Pa tko još ne zna priču o Hrkalu, najglasnijem medi na svijetu…

25.04.2015 / V. Kapeloto

U susretu s pričljivim, radoznalim i glasnim malim pulskim osnovnoškolcima dvije Jelene ispričale su priču o simpatičnom, zabavnom, smiješnom i nespretnom medi u pidžamici koji užasno glasno hrče, najglasnije na svijetu

Mlada spisateljica Jelena Pervan i ilustratorica Jelena Brezovec predstavile su na Monte Libriću serijal dječjih slikovnica Hrkalo. U susretu s pričljivim, radoznalim i glasnim malim pulskim osnovnoškolcima dvije Jelene ispričale su priču o simpatičnom, zabavnom, smiješnom, nespretnom i debeljuškastom medi u pidžamici koji užasno glasno hrče, najglasnije na svijetu. Odgovarajući na pitanja voditeljice Ree Korani, voditelja dječaka Lovra Milinkovića te samih Librića u publici, Jelene su ispričale i kako je slikovnica nastajala.

Jelena Pervan je tako rekla da ju je na pisanje priče o Hrkalu potakla njezina prijateljica, cimerica Marina, koja stalno hrče. “Mislila sam da će stati, no ona je tada počela još gore hrkati, pa sam ja napisala još jednu priču, Hrkalo i Kamilica. Ni tada nije prestala pa sam napisala i priču o Hrkalu i Drijemalu. No ona ni tada nije prestala hrkati i vjerojatno nikada ni neće”, kazala je, vrlo vješto komunicirajući s malim posjetiteljima Monte Librića.

Druga Jelena, ona Brezovec, koja je slikovnice sjajno ilustrirala, rekla je da se u tekstu prve Jelene prepoznala i odmah krenula nacrtati to što tamo piše. Otkrila je pritom da jako voli slikovnice, i da ih je kao mala stalno listala.

Ihrkalo 2

Jelena Brezovec,  Jelena Pervan i Rea Korani

Iako preglasni, uglavnom nadglasavajući jedni druge, mali Librići postavljali su vrlo ozbiljna pitanja. Nije to bila prezentacija koja se tek tako mogla odraditi. Jelena ilustratorica ispričala je da ilustrirati započinje najprije olovkom. “Puno je tu crtanja, brisanja, dok ne dobijem ono što mi se sviđa. Tada to pokažem Jeleni i još nekim ljudima i onda krenem bojati. I onda to traje, traje, pa ja ne spavam, pa plačem, pa se smijem…”, bila je iskrena Jelena Brezovec.

Jelena spisateljica priznala je pak da nikada nije voljela brojke, ali je zato voljela slova. Najdraže su joj bile upravo slikovnice i crtići koje je obožavala gledati, no kako nije znala ni crtati ni stvarati animaciju, odlučila je pisati priče. Prve priče za djecu napisala je sa 17 godina.

Koliko se dugo piše i crta knjiga, bilo je jedno od onih ozbiljnih pitanja, na koje je Jelena Pervan odgovorila da se knjiga koja nema puno stranica piše jako kratko, ali ideja dolazi jako dugo. “Nekoliko mjeseci razmišljam o ideji, a kad je ideja gotova, tekst napišem za par sati”, rekla je, dok je Jelena Brezovec iznenadila osnovnoškolce, otkrivši da se slikovnica crta dva, tri mjeseca.

Zanimalo ih je i kakve one priče vole, a Jelene su odgovorile, smiješne i neobične, poput Hrkala.

Pljuštala su pitanja i o tome koliko imaju godina te što rade u slobodno vrijeme pa smo tako doznali da Jelena spisateljica volontira u zagrebačkom zoološkom vrtu i hrani životinje. Reu Korani je pak zanimalo zašto je Hrkao stalno umoran kad toliko spava, a odgovor je glasio da on zapravo ne spava nego da aktivno živi svoje snove.

Na koncu je uslijedilo i više nego originalno pitanje nekog pulskog klinca ili klinceze o tome koliko Hrkalo ima godina, na što je Jelena Pervan isto tako originalno ustvrdila da se njegove godine ne računaju u godinama, već u hrkovima pa Hrkalo zato ima puno milijardi hrkova…

A toliko je strašno hrkao da su ga šumski stanari još dok je bio medvjedić prozvali Hrkalo. Nitko se više nije ni sjećao kako se medo stvarno zvao. Čak ga je i njegova mama medvjedica uvijek zvala Hrkalo… A smetalo je Hrkalovo hrkanje svima. Danju je smetalo krticama kopačicama…, noću sovama čuvaricama…

hrkalo 6

Foto: Tanja Draškić – Savić