Natko Zrnčić Dim: Još uvijek znam Ježevu kućicu napamet

22.04.2015 / Vesna Kapeloto

Odrastao sam na pričama koje su mi mama i tata puštali na kazetama, a omiljena mi je upravo Ježeva kućica, rekao je Natko Zrnčić Dim, hrvatski skijaški reprezentativac, gostujući kod Mladena Kušeca na pulskom sajmu knjiga Monte Librić, prije odlaska na pripreme u Austriju

Natko Zrnčić Dim, hrvatski skijaški reprezentativac, još uvijek zna cijelu Ježevu kućicu napamet. Priznao je to prije odlaska u Austriju, na pripreme za iduću skijašku sezonu, kada je jedno poslijepodne proveo na festivalu dječje knjige Monte Librić, koji je ovog tjedna započeo u Puli. Natka je, u svom tradicionalnom programu na Monte Libriću – Knjige papam, ugostio Mladen Kušec, veliki pisac za djecu i legendarni radijski voditelj koji je cijeli svoj život posvetio najinventivnijem i najzahtjevnijem intervjuiranju – upravo djece.

– Natko, moram vam priznati, prije su me djeca pitala hoću li imati tremu što ću s vama razgovarati. Znate što sam im rekao? Nakon što 50 godina razgovaram s djecom, nakon par tisuća razgovora koje sam snimio, priznao sam da zaista imam tremu. A imate li vi tremu, pitao je Kušec.

– I meni je bilo postavljeno isto pitanje. Ja sam rekao da nemam jer sam čuo da toliko dobro vodite ovakva događanja da zapravo nemam razloga za tremu, bio je s druge strane iskren Natko Zrnčić Dim.

DSC_5141

Dim je ipak samo prezime

Svojim osebujnim načinom vođenja i razgovora u koji je uključivo i okupljenu djecu, Kušec je Natka pitao pomalo o svemu. Doznali smo tako da je Natko nedavno navršio 29 godina, da je skijati počeo jako rano, a “malo ozbiljnije” sa šest, sedam godina, i to zahvaljujući svom tati koji je također bio skijaš i trener u zagrebačkom klubu Medvešćak. Svoje prve skijaške godine provodio je na plastičnim skijama, a kasnije, kako je rekao, i na malo ozbiljnijim. Sada skija na Atomicu koje mu najviše odgovaraju.

Na pitanje što mu je najvažnije na svijetu Natko je priznao da je to ipak njegova obitelj koja mu daje podršku, kao i mnogim drugim uspješnim mladim sportašima.

Koliko je pak obitelj važna te da svoju obitelj treba cijeniti, vidljivo je i u hrvatskom sportu, koji, kako se Kušec izrazio i izazvao smijeh pulskih mališana, zapravo počiva na “ćaknutim obiteljima” koje podižu svjetski uspješne sportaše.

Kušeca je zanimalo što je to – Dim, je li to možda nadimak koji je Natko dobio zato što se za njim sve praši kad juri po stazi, na što je ovaj odgovorio da se ipak radi samo o prezimenu.

Pitao je i je li Natko sretan čovjek te kakav je bio kao mali.

– Mislim da jesam sretan, a kao mali bio sam jako razigran i živ, rekao je Natko.

DSC_5126

Čita Pennaca i Truebu

Za Natka su imale pitanja i članice novinarske grupe Monte Librića Emili Dragaš i Lara Kapeloto. Zanimalo ih je koliko je Natko vezan za knjigu. On je pak odgovorio da je puno čitao kao mali, a i sada često čita na skijanju.

– Nemam najdražu knjigu, ali volim knjige francuskog pisca Daniela Pennaca koje sam čitao prije nekoliko godina. Vrlo su zanimljivo pisane. Volim i španjolskog pisca Davida Truebu. Posebno me se dojmila njegova knjiga Otvoreno cijelu noć koja govori upravo o obitelji, rekao je. Otkrio je da je zapravo odrastao na pričama koje su mu mama i tata puštali na ondašnjim kazetama pa mu je tako omiljena priča upravo Ježeva kućica Branka Ćopića. Te su ga se priče najviše dojmile i utjecale na njegov osobni i sportski život.

Na pitanje idu li sport i knjige zajedno, Natko je dao potvrdan odgovor.

– Apsolutno. Uživanje u knjizi i u sportu može biti samo dobitna kombinacija. I jedno i drugo utječe na razvoj i zato se treba baviti sportom i čitati knjige, rekao je. Uostalom, sportske staze, posebno skijaške, treba savladavati kao i knjige, napomenuo je.

DSC_5097

Za uspjeh su važni ustrajnost i strašan trud

Mladena Kušeca je pak pitao kako se postaje skijaški reprezentativac, na što je Natko rekao da kvalitetni skijaši već s 12, 13 godina imaju šansu pristupiti reprezentaciji i uključiti se u međunarodna natjecanja koja se organiziraju u Europi i Sjevernoj Americi. Govoreći o sebi rekao je da se nada da će u hrvatskoj reprezentaciji sudjelovati još nekoliko godina.

A koliko je osim talenta za uspjeh u životu, a posebno u sportu, važna ustrajnost i strašan trud otkrio je Natko rekavši da mu je prošla skijaška sezona završila 11. travnja, a pripreme za iduću sezonu počinju deset dana kasnije.

– Hrvatska skijaška reprezentacija djeluje kao jedna obitelj. U odnosu na druge reprezentacije, brojčano smo puno manji i zato se držimo skupa, pomažemo si, treniramo zajedno i surađujemo na dobar obiteljski način, rekao je.

– S druge strane, to što Hrvatska nema skijališta, iako ima planina, očito nije presudilo uspjehu u alpskom skijanju. I bez potrebnih uvjeta pokazali smo da možemo biti uspješni i postizati vrhunske rezultate, ali to samo uz trud, zalaganje i maksimalnu posvećenost onome što volimo i ono što radimo, rekao je Natko Zrnčić Dim, sudionik triju Olimpijskih igara, te osvajač bronce na Svjetskom prvenstvu 2009.

O čemu razmišljate kad ste na vrhu skijališta, pitao je na kraju pomalo dramatično Mladen Kušec i dobio odgovor da je zapravo u istom trenutku sve jednostavno i komplicirano.

– Razmišljate samo kako se što brže spusti u cilj. Ali da biste to mogli učiniti trebate prije naučiti stazu napamet, trebate biti jako koncentrirani, trebate imati snage. A za sve to su zaslužne sve one silne i dugotrajne pripreme na koje, evo, odlazim za pola sata. U trenutku starta to treba sve staviti u jedno i jednostavno se spustit se, rekao je Natko.

Foto Vera Kapeloto