S autoricom knjige Majka u meni: ‘Ne živite onako kako drugi žele da živite!’

07.10.2017 / Razgovarala Paola Albertini

Autorica Zvjezdana Debić u knjizi Majka u meni preispituje vlastita očekivanja, odnos društva prema rodiljama u poslijeporođajnoj depresiji i ružičastu sliku majčinstva koja dominira u društvu

U povodu izlaska knjige Majka u meni (biblioteka Čitaj knjigu, naklada Iris Illyrica) razgovarali smo s autoricom Zvjezdanom Debić. Riječ je o nesvakidašnjoj knjizi u kojoj je autorica otvorila dušu i svim majkama poručila: ‘Niste same!’ Uz misao Kako ostvariti majčinstvo kad ne znamo što je to, Zvjezdana Debić preispituje vlastita očekivanja, odnos društva prema rodiljama u poslijeporođajnoj depresiji i ružičastu sliku majčinstva koja dominira u društvu.

– Koliko je bilo teško na ovaj se način ogoliti i kad ste uopće smogli snage i našli vremena za pisanje knjige?

– Pisala bih kad god bih stigla. Uglavnom sam stavljala natuknice i onda bih u vrijeme dok bi moja kćer Fransin spavala, tih sat – dva, razrađivala teme. S obzirom na to da sam pisala onako za sebe, nije mi bio problem ogoliti se. A s vremenom sam postajala sve više ok sa svim tim što pišem i jedva bih čekala pisati, jer bih u svakodnevnoj interakciji sa ženama samo dobivala potvrde da su to teme koje zaslužuju svoje mjesto. Ni jedna od tih žena nije znala da pišem knjigu i zato su opuštene i otvorene u vezi tih tema koje one pričaju onako između sebe.

 ‘Ne očekujem od sebe da mi svaka bude na mjestu’

– Kako ste sada sa samom sobom i kako se snalazite u ulozi majke?

– Sada sam više nego odlično. Zapravo, mislim da se nikada i nisam osjećala ovako dobro u svojoj koži. Ne znam jeste li ikada iskusili onaj osjećaj koji nastane kad nakon dugo, dugo vremena skinete teeeški ruksak s leđa? E tako, i još puno, puno bolje. Nije svaka moja na mjestu niti sada, ali ne ruši se cijeli moj svijet i kompletna slika o meni ako odreagiram na neprimjeren način. Jednostavno primijetim: Ok… ovo sam mogla bolje napraviti…, ili nisam baš morala tako reagirati, i drugi put se potrudim bolje, bez da očekujem od sebe da mi svaka bude na mjestu.

– Koliko je danas stara Fransin i kakvo je dijete?

– Fransin je ovih dana napunila četiri godine. Prekrasna je i posebna. I dalje ima svoj senzibilitet, ali ne bi čovjek nikad rekao kad je onoliko plakala da će se sada toliko smijati.

‘Niste loše mame i niste jedine koje proživljavaju teške emocije’

– U knjizi pišete o tome koliko je za vas pisanje iscjeljujuće iskustvo. Koliko je za vas “ljekovita” bila činjenica da ćete savjetima i svojim iskustvom koji prenosite u knjizi pomoći nekoj (budućoj) majci?

– Odrastala sam okružena ženama koje su bile sve što se od njih tražilo i očekivalo, samo nisu bile ono što one uistinu žele. To su nekako već na samom početku puta zaboravile. Stoga sam odmalena imala potrebu okrenuti to kolo na drugu stranu. Mada smatram da ne mogu spasiti nikoga jer svatko to mora učiniti za sebe, veseli me činjenica da će knjiga bar nekolicinu žena podsjetiti tko jesu i da imaju moć stvoriti si život kakav žele, umjesto da žive kako drugi žele da one žive. Tu staru školu smo pošle. Vrijeme je za nove percepcije i poglede.

– Kako bi se moglo, odnosno trebalo pomagati rodiljama i mladim majkama?

– Odgovor se krije upravo u reakciji bližnjih i okoline. Ni mom Partneru, kao ni mnogim drugim očevima, nije bilo jasno kako ja sve to na taj način doživljavam, a njegove kolegice na poslu su sve “sretne” mame. Rekla sam mu da se pretvaraju! Ako žena nema pomoć ili ima takvu gdje joj se nabija osjećaj krivnje, sve manje se može povezati sa sobom. Mislim da je dovoljno da žene znaju da nisu loše mame i da nisu jedine koje proživljavaju teške emocije. Zapravo, tu poruku provlačim kroz cijelu knjigu. I zasigurno je više nego korisno naći vrijeme za sebe, koliko god koštalo. Djetetu neće biti ništa ako se mama prolufta bar dva puta tjedno koji sat, onako za svoju dušu. Znam da je to potrebno organizirati i moći, ali kad nema osjećaja krivnje onda se sve može.

 Zvjezdana Debić

‘Izgradimo pravu verziju sebe’

– U knjizi progovarate o mnogim izazovima majčinstva o kojima se rijetko govori. Izoliranost i gubitak identiteta neki su od njih.

– Mislim da je svaka žena prošla kroz praktično značenje te dvije riječi. Neke u manjoj mjeri, neke u većoj. Ovisno je li dijete krenulo u vrtić ili je mama bila alfa i omega prvih godina. I mislim da niti jedan od ta dva pojma nije ugodan niti jednoj ženi. Ali često se dogodi da je potrebno rušenje iz temelja kako bi se moglo nešto kvalitetno izgraditi. Stoga ne treba praviti dramu ili stidjeti se tog razdoblja, već izvući najbolje i prihvatiti priliku da izgradimo bolju verziju sebe, tj. verziju koja uistinu jesmo.

– Kako vidite odnos današnjeg društva prema ženama? Živimo li doista u 21. stoljeću ili još u mnogome zaostajemo?

– Odnos društva prema ženama, tj. odnos žena prema sebi u odnosu na društvo su neke od tema iduće knjige! Fokusirati se na društvo je kontra kut gledanja, po mom mišljenju. Promjene kreću od nas samih. Podizanje razine svijesti (samosvijesti) jest način gdje ne trošimo bez veze energiju, a sudjelujemo u promjenama na bolje koje su itekako potrebne u našem društvu. Što biste rekli da otvorite knjigu u kojoj je jedno od poglavlja – Meditacija i masturbacija..!?

– Znamo da ste rođeni ste u Vukovaru, 1984. godine, a sad živite u Zagrebu. Recite nam za kraj još ponešto o sebi.

– Mislim da sam kroz knjigu rekla dovoljno o sebi. Neki će pomisliti i previše. Mogla bih dodati eventualno – volim sve što vole mladi. Zezam se malo, ali stvarno sam došla do zaključka da je u životu najbitnije zabavljati se (pri tome ne mislim na odsustvo odgovornosti) i osjećati se dobro. Bavim se sobom i to onda izražavam kroz pisanje. Pored toga tu sam za kćer Fransin i Partnera, kad i koliko trebam (kad mogu, naravno), kao i za neke druge drage mi ljude. Radim tretmane, tj. masaže za žene (isključivo), u planu su iznova razne radionice i još neki novi projekti za djecu…