Hoćemo li konačno glasnije, bez srama i straha, progovarati o postupanjima u trudnoći i na porodu?!

Krajnje je vrijeme da se letvica ophođenja u bolnicama prema svim ženama, trudnicama i rodiljama, digne na višu razinu Presudnu ulogu u tome morat će svojim pritiskom odigrati upravo same žene!

Čini se da će žene u Hrvatskoj morati početi glasnije, bez nelagode, srama i straha, istupati i progovarati o neprihvatljivim postupanjima prema njima u trudnoći i na porodu.

Da bi to mogle trebat će, prvo, osvijestiti da imaju pravo da ih se poštuje kroz komunikaciju i postupke prema njima i, drugo, morat će same imati više znanja i informacija o trudnoći i porodu, kao i postupcima koji se tada provode.

Krajnje je vrijeme, naime, da se letvica ophođenja u bolnicama prema svim ženama, trudnicama i rodiljama, onima s dna i s vrha statusne ljestvice, digne na višu razinu.

Neka prijelomni trenutak bude upravo istup saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić, koja je, obraćajući se ministru zdravstva, u Saboru u izravnom prijenosu ispričala kroz kakav je fizički bolni postupak nedavno morala proći, nakon psihički još težeg saznanja da je izgubila bebu u ranom stadiju trudnoće. Pitala je ministra: “Zašto?”

Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže ‘na živo’, bez anestezije. Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo 30 najmučnijih minuta u mom životu. To je 30 minuta ponižavanja svake žene od tisuća žena koje su potpisale peticiju protiv ovakvih postupka bez anestezije. Namjeravate li ovo promijeniti i kada, rekla je pred uglavnom muškim kolegama, saborskim zastupnicima, kojima je vidljivo bilo nelagodno, što joj je otvoreno i spočitnuto!

Ministar Milan Kujundžić, kojemu je također bilo nelagodno, rekao je da se kiretaža bez anestezije ne izvodi u Hrvatskoj, da će provjeriti… Danas iz splitske bolnice saznajemo da to nije bila kiretaža, već vakum aspiracija, i da taj postupak ne boli.

Uglavnom da je saborska zastupnica sve izmislila! Valjda kao i sve one silne žene koje po društvenim mrežama hrabro i sad već u popriličnom broju iznose svoje tužne i šokantne priče. A i liječnici i anesteziolozi pomalo priznaju da u mnogo slučajeva, upravo o njihovom raspoloženju ovisi hoće li se kiretaža izvesti s anestezijom ili bez nje, a ne o propisanom protokolu.

Žalosno, ali i očekivano da je zastupnica – čije političko opredjeljenje ne spominjemo jer u ovom slučaju ono nije bitno – optužena da je svoju intimnu priču iskoristila za političke svrhe, a svoje muške kolege dovela u nelagodu, kao i sve one koji su, eto, morali slušati i čitati takve intimne i osobne stvari!

Riječ je zapravo o obrascu, kutu gledanja na kojem se zasniva duboko patrijarhalno društvo u kojem živimo. Sve što se tiče reproduktivnih organa, općenito spolnosti, moramo držati u tajnosti, o tome se ne smije pričati. To je uteg koji ženama priječi da progovore o dostojanstvu koje im je često narušeno na porodu, o pitanjima, komentarima, postupcima kojima su povrijeđene. Te su osjećaje i sjećanja pospremile u sebi, i o njima ne govore.

Naravno, ne želimo ovime umanjiti onu drugu, toplu i humanu stranu trudničkih priča koje nastaju zahvaljujući mnogobrojnim požrtvovnim liječnicima i liječnicama, sestrama, primaljama.

Upravo su nas primalje više puta upozorile da prenesemo ženama da se moraju pokrenuti i same izboriti žele li drugačije postupanje na porodu i u trudnoći. Koliko god mi primalje podmetnule leđa, upravo su žene, trudnice i rodilje te koje moraju konačno dignuti svoj glas!