Neka rezanje pupčane vrpce ne bude i odvajanje od djeteta

14.12.2014 / Piše Vesna Kapeloto

Nakon što je dugih devet mjeseci bilo dio majke mi dijete želimo staviti u neko pomagalo – koljevku, nosiljku, jaje. To nije dobro za dijete. Zato, ne obazirite se na savjete da će se dijete razmaziti, da ga nije dobro držati na rukama. Slušajte svoje dijete, gledajte ga, mazite ga, razgovarajte s njim, pjevajte mu i dodirujte ga, dajte mu prostora da se kreće, poručila je neurorazvojna terapeutkinja Ljiljana Buršić

Dolaskom s bebicom kući iz rodilišta mnogi mladi roditelji ne znaju sa sigurnošću što im je s milom kreaturom činiti. Uglavnom zbunjeni raznoraznim savjetima koji su do njih stizali proteklih mjeseci, još uvijek stižu, a stizat će i dalje, osjećajući pritom strahopoštovanje pred tim malim, njihovim bićem, u strahu su da ne učine nešto krivo. Pitaju se kako da bebicu pravilno podignu, kako da je drže na rukama. Možda je najbolje da je odlože u krevetić jer tamo je najsigurnija, ili da je prvih dana drže u jastuku koji se nekada koristio za izlazak iz rodilišta, ili možda u jajetu u kojemu je bila sigurno vezana i zaštićena prilikom vožnje u automobilu, pitanja su i razmišljanja, koja su, priznajmo, svima nama prolazila glavom tih prvih dana. I sigurno je većina zaključila da je tek rođenoj bebici definitivno najsigurnije i najugodnije u krevetiću ili koljevci. Ipak, pogrešno!

Ne puštajte bebu samu

Vrlo je važno bebicu prigrliti što više k sebi, dodirivati je i ne puštati da sama leži po nekoliko sati u krevetiću. To nije u interesu i dobrobiti tek rođenog djeteta, pojasnila je Ljiljana Buršić, neurorazvojna terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom u Dnevnom centru za rehabilitaciju Veruda u Puli.

– Dijete je prije rođenja bilo u majčinoj maternici, u vodi, skupljeno u fetus položaju. I što se dešava nakon rođenja? Odreže mu se pupčana vrpca, i mnoge mame, kao i tate, posve nenamjerno i često pod raznoraznim utjecajima, i emocionalno naprave rez. Nakon što je dugih devet mjeseci bilo dio majke, mi dijete rođenjem poželimo staviti u neko pomagalo – koljevku, nosiljku, jaje – i pritom očekujemo da je ono zadovoljno! Dijete nije stvar i ne treba ga tako tretirati. Samo do prije nekoliko dana ili sati ono je bilo okruženo senzornim stimulacijama i poticajima, od majčinih emocija, disanja do otkucaja srca, kretalo se posvuda s njom i bilo je zaštićeno u fetus položaju. Nakon što se dijete rodilo, najčešće prema uputama starijih članova obitelji, trebali bismo ga odložiti u krevetić i ne bismo ga smjeli držati na rukama! Nikako ne pristajte na takve upute, rekla je Ljiljana Buršić.

– Moramo se osloboditi takvog načina razmišljanja. Ono nije dobro i može našteti djetetu. Dijete naprotiv, barem u tri prva mjeseca, traži prilagodbu na nove uvjete života, i moramo sve učiniti da mu pomognemo, kazala je.

Slušajte svoje dijete – ono će vam pokazati što mu treba

Od velike je važnosti da roditelji, posebno majke, budu dovoljno strpljivi i pomno promatraju svoje dijete.

– Svako dijete pokazuje što mu treba. Tako dijete koje se smiruje u naručuju i tamo mu je lijepo, traži toplinu svoje majke. Ono traži emocionalnu podršku, pogotovo prvih mjeseci, veli ona.

–  Djetetu trebamo omogućiti da i dalje bude skupljeno i stabilno u svim položajima; na leđima, na boku i na trbuhu. To znači, da se osjeća što bolje kad ga polegnemo u sve te položaje te da mu pomognemo koliko ono traži. To je naša obaveza. Djetetu se po rođenju život sastoji od spavanja i hranjenja. Važno je da svaka mama zna pravilno poleći dijete te ga u pravilnom položaju hraniti. Ne smijemo dozvoliti da se dijete izvija, da pada u jednu stranu, grči se i u tako lošem položaju jede, naglasila je.

Pokušajte biti što mirniji i opušteniji

Kad majka smiruje uplakano dijete, pojasnila je nadalje, vrlo je važno da bude što mirnija i opuštenija, tiha. Nije dobro da bude glasna i da pritom radi nagle pokrete. U naručju, u pravilnom položaju, majka će dijete obgrliti svojom toplinom i smirenošću. To je najbolji put da ono prestane plakati.

– Svako dijete od rođenja iskazuje vlastitu osobnost i to treba poštivati. Ako dijete držimo u naručju i mirno je, znači da mu je dobro. Dobro mu je i ako mirno spava u krevetiću. Djeca su različita i potreban im je individualni pristup. Neka će spavati 20 sati dnevno, druga puno manje i tražit će pažnju. Dijete koje ne spava puno još traži emocionalnu privrženost svoje majke i potrebno ga je držati na prsima. I ne obazirite se na savjete da će se dijete razmaziti, da ga nije dobro držati na rukama, ohrabruje mlade majke ova neurorazvojna terapeutkinja.

Oprezno sa savjetima drugih mama

– Slušajte svoje dijete, gledajte ga, mazite ga, razgovarajte s njim, pjevajte mu i dodirujte ga, dajte mu prostora da se kreće, da su mu ručice i nožice slobodne. Nosite svoju bebicu u krilu i bavite se njome. I ne zaboravite, ono što može biti dobro za jedno dijete ne mora biti i za vaše. Savjeti koje je vaša prijateljica ili poznanica za svoje dijete dobila od pedijatra ili neke druge stručne osobe ne moraju odgovarati vašem djetetu, poručila je Ljiljana Buršić.