, ali može to biti i porod u primaljskom centru ili u rodilištu. Bitno je stvoriti atmosferu intimnosti i nježnosti. Vrlo često će oksitocin stati, a trudovi prestati, ukoliko žena u trudovima dođe u bolnicu i tamo je već na početku izmuče besmislenim pitanjima o stručnoj spremi, zanimanju, veli ona.

– Kad beba izlazi oksitocin je na najvećoj mogućoj razini, ali samo u prirodnom porodu. Kod dripa dobijemo umjetni oksitocin. On blokira prirodni oksitocin. Umjetni oksitocin je odgovoran samo za mehaničku komponentu trudova i nema utjecaj na emocionalni dio. Naime, u trenutku kad majka vidi dijete oksitocin i endorfin, kao prirodni morfij, su na vrhuncu. Ukoliko je dijete nakon poroda još neko vrijeme povezano pupčanom vrpcom, ono kroz posteljicu dobiva te hormone i majka i dijete se zaljubljuju. Taj vrhunac naleta hormona traje 40 minuta, najviše sat vremena, rekla je Jelena Božac, pojašnjavajući dobrobit odgode rezanja pupčane vrpce.

Naime, istraživanja, koja su još u začetku, govore da prvobitna količina oksitocina koju dijete dobije, dok pupčana vrpca još nije odrezana, određuje djetetov kapacitet za ljubav, prema sebi i prema drugima. O tome, rekla je Jelena Božac, govore i primjeri nekih plemena i civilizacija tijekom povijesti. Tako je kod miroljubivih plemena ovako povezivanje majke s djetetom bilo uobičajeno, dok se kod ratničkih plemena, kojima je u cilju bilo razvijati agresiju, dijete odmah odvajalo od majke.

S druge strane, dodala je, sve se više istraživanja provodi da bi se dokazalo da se premedikalizirani porodi odražavaju na količinu agresivnosti i antisocijalnog ponašanja kod djeteta.

Žene trebaju znanje o porodu

Vrlo je bitno da žena ima mogućnost utjecati na izbor prilikom poroda, a to će biti moguće ako se o porodu počne naglas razgovarati.

– Žene se boje poroda, u rodilišta dođu uplašene, ne žele se zamjeriti, žele da sve prođe u redu. I to je razumljivo. No isto tako moramo shvatiti da samo mi žene, kao građanke, možemo utjecati da rodilišta budu onakva kakva ih mi želimo, rekla je Elena Skoko.

Da bi žene to mogle, prije svega moraju imati znanje o porodu, a što često nije slučaj. Posebno mlade žene vrlo često ne znaju ni tko, ni što na porodu radi, misle da će ih poroditi ginekolog, a ne babica, rekla je. Upravo joj je primalja u jednoj poznatoj zagrebačkoj bolnici rekla da se primalje mogu založiti samo za one žene koje imaju znanje o porodu.

– Trebate shvatiti da je liječnicima vaš porod jedan od njih stotinu u godini, a vama je možda jedini u životu. S druge strane, liječnici, posebno muškarci, moraju se odvojiti od žene koja rađa, profesionalno, ali i fizički. Jer, zašto ne reći, da žena koja rađa frca seksualnošću. Zato, pozovimo ginekologe da nam objasne protokole, da prije poroda dođemo kod njih s planom poroda, da im kažemo što želimo i da oni to ispoštuju, rekla je Elena Skoko.

Jer, ako već postoje rodilišta prijatelji djeteta, neka postoje i rodilišta prijatelji žena.

Fotografije: Vera Kapeloto