Osnažujući porod: ‘Bila sam ponosna na sebe. Osjećala sam se kao žena zmaj!’

Na kraju mi je primalja CTG namjestila stoječki i usuglasila se sa mojim željama….Vičem da me slučajno nisu rezali, a doktorica mi odgovara: ‘Ne brinite gospođo, niti meni se ne da šivati u dva ujutro!’… Da sam pristala na indukciju, bušenje vodenjaka i ostalo, opet bi izašla iz bolnice nesretna i depresivna… Osoblje u riječkom rodilištu me zaista pozitivno iznenadilo…

Evo napokon sam uhvatila malo više vremena i volje, zapravo, da napišem svoje iskustvo poroda. Prošlo je već deset mjeseci, dojmovi su se definitivno slegli, tako da sam spremna taj dio svoje intime podijeliti s vama. Ovo je moj drugi porod, a prvi je bio ok. Okej čisto iz razloga što je kratko trajao, tri sata, a zbog indukcije, epiduralne i svega ostaloga bio je grozan usporedno s ovim drugim. Ne bih ga ponovila nikada pa ni tad. Zbog indukcije trudovi su bili konstantni bez pauze, uz malaksalost, povraćanje, da ne nabrajam dalje.

Željela sam osnažujući porod

Za drugi porod znala sam da to mora i može biti bolje, ljepše i osnažujuće iskustvo. Puuuno sam se informirala o tijeku poroda, fazama, postpartumu, samim zahvatima na porodu… Porod je bio u KBC Rijeka i zaista imam pohvale za osoblje.

Kako sam i ovaj put prenijela termin, u bolnici su me savjetovali da čim krenu trudovi odmah dođem u rodilište jer bih ponovno mogla brzo roditi. Tu sam ja bila, priznajem, malo skeptična jer su me na prvom porodu zadržali u bolnici, četiri centimetra otvorenu, bez trudova, uvjeravajući me da ću roditi do navečer. Na kraju su me nakon pet dana inducirali.

Ovaj put sam odbila bilo kakve intervencije u vidu indukcije i odlučila čekati maksimalno. Na pregledu sam za svaki slučaj napomenula da mi ne razdvajaju membrane. Doktorica me pitala želim li da mi izmasira međicu i na to sam pristala, jer sam to radila i sama doma.

Ništa od tuširanja… zovem hitno taksi

Taj dan sam baš puno prohodala i obavila zadnji šoping, naravno. 😉 I tako je krenulo, pomalo. U jedan sat poslije ponoći probudim se, odem na wc i shvatim da kreću trudovi. Izdržljivi, ništa pretjerano jaki. Odlučim se istuširati i lagano krenuti spremati, jer kao neće to još. Prolaze još dva truda i shvaćam da to opasno brzo ide. Odlučim provjeriti vrijeme između trudova, kad ono tri minute. Ništa od tuširanja. Bolnica mi je na 15 minuta, dok zovem taksi i ostalo, još ću roditi u autu!

Dolazim u bolnicu za nekih 45 minuta s već dosta jakim trudovima koje uspijevam prodisati. Dolje na šalteru dajem sve podatke i govorim sestri da se požuri jer su trudovi sve jači. Šalje me gore na kat, u predrađaonicu. A tamo mrkli mrak, nikog nema. Lagano sam upalila svjetlo, stiže sestra i kaže veselo: ‘Jeste nas probudili!’ Ja presretna jer sam doslovno bila sama. Sestra me pita trebam li klistir, govorim da neću. Doma sam već obavila, a i nemam nekog srama tako da mi je baš bilo svejedno i da se uneredim. 😉 Sestra veli okej, to ionako više niti ne prakticiraju. Baš ako žena želi.

Ako legnem, gotova sam!

Uglavnom, ja tu već lagano dolazim pred tranziciju, šibaju me trudovi, sve još uvijek na tri minute, ali intenzitet se pojačava. Sestra me pokušava legnuti na krevet da mi napravi CTG, a ja odbijam. Znala sam, ako legnem, gotova sam. Godilo mi je stajati, kružiti bokovima i prodisavati trudove.

Tu smo se malo dogovarale jer je ona inzistirala da legnem, a ja sam htjela stajati. Na kraju mi je CTG namjestila stoječki i usuglasila se sa mojim željama. Morala sam malo pridržavati taj CTG da bolje očitava, i to je to. Za deset minuta došla je i doktorica za pregled. Ja sam već bila u tranziciji i u svom điru tako da me zanimalo koliko sam otvorena, još dok sam relativno prisebna, jer sam se počela isključivati od okoline pomalo. Znala sam da je kraj na vidiku s obzirom na jačinu trudova.

Doktorica bi probušila vodenjak, ja odbijam

Pregled je pokazao – osam centimetra. Pita doktorica da bi probušila vodenjak, ja odbijam. Željela sam da ide sve fiziološki, kako moje tijelo diktira. Ustajem sa stola i taman pukne voda dok sam se oblačila u spavaćicu. Doktorica govori da je to za sat vremena gotovo.

U pratnji – nona

Onda me sele iz predrađaonice u rađaonicu. Dolazi mi nona koja je bila moja pratnja. Postaje mi teško stajati i prebacujem se u krevet da malo skupim snage. Moja nonica je bila super, vlažila mi je usne vodom jer sam ja već bila van sebe od bolova. Ležim na boku i dišem. Samo na disanje i mislim.

Trudovi su još uvijek na tri minute, ali sad već traju preko minute i jako su intenzivni. Babica je isto bila stvarno super i objašnjavala sve tijekom trudova što da očekujem. Pitali su me da mi daju drip za kraj, a ja sam rekla da nema potrebe i da ne želim. Pitali su me to stvarno bez veze s obzirom na to da mi je porod izrazito brzo napredovao. Valjda reda radi.

Isprobavam položaje

Zadnjih deset trudova preživljavam jedva. Tresem se. Puštam glas napokon, derem se. Osjećam da se curka skroz spustila u porođajni kanal. Dolazi taman doktorica i ja govorim da je to to, da osjećam pritisak i da moram tiskati napokon. Kažem napokon jer sam jedna od žena kojoj je faza tiskanja najlakša, jer trudovi postanu nekako produktivni kad tiskam, ne boli u prazno i to mi donosi olakšanje.

Izjavljujem da želim zauzeti pozu koja mi odgovara. Probam stoječki, ali mi ne odgovara te se namještam na bok. Da se ne zavaravamo, uneredila se jesam malo, iako sam se doma čistila, ali babica to stvarno brzo pokupi i očisti vas tako da nema uopće srama i neugode.

Mi smo se zafrkavale oko toga iskreno, jer ja na sve to gledam kao nešto skroz prirodno. Babica mi govori da slušam svoje tijelo i tiskam kako mi dolazi jer se već vidi glavica. Vičem da me slučajno nisu rezali, a doktorica odgovara: “Ne brinite gospođo, niti meni se ne da šivati u dva ujutro!”.

Babica mi masira i čuva međicu

Cijelo vrijeme babica mi je masirala i čuvala međicu. Ja sam tu bila skroz pozitivno šokirana s obzirom na to da sam čula svakakva iskustva. Bila mi je to baš velika promjena kod pristupa rodilji i porodu u odnosu na vrijeme od prije tri godine.

Rodila sam na lijevom boku s nogom u zraku. Taj položaj mi je tada najviše odgovarao. U tri truda moja cura je bila vani. Odmah sam ju dobila na prsa. Od prvog truda do poroda prošla su dva sata. Nisam ništa popucala, za divno čudo, s obzirom na to da je beba bila veća. Imala je 3850 grama, a ja petite ženica od 50 kilograma. Žene, ne bojite se većih beba, samo pripremajte međicu kroz trudnoću.

Bila sam jako ponosna na sebe što sam ustrajala u svim planovima poroda i što sam slušala sebe i svoje tijelo. Odmah nakon što je otpulsirala pupčana vrpca i nakon što ju je nona prerezala, pustila sam bebu da uspuže na prsa i dojile smo u rađaonici. Dva sata smo imale samo za sebe, možda i više. Nakon toga su ju odveli na kupanje, a mene u sobu. Više se nismo razdvajale. Stalno je bila sa mnom, osim kad bi je odveli na pregled, što je meni osobno bilo okej, da uhvatim vremena za tuširanje, jelo i malo odmora.

Rečenica Samo stavljajte na prsa ne znači ništa

Na katu su sestre okej, mlade, nove. Stvarno super. No, dojenje slabo objasne. Rečenica Samo stavljajte na prsa ne znači novoj dojilji apsolutno ništa. S obzirom na to da sam ja već bila iskusna dojilja i da sam prvu curku produženo dojila, dojenje mi nije bio problem, ali novim majkama je malo sve nejasno. Zato svima savjet da se pripremite prije, a iskusnim ženicama da pomognu novim mamicama. Hrana, klasika, bolnička. Za dva dana išle smo doma seki i tati.

Sve u svemu, porod za poželjeti, nakon kojeg sam se osjećala kao žena zmaj. Zaista jedno ponovno rođenje mene kao majke, žene, supruge. Jako iscjeljujuće.

Porod može biti predivan, ali informirajte se…

Želim dijeljenjem svog iskustva potaknuti druge žene da porod može biti predivan, u pravom smislu te riječi. Samo se, buduće moje mamice, informirajte na sve moguće strane – doula, tečajevi, kvalitetno štivo, znanstveni članci, istraživanja. I vjerujte u sebe.

Znanje je moć, kako kažu, jer vjerujem da sam pristala na indukciju, bušenje vodenjaka i ostalo, opet bih izašla iz bolnice nesretna i depresivna. Ovo moje skroz pozitivno iskustvo poroda definitivno je utjecalo na izostanak baby bluesa i bolju povezanost s djetetom od samog početka, što nije slučaj bilo pri prvom porodu. Osoblje je stvarno bilo super, a imala sam sreću da sam tu noć bila jedina rodilja i da su se mogli u potpunosti posvetiti samo meni. Zaista su bili okej što se tiče dogovora i uvažavanja želja mene kao rodilje.

Ako ikada budem ponovno rađala, definitivno ću razmisliti i o porodu kod kuće, jer čula sam zbilja lijepa iskustva.

Sretno ženice!