Interaktivne slikovnice namijenjene djeci, roditeljima i učiteljima: Put do svakog učenika postoji!

16.12.2018 / Mamatataja

Pomiriti teoriju i praksu te primijeniti u stvarnosti ono što zagovara pedagogija postao je izazov koji je rezultirao interaktivnim slikovnicama u kojima su glavni likovi upravo djeca autora – tri kćeri dr. sc. Ivana Markića te tri sina dr. sc. Ante Kolaka

Svoje znanstvene spoznaje iz područja pedagogije i didaktičke kulture škole, dvojica kolega i doktori znanosti Ivan Markić i Ante Kolak, sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pretočili su set od sedam slikovnica namijenjenih djeci predškolskog i ranog školskog uzrasta.

Atraktivno ilustrirane, edukativne i interaktivne slikovnice, napisane na način da potaknu dijete na aktivno promišljanje i pomognu mu u shvaćanju i rješavanju različitih odnosa, situacija i osjećaja s kojima se djeca od 4 do 9 godina susreću. Obrađuju polazak u školu, događanja i odnose unutar razreda, osjećaje, prijateljstvo, darovitost, učenje pa i boravak u bolnici.

No slikovnice nisu namijenjene samo djeci. Kao izvanredan didaktički materijal slikovnice će usmjeriti roditelje, ali i učitelje u njihovom radu i odnosu s djecom.

Predstavljajući slikovnice u Puli studentima te široj publici, autori su priznali da je teže napisati slikovnicu nego znanstveni rad. Posebno ih je ‘pogodila’ činjenica, priznali su iskreno, da je sve ono što su kao znanstvenici u području pedagogije radili u svojim istraživanjima i radovima na fakultetu, bilo teško primjenjivo u stvarnom životu s njihovom djecom. Na koncu su morali zaključiti da teorija i praksa često nisu u suglasiju.

Pomiriti teoriju i praksu te primijeniti u stvarnosti ono što zagovara pedagogija postao je tako izazov koji je rezultirao interaktivnim slikovnicama u kojima su glavni likovi upravo njihova djeca – tri kćeri Ivana Markića te tri sina Ante Kolaka. Po njima su slikovnice dobile nazive.

Na koncu, naglasili su, bio je to način da saznanja iz njihovih znanstvenih radova ne ostanu samo na fakultetu, već da dođu u domove i razrede, do onih kojima su namijenjena.

– Cilj nam je bio da se dijete vraća slikovnici i njenom interaktivnom dijelu, da je uzima u ruke svaka dva do tri mjeseca i tako analizira svoje odnose unutar razreda, poručili su autori – i tate, predstavivši svaku od slikovnica redom kojim su rođena njihova djeca.

 

S promocije slikovnica na pulskom Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti – dr. sc. Marina Diković i autori dr. sc. Ante Kolak i dr. sc. Ivan Markić

‘Moj razred’

Slikovnica Moj razred proučava međuvršnjačke odnose unutar jednog razreda s 10 dječaka i 14 djevojčica.

– Zna se u razredu svašta zbivati, veli dr. sc. Ante Kolak, budući da na malom prostoru tijekom dana učenici provode puno vremena i druže se zajedno, a da se međusobno nisu birali. I zato je bitno da učitelji znaju kako upravljati i voditi različitim odnosima. Važno je vidjeti tko je zvijezda u razredu, koji je učenik izoliran, ima li učenika koji su odbačeni.

– Kroz ovu slikovnicu pokušali smo primijeniti svu temeljnu pedagogiju vezanu za odnose te smo osmislili učenike u razredu na način da je svaki od njih u nečemu jako dobar. Dobro je da kod svakog učenika razvijemo i osvijestimo u čemu je jako dobar jer ako on to ne osjeti neće se dobro osjećati u razredu. Spomenuli smo i mane, jer ih svatko ima, no nismo rekli i točno na koga se odnose, a pohvalili smo ih poimence. To je inače osnovno pedagoško pravilo prilikom davanja pohvala i kritika, pojasnio je Kolak.

Tako se slikovnicom, između ostaloga, učitelji, ali roditelji, poučavaju kako kroz različite metodičke scenarije potaknuti svakog učenika da o sebi zna nabrojati 5 pozitivnih karakteristika, što je za razvoj djeteta izuzetno važno.

– Glavna poruka ove, ali i svih ostalih slikovnica, je da put do svakog djeteta postoji. Praksa pokazuje da je do nekih učenika jako teško doći. No od toga ne treba odustati, već to treba postati pedagoški izazov, poručio je.

‘Mak u bolnici’

Terapeutska slikovnica Mak u bolnici nastala je na projektu škola u bolnici i na stvarnom iskustvu maloga Maka koji je morao ostati u bolnici te je imao traumatično iskustvo odvajanja od roditelja.

Prema riječima Kolaka, pisana je za djecu koja su u bolnici ili imaju neke traume nakon toga, često prikrivene. Slikovnica će pomoći da stresovi budu što manji, poput straha od nepoznatog, bolnih pregleda, ali straha kojeg djeca primjećuju kod svojih roditelja.

‘Marija kreće u školu’

Nastajanje ove slikovnice potaknuto je pitanjem male Marije, kćeri dr. sc. Ivana Markića: ‘Tata kako će biti u školi?’.

Ideja je bila, rekao je Markić, identificirati ono što brine djecu prilikom polaska u školu, poput straha i neizvjesnosti koju je osjećala mala Marija, te ponuditi alate učiteljima i roditeljima kojima će oni moći pomoći djeci da polazak u školu protekne radosno. Tu su smjernice na koje bi roditelji trebali obratiti pozornost u razgovoru s djetetom uoči polaska u školu, kao i smjernice učiteljima o tome kako komunicirati s djecom prvih dana početka nastave.

Zanimljivo je da su oba autora, kako su prepričali, imali negativno iskustvo s prvim danom škole, što im je bio dodatni poticaj u obradi ove teme. Tako je Ante Kolak mislio da mu je prvi dan škole ujedno i posljednji, jer mu roditelji nisu objasnili da ‘će to tako dugo trajati’, dok se Ivan Markić uopće ne sjeća svog prvog dana škole.

‘Šimun ima prijatelje’

Slikovnica se naslanja na znanstveni rad o međuvršnjačkim odnosima u razrednoj hijerarhiji i nastoji pomoći djeci u potrazi za pravim prijateljima.

Tako Šimun ispituje zašto je netko nekome najbolji prijatelj, zašto netko ima više, a netko manje prijatelja, što se događa ako su tri osobe prijatelji, možda netko ima za prijatelja djevojčicu, a netko dječaka, možda je netko zavidan u nekoj situaciji.

– Prošli smo sve moguće situacije koje se mogu dogoditi među prijateljima. Prijateljstvo je jako bitno, i za razliku od obitelji koju ne možemo odabrati, prijatelje možemo, i zato se tu povećava naša odgovornost, veli Kolak.

U slikovnici postoji upitnik uz pomoć kojeg učenik procjenjuje svog najboljeg prijatelja ili onoga s kojim ima problem. Odgovora na pitanja je li mu njegov prijatelj uvijek spreman pomoći, čuva li povjerenu tajnu, raduje li se njegovim uspjesima, imaju li mnogo zajedničkih aktivnosti, govori li lijepo o njemu, uključuje li ga u igru s njegovim prijateljima, itd.

Pored toga što djeci pomaže predstaviti odnose s njihovim prijateljima, upitnik pomaže u poboljšavanju odnosa unutar razreda, a može pomoći, ističe Ante Kolak, i odraslima u poboljšanju odnosa s njihovim kolegama i prijateljima.

‘Lucija uči’

Slikovnica pomaže učenicima dati odgovor na pitanje kako naučiti učiti i pruža priliku za analizu vlastitog stila učenja. Djeci pomaže Lucija koja je znatiželjena i postavlja puno pitanja.

– To je naša vizija škole za budućnost, odnosno škole za život, koja je povezana sa zajednicom što okružuje dijete i služi da bi zadovoljili djetetove interese, rekao je Ivan Markić. Primjetio je  da često nakon što dijete nešto nauči proces staje i učitelji ne daju priliku djeci da iskažu kompetencije koje su stekli.

– Poručujemo učiteljima da organiziraju vrijeme unutar razreda kada će djeca prezentirati one pronalaske koje nauče i otkriju. Time im omogućujemo da evaluiraju znanje, da odvoje najbitnije i pouče svoje prijatelje, veli Markić.

U interaktivnom dijelu slikovnice dijete se potiče na samopohvalu kad nešto nauči.

– Samopohvala kod djeteta budi angažman da evaluira cijeli proces učenja, od početka, od postavljanja prvog pitanja do analize svega što je naučilo. Time što dijete sebi kaže Bravo!, kod djeteta razvijamo samopoštovanje i samosvijest o cijelom procesu učenja. U današnje vrijeme neopravdanih poplava i kritika, autopohvala i samovrednovanje vlastitog rada kod djece jako je bitno, kazao je Ivan Markić.

‘Manuela zna i može’

Ova slikovnica bavi se pitanjem darovite djece. Istaknute su karakteristike i prednosti koje darovita djeca imaju u odnosu na drugu djecu, ali i problemi s kojim se suočavaju. Često okolina na početku odbacuje ovu djecu, jer se javljaju negativne emocije, poput zavisti, no nakon nekog vremena bivaju prihvaćeni jer zajednica ima osjećaj ponosa zbog njihovih uspjeha.

– Više od isticanja i analize darovitosti, u slikovnici kroz ulogu Manuele želimo istaknuti da je svako dijete darovito, da svako dijete ima nekakav dar koji obitelj i škola trebaju prepoznati i na čemu trebaju raditi. Manuela prepoznaje darovitosti kod svojih prijatelja i prijateljica i u svakom od njih vidi određenu darovitost, rekao je Ivan Markić.

‘Kako se osjeća Val?’

Slikovnica se temelji na znanstvenom radu autora o emocionalnim reakcijama učenika tijekom nastavnog procesa. Dječak Val je dobio zadatak predstaviti neke od ugodnih i neugodnih emocija, zapravo pomoći u razvoju emocionalne pismenosti kod djece.

Predstavljajući slikovnicu, Ante Kolak istaknuo je da je najproblematičnija emocija zbog koje nastaju mnogi problemi u školi – dosada!

Zbog dosade učenici – ne slušaju, zijevaju, crtaju na satu, dopisuju se, u višim razredima bježe s nastave, lažu pa autori učiteljima daju informaciju što sve mogu učiniti ako se pojavi takva situacija u razredu.

Tu je i tema treme koja u velikom intezitetu može blokirati djetetovo znanje.

– Ovo je početnica o emocionalnoj pismenosti. Mi smo nacija koja smo emocionalno nepismena. Brane nam da se ljutimo, tugujemo. Mi ne znamo pravilno tugovati i nastaju problemi kad tugu ne znamo ispoljiti. Ovo je putokaz djeci kako da se nose s emocijama na ispravan i pravilan način, rekao je Ante Kolak.