Ne požurujte razvoj svog djeteta!

18.10.2018 / Piše V. K.

Ubrzano prohodavanje nije prednost, pojasnila je neurorazvojna fizioterapeutkinja Ljiljana Buršić

– Čini mi se da su roditelji sve više opterećeni vremenskim razvojem svoga djeteta, čime zapravo potiču i ubrzavaju njegov motorički razvoj, što nije dobro, rekla je neurorazvojna fizioterapeutkinja Ljiljana Buršić, koja radi upravo s bebama i djecom najmlađe dobi.

– U svom svakodnevnom radu sve češće susrećem mame koje govore kako njihove bebe već s mjesec dana samostalno drže glavicu, s tri ili četiri mjeseca se okreću. Slušam mame koje tvrde da njihova djeca sjede s pet mjeseci, a hodaju sa sedam ili osam mjeseci. Takvo potenciranje ubrzanog i neprirodnog motoričkog razvoja nije dobro za samo dijete. Uostalom, to je stvaranje pritiska na druge mame, čija se djeca ne razvijaju takvom brzinom, kazala je Buršić.

Refleksne radnje krivo se tumače

Roditelji moraju shvatiti, nastavila je, da takvim svojim stavom, nesvjesnom opterećenošću vremenom, postaju odgovorni za ubrzani razvoj svog djeteta. Oni taj razvoj potiču, forsiraju i ubrzavaju.

– Često se određena refleksna radnja shvaća i tumači kao djetetova spremnost na početak okretanja, sjedenja ili hodanja. Normalno je očekivati da će se šestomjesečno dijete, kad ga podignete, odguravati o podlogu. Dijete time tek stvara osjete, no to nije ni blizu početak hoda. Ako dijete držimo ispod pazuha i postavljamo ga na pod, ono će nogama početi ‘pikirati’ i prilagođavati se na situaciju. Takva djeca će i brzo prohodati.

Ubrzano prohodavanje nije međutim prednost, pojasnila je. Djeca koja znatno ranije prohodaju od svojih malih vršnjaka sklona su biti motorički nespretnija. Dijete koje prohoda s osam mjeseci u dobi od godinu dana i dalje najčešće hoda nespretno i nepravilno, raširenih ruku, pada preko najmanje prepreke. Takvo dijete se ne zna okrenuti, kad dođe do igračke na podu ne zna pravilno čučnuti i dignuti se.

Dijete koje prohoda s oko godinu dana sve će to znati. Vrlo brzo će hodati opušteno, znat će pasti i dignuti se.

Sveprisutna opterećenost

I nisu samo roditelji opterećeni vremenom, primijetila je. Žurba, trka, brzina, nedostatak strpljenja i opuštenosti sveprisutno je.

– Danas mamu s djetetom od godinu dana prvo što pitaju je ‘Hoda li?’ Ne pitaju kako je ona, je li dijete zadovoljno… Ako slučajno dijete ne hoda s godinu dana, čujemo komentar: ‘Pa dobro, hoće, hoće…’ Ima li dijete oko šest mjeseci obavezno se pita ‘Sjedi li?’, pa slijedi komentar ‘Još ne? Pa ima još vremena!’

– Dozvolimo djeci da slijede svoj prirodni ritam razvoja. Poštujmo njihov ritam i ne namećimo im svoj. Nemojmo ih požurivati i ubrzavati jer im time ne činimo dobro, poručila je neurorazvojna fizioterapeutkinja Ljiljana Buršić.