‘Kad beba gleda u ekran, isto je kao da gleda u bijeli zid!’

05.09.2016 / Vesna Kapeloto

Kad je riječ o senzornoj integraciji, tj. načinu na koji se bebe uče nositi s podražajima, i koja je u prvoj godini presudna za dječji mozak, gledanje u ekran blokira bilo kakav razvoj, rekla je psihologinja Sanja Ivanušević Grgas

Prizor u kojem dijete pokušava listati slikovnicu na način kao da prstićima prelazi preko ekrana mobitela ili tableta već je odavno viđen. Vidjeti bebe kako prebiru po mobitelu isto tako više nije neuobičajeno, a da ne govorimo o gledanju u tv ekran i prije navršenih godinu dana, posebno kad specijalizirani tv programi s crtićima za bebe i mlađu djecu već odavno postoje.

Iako na prvi pogled sve to izgleda simpatično, jer eto, djeca su nam sve pametnija i rode se s osjećajem za digitalno, izlaganje beba i male djece ekranima nije nimalo bezazleno!

Do godine dana najviše 30 minuta pred ekranima

Američko pedijatrijsko društvo prije nekoliko godina izdalo je preporuku da djeca do tri godine uopće ne bi smjela biti izložena ekranima (0 minuta!) No, s obzirom da živimo u digitalnom dobu, ekrani su posvuda oko nas, nedavno je dana nova preporuka koja kaže da djeca do godine dana na ekranima dnevno ne bi smjela provesti više od 30 minuta.

Stvar je zapravo vrlo ozbiljna, upozorava psihologinja Sanja Ivanušević Grgas, posebno kad se zna, veli ona, da je mozak beba i male djece vrlo plastičan i vrlo se dinamično razvija temeljem onoga što djeca doživljavaju i kakva iskustva imaju.

Kad je riječ o senzornoj integraciji, tj. načinu na koji se male bebe uče nositi s podražajima, i koja je u prvoj godini presudna za dječji mozak, gledanje u ekran blokira bilo kakav razvoj.

– Što se razvoja mozga tiče, ako beba ili malo dijete provedu jedan ili dva sata dnevno gledajući u ekran to je doslovce kao da ih stavimo da sat ili dva gledaju u bijeli zid, rekla je psihologinja.

Ona smatra da bebe zaista ne bi trebalo izlagati ekranima, osim u onim ‘kriznim trenucima’ koje svi kao roditelji imamo. Kontinuiranu izloženost mobitelima ili tv ekranima u trajanju od 30 minuta treba izbjegavati jer je to za bebin mozak previše.

Više ekrana, manje igre i više teškoća u govoru, pažnji, samoregulaciji

Naime, provodeći vrijeme pred ekranima, djeca se puno manje kreativno igraju, a upravo su igra i istraživanje temelj dječjeg učenja. Dječja igra ključna je za razvoj djeteta.

– Djeca uče kroz stvarno iskustvo sa svojom okolinom. Potrebno im je da nešto osjete, da isprobaju, da osjete svoje tijelo u prostoru, da vide što mogu kroz pravi, živi kontakt s drugim živim osobama. To je osnovni preduvjet učenja. To ničim ne možemo zamijeniti i nadoknaditi. Kasnije se mora terapijski raditi da bismo tek približno nadoknadili izgubljeno, rekla je ova psihologinja i praktičarka terapije igrom na predavanju u Puli.

Kako je pojasnila, našem mozgu je u točno određenom razdoblju potreban podražaj iz okoline. Ako taj period propustimo razvoj će zaostati, a poznato je, naglasila je, da je za senzorni razvoj presudno vrijeme od prvih godinu dana djeteta.

– Usporen razvoj govora i jezika, teškoće u pažnji i samoregulaciji – znači da mogu uspjeti a da me osjećaji ne preplave i da nisu toliko intenzivni da ne znam što bih s njima, te nerazvijena igra, obilježja su ranog izlaganja djece ekranima. A to se sve češće uočava, rekla je Sanja Ivanušević Grgas.

I istraživanja potvrđuju da ukoliko je dijete prije 12. mjeseca izloženo više od dva sata dnevno ekranima ono ima čak šest puta veću vjerojatnost jezičnih teškoća, kao i poteškoća u komunikacijskim vještinama.