
Forumi i grupe: Mjesta na kojima se olako traže savjeti o zdravlju djece
Treba znati da savjeti koje je dobila neka mama od pedijatra ili druge stručne osobe za svoje dijete, ne moraju odgovarati i najčešće ne odgovaraju vašem djetetu
Čudi lakoća s kojom mame na forumima i u različitim grupama na društvenim mrežama traže odgovore od drugih mama u vezi sa zdravljem i razvojem svoje djece.
Pitanja koja se postavljaju nisu samo informativne prirode, već se traže odgovori o stanjima i situacijama na koje odgovore zaista mogu dati samo liječnici i druge stručne osobe. S druge strane, mame koje odgovaraju, savjetuju jedan pristup ili kritiziraju drugi, ne razmišljajući pritom o mogućim posljedicama. Nije li to ipak, kad je riječ o zdravlju djece, najblaže rečeno neoprezno?
Tko je s druge strane?
Ono što brine, stječe se dojam da se više vjeruje drugim mamama nego onome što su rekli liječnici. Posljedice takvog načina razmijene informacija te njihova primjena mogu biti vrlo rizični.
Prvo, treba imati na umu da je s druge strane mreže uglavnom laik, odnosno da ni ne znamo tko je s druge strane i kome se obraćamo s pitanjem i od koga tražimo odgovor za naše dijete. Odgovora i komentara je najčešće velik broj, pa kako znati koji bi mogao biti onaj pravi?!
Nadalje, savjeti koje je dobila određena osoba od pedijatra ili druge stručne osobe za svoje dijete, ne moraju odgovarati i najčešće ne odgovaraju vašem djetetu.
Oprezni u razmjeni iskustava
Slično je i u razmijeni iskustava s prijateljicma i poznanicama, kada također treba biti oprezan što se savjetuje, odnosno koji se savjeti primjenjuju na vlastito dijete.
Savjeti se daju ne uzimajući u obzir dotadašnji razvoj djeteta ili eventulano postojeću povijest bolesti. Nadalje, jedno je razgovor uživo, a drugo preko mreže. Jesmo li se uopće dobro razumjeli? Na koncu, dijete nismo ni vidjeli! Jedno je dijete uopće ne vidjeti, a drugo pogledati ga u cijelosti.
Razočarani odgovorima
Slično je i prilikom traženja odgovora od liječnika, logopeda, psihologa online, putem portala. Mame tada često ostanu razočarane jer ne dobiju cjelovit odgovor. U takvim odgovorima daju se obično smjernice.
Na primjer, mama postavi pitanje logopedu i dobije tek načelan odgovor, zapravo uputu da se javi s djetetom u logopedski kabinet. Što je i razumljivo, logoped treba dijete čuti i vidjeti, liječnik pogledati, psiholog promotriti i porazgovarati o mnogo čemu. Jednako kao i logoped, i psiholog će dati tek načelnu informaciju. Za cjelovito rješenje problema koji traje možda će biti potrebno uključivanje u psihološko savjetovanje.
Kad slijedimo krive savjete
I za kraj donosimo jedan primjer iz života koji pokazuje kako to izgleda kad se pogrešni savjeti pogrešno primjenjuju.
Mama koja je imala hipotonu bebicu, previše opuštenog mišićnog tonusa, i s njome odlazila na fizikalne vježbice, dobila je uputu da drži dijete u jajetu, jer će mu to pomoći u prevladavanju njegovog stanja. No to je bio savjet isključivo za njezino dijete. Ne znajući to, prenijela je poruku o dobrobiti držanja djeteta u jajetu svojoj prijateljici koja je imala bebicu normalnog razvoja, živahnu i motorički naprednu.
Umjesto da svoje dijete drži na ravnome i na podu, ova je mama, povodeći se za pričom svoje prijateljice, češće počela držati bebu u jajetu. I misleći da čini dobro, omela je njezin dotadašnji razvoj. Nakon kratkog vremena ispostavilo se da spretna i mobilna bebica, položena na trbuh ručicama uz tijelo, na pregledu kod pedijatra nije mogla izvući i ispružiti jednu ruku prema naprijed. Bio je to mali problem koji je uz par posjeta fizioterapeutu riješen, no mnogo govori.