Odgovor stručnjaka: Jednogodišnje dijete traži puno ljubavi, postupno uvođenje granica i – mamu koja ima podršku

11.10.2016 / Odgovara Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja, privatna psihološka praksa, Pineta 3/4, Valbandon, Pula, M 098 653 881

Kako odgajati jednogodišnje dijete? Koliko ono uopće razumije i je li spremno već sada učiti i slušati? Najvažnije, kako naći sredinu između strogoće i popustljivosti, pitala je čitateljica.
Evo detaljnog odgovora psihologinje Vedrane Lovrečić Pavlović:  

Dijete od godinu dana vrlo je prijemčivo za utjecaje izvana i mnogo toga može naučiti. Kako bi bilo jasnije kakav je unutarnji svijet jednogodišnjeg djeteta, pozabavit ćemo se kratko njime. Za početak, evo za što je jednogodišnje dijete u prosjeku sposobno:

Što sve jednogodišnjak može?

Dijete može samostalno stajati.
Može hodati ako ga pridržavamo za obje ili jednu ruku.
Dijete može samostalno pokušavati šarati po papiru držeći olovku u ruci.
Dijete zna imitirati npr. kašljanje, zvuk automobila i sl.
Pokazuje najprije rukom, a potom i ispruženim prstićem u smjeru predmeta ili osobe koja ga zanima.
Dijete može ciljano ispustiti predmet na određeno mjesto.
Izgovara nekoliko riječi sa značenjem.

Ukoliko nešto od ovoga vaše dijete ne može, nema razloga za paniku. Vjerojatno će ubrzo moći, razvoj djeteta ima svoja pravila, ali je i individualan i treba mu tako i pristupati.

Krajem prve godine života dijete postaje prilično samostalno pokretno. Tada će dijete vjerojatno uživati u svemu tjelesnom. Zadovoljstvo u tjelesnim aktivnostima, postojanje umjerene tjeskobe i samostalno kretanje s istraživanjem okoline ubrzavaju razvoj u ovoj dobi.

Strah od gubitka majke

U dobi od 10 do 12 mjeseci dijete se povremeno udaljava od majke i istražuje svoju okolinu, ali se brzo vraća i provjerava je li mama još tu. Strah od gubitka majke u toj je dobi normalna pojava i ima funkciju poticanja daljnjeg razvoja osobnosti. Ipak, ponekad se dešava da taj strah postane izuzetno izražen te da se majka ni na tren ne može maknuti od djeteta bez njegove burne reakcije. To se dešava ponekad kad majka percipira svoje dijete kao znatno samostalnije nego što je bilo ranije te ga ostavlja predugo samog… ili pak ako se dijete predaleko udalji što izaziva osjećaj napuštanja i prerani strah od gubitka voljene osobe.

Nepovoljno za razvoj djeteta može biti ako je majka kontinuirano umorna od djeteta, ako nema dovoljno pomoći i podrške, majka koja želi da dijete brzo odraste.

Prve zabrane i prvo djetetovo “ne”

Otprilike u istoj dobi djeteta, dakle negdje krajem prve godine života djeteta, javljaju se i prve majčine zabrane. Majka kaže “Ne!” Dijete tada počinje oponašati majku i tu kreće dugotrajni proces identifikacije koji dovodi do toga da svi mi, htjeli to ili ne, jako sličimo svojim majkama, a često smo tu sličnost skloni pripisivati genima.

Dakle, u dobi od oko godine dana javlja se prvo “ne” djeteta. To govori o počecima razvoja apstraktnog mišljenja.

Taj prvi “ne” djeteta, tj. njegova pojava znači da je prethodni razvoj tekao uglavnom normalno te da dijete rješava frustraciju radi zabrane tako što se poistovjećuje s majkom, tj. s njenom zabranom. Važnost semantičkog NE traje kroz čitavu drugu godinu života.

Kako komunicirati s djetetom

Nešto kasnije, u dobi od 12 do 15 mjeseci, dijete je sve više zaokupljeno istraživanjem svoga i majčinoga tijela i svoje okoline. Kada oko prvog rođendana prohoda u potpunosti mu se mijenja (i tjelesno) pogled na svijet – i na majku. S velikim ushićenjem uživa u svome tijelu i u novootkrivenim vlastitim umijećima, tjelesnim sposobnostima i stvarima oko sebe, dokle god ne ovlada hodanjem u potpunosti (oko 15 mjeseci).

Dobro je da si roditelj jednogodišnjeg djeteta postavi neke prioritete, npr. ako vas jako smeta i živcira jer dijete želi vaš mobitel ili daljinski za tv, odlučite da mu to jednostavno nećete davati. Ni u kom slučaju i što god okolina o tome mislila. Možda neki drugi roditelj to dozvoljava, no ako to nije u skladu s vašim načinom razmišljanja, vi to nemojte činiti. Oni vjerojatno ne dozvoljavaju nešto što vama ne predstavlja problem. Slušajte sebe i budite dosljedni.

Jednogodišnjaku se pažnja s onoga na čemu inzistira može odvući promjenom aktivnosti, tako da je i to nešto što će pomoći – skrenite djetetu pozornost na nešto drugo. No nikako nemojte danas dozvoliti nešto što jučer niste ili obrnuto. Takva će dosljednost djetetu dugoročno omogućiti stvaranje osjećaja sigurnosti i zaštićenosti, što je od neizmjerne važnosti za mogućnost pronalaženja sreće i mira u životu.

Što jednogodišnjaku treba

Ukratko, dijete od godinu dana polako treba uvođenje granica i zabrana u svoj život. Nemojte to nikako propustiti! Ono treba majku koja će imati podršku da bi mogla biti dobra mama, i u tome je uloga oca neprocjenjiva.

I dakako, dijete od godinu dana treba puno vaše ljubavi, zagrljaja i maženja.