Uhvati pokret – bilješke iz dnevnika odgajateljice refleksivne praktičarke Morene Ravnić

22.03.2015 / Mamatataja

Urednica knjige dr. sc. Lidija Vujičić, prodekanica riječkog Učiteljskog fakulteta, istaknula je da je dnevnik nastao bilježenjem trenutaka iz vrtićke prakse fotografijom te propitivanjem onoga što se u radu s djecom događa. “Vrlo je važno znati uhvatiti pokret, trenutak koji nam djeca nude, a Morena je to učinila”, rekla je prof. Vujičić

Svoj stvaralačko-kreativni rad s jednom od generacija vrtićke djece, Morena Ravnić, odgajateljica i vlasnica pulskog vrtića Maslačak, predočila je u svojevrsnom dnevničkom zapisu, knjizi Uhvati pokret, predstavljenoj pred mnogo kolega, roditelja i djece, protagonistima iz knjige. Bilješke iz dnevnika odgajateljice refleksivne praktičarke, kako stoji u podnaslovu djela, čine zapravo priručnik namijenjen odgajateljima, studentima, stručnim suradnicima, ali i roditeljima kao putokaz u kreiranju zajedničkog vremena s njihovim mališanima.

Knjigu je uredila dr. sc. Lidija Vujičić, prodekanica riječkog Učiteljskog fakulteta, koja je na predstavljanju istaknula da je dnevnik nastao bilježenjem trenutaka iz vrtićke prakse fotografijom te propitivanjem onoga što se u radu s djecom događa. “Vrlo je važno znati uhvatiti pokret, trenutak koji nam djeca nude, a Morena je to učinila”, rekla je prof. Vujičić.

Crtež

Nestašna djeca kao inspiracija

Projekt Uhvati pokret počeo je nastajati, kao piše autorica, u trenutku kad je shvatila da pred sobom ima generaciju poprilično nestašne djece.

Dječji interesi su bili kratki. Nije nam bilo lako zainteresirati ih za malo dužu aktivnost i zato se svima nama nametnulo pitanje kako i na koji način ovakvu skupinu usmjeriti na nešto što će djeci zadovoljiti izraženu potrebu za kretanjem, a pritom ih potaknuti na istraživanje, izražavanje i stvaranje. Što ćemo raditi kad ne budemo mogli izlaziti vani zbog loših vremenskih uvjeta…Zaključila sam da meni novac nije presudan čimbenik za realizaciju aktivnosti, već da sve ovisi isključivo o nama, zapisala je Morena Ravnić.

I što drugo nestašnoj i nemirnoj djeci ponuditi nego da se izraze pokretom kojeg sami stvaraju, bilježe i proživljavaju. Morena Ravnić ih je pritom poticala da pokret doživljavaju kroz različite situacije i sve to dokumentirala fotografijom kojom priručnik obiluje. Počelo je sa sportskom dvoranom iz kućne radinosti, ručno izrađenim štulama, priručnom daskom za hodanje, sobnim biciklom, a potom “zaleđenim slikama” u različitim situacijama.

Smisliti što kreativniji i spontaniji pokret na pilates lopti ili ispred bijelog platna s trakom u ruci, pa tako zaleđene pokrete zabilježiti fotoaparatom, pa taj isti pokret prenijeti na crtež i prikazati modeliranjem sa žicom, pa s bijelim koncem na crnom hamer papiru. Ples na različitu vrstu glazbe s raznovrsnim ritmovima, opisivanje fotografija na kojima je uhvaćen pokret, opisivanje osjećaja, izrezivanje iscrtanog oblika svog tijela na papiru, modeliranje lutke u pokretu, osmišljavanje instalacija, slikanje kišnih kapi kako klize po staklu pa sve do odlazaka u šumu te osluškivanja i oponašanja šumskih ritmova, bili su kreativni zadaci koji su djecu u potpunosti zaokupili.

blabla

Svojim bilješkama refleksivne praktičarke Morena Ravnić na glas promišlja aktivnosti s djecom, zapisuje dječje komentare, ali i svoje sumnje, strahove pa tako u jednoj rečenici kaže: “Na trenutak pitam se što dalje, ali dijete je tu, ono šalje poruku, daje smjernicu kuda, kako, koliko.

Knjiga obiluje nizom refleksivnih i samorefleksivnih pitanja kao smjernicama odgajateljima u kreiranju stvaralačkog izraza u radu s djecom pa se tako između ostaloga propituje: “Jesam li tijekom aktivnosti poštivala inicijativu i prijedloge djece? Jesam li nudila gotova rješenja i odgovore ili sam ih poticala na razmišljanje? Jesam li dopustila da nadvlada dječja ideja, a ne ona odgajatelja?

Poticaj i drugima da se izraze na sličan način

Knjigu je izdao Centar za istraživanje djetinjstva Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Dekanica Učiteljskog fakulteta, prof. dr. sc. Jasna Krstović, na predstavljanju knjige u pulskoj Gradskoj knjižnici, rekla je da je cilj Centra propitivanje i ukazivanje na važnost odgoja u predškolskoj dobi, pa onda i poticanje samozatajnih anticipatora u praksi poput Morene Ravnić, “čija je knjiga ogroman i kvalitetni iskorak u pomišljanju boljeg djetinjstva”.

Urednica knjige dr. sc. Lidija Vujičić, prodekanica Učiteljskog fakulteta i voditeljica Centra za istraživanja, koja je svojim radom na knjizi dala poveznicu između znanstvene dimenzije i dimenzije prakse, pozvala je odgajatelje da svoju praksu podastru svima onima koji žele učiti “jer je predškolsko razdoblje izazovan teren za promišljanje na dobrobit djeteta”.

Recenzentica Vesna Rusijan Ljuština, ravnateljica pazinskog dječjeg vrtića Olga Ban, istaknula je da knjiga predstavlja slavlje razvoja jedne odgajateljice refleksivne prakse koja je imala dovoljno mota da svoje znanje oblikuje u knjigu, i koja će, smatra ona, imati broju publiku, a bit će poticaj i drugima se izraze na sličan način.

 

Djeca iz Maslačka te Jasna Krstović, Lidija Vujičić, Morena Ravnić i Vesna Rusijan Ljuština

U školi nestaje spontanosti i sve se mora

Knjiga Uhvati pokret pomalo sjetno završava bilješkom o ponovnom susretu djece koja su sudjelovala u projektu i odgajateljice. Djeca, sada već školarci, prisjećaju se nekadašnjeg zajedničkog druženja, pregledavaju fotografije i radove koje su radili u vrtiću. Uzbuđeno i s tugom vele da im je u školi dosadno, da moraju stalno sjediti i gledati u ploču ili učiteljicu, ali da jako vode glazbeni, likovni i tjelesni, i svi bi se vratili u vrtić.

Pomisao da su sada u školi i da je sve na određeni način stalo, rastužila me. Nakon vrtića gdje smo ih poticali da otkrivaju, budu svoji, da sami dolaze do rješenja te da na takav način uče i stvaraju, sve se pretvara u nešto što se mora, i što je za sve isto. Sve je unaprijed planirano i pripremljeno i sve se planirano mora realizirati“, zapisala je Morena Ravnić.

Sjenna

Sjene