Pitaj stručnjaka: Moj trogodišnjak ima epizode jakog plača noću i danju, što me jako zabrinjava

24.07.2017 / Odgovara Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja, privatna psihološka praksa, Pineta 3 / 4, Valbandon, Pula, M 098 653 881

Moj dječak ima tri godine. Njegovo ponašanje me zabrinjava i ne znam što da radim. Probudi se oko ponoći i plače tako sat vremena, uzme zraka desetak minuta i opet nastavi. Nije to plač praćen suzama, već nekakvo kreveljenje. Kad ga pokušam utješiti, grebe, štipa jako i ako mu pokušam dati vode, prolijeva je i počinje se glasnije derati.

Preko dana imamo sličnu situaciju, traži jesti i kad mu dam što želi strpa u usta i pljune pa traži drugu hranu, i opet ista stvar. Inače, vesela je beba, igra se, miran je samo kad spava. 

 

Poštovana,

Ovo što opisujete vezano uz ponašanje svoga djeteta noću ima karakteristike „noćnoga straha“ (pavor nocturnus). Riječ je o noćnoj pojavi kod djece koja podrazumijeva ponovljene epizode iznenadnog buđenja tijekom noći. Dijete kao da nije svjesno ikoga i ičega oko sebe, nije moguće uspostaviti tjelesni ili verbalni kontakt s djetetom, često viče ili vrišti. Noćni strah roditeljima vrlo često teško pada, upravo zbog osjećaja da se s njihovim djetetom događa nešto strašno i d ne mogu doprijeti do svoga djeteta. Vjerujem da se i Vi tako osjećate.

Noćni se strah se javlja kod 2 do 3 posto djece, znatno češće kod dječaka nego kod djevojčica. Ponekad je moguće da razmak između napada noćnog straha bude nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, kao što je moguće da se napadi ponekad jave i dva puta u jednoj noći. Razvojem i rastom djeteta noćni strah se najčešće prestaje pojavljivati, što govori u prilog tome da je zapravo često riječ o razvojnoj pojavi. Uzroci pojave noćnoga straha još uvijek nisu potpuno jasni. U rijetkim slučajevima može biti riječ o povredama mozga, no najčešće se radi o utjecajima koji su povezani s razvojnom dobi djeteta ili nekim vanjskim stresnim zbivanjima poput promjena vrtića, škole, mjesta stanovanja, razvoda roditelja, emocionalnih ili bračnih poteškoća i sl.

Ukoliko ste jako zabrinuti, najbolje je da dijete odvedete na pregled pedijatru koji će Vam pomoći da otklonite strahove da se radi o nečem strašnom i vjerojatno Vam pomoći da razumijete da se radi o teško podnošljivoj, no vjerojatno bezazlenoj pojavi. Važno je zadržati smirenost i ne dramatizirati.

Drugi dio Vašeg pitanja odnosi se na ponašanja tijekom dana. Ovo je vrlo vjerojatno vezano uz potrebe trogodišnjaka za stjecanjem vlastite individualnosti i svijesti o tome da „postoje zasebno od roditelja“.

Da bi dijete steklo vlastitu individualnost, treba autoritet protiv kojega se može pobuniti. Vjerujem da je Vaše dijete, s obzirom na njegovu razvojnu dob, u potrazi za granicama i autoritetom. Ne dajte se smesti, budite odlučni i dosljedni u svom ponašanju prema djetetu. Pokušajte naći svoj način da djetetu date do znanja što se smije, a što se ne smije. Odlučnim i dosljednim pristupom postupno ćete postići da djetetu budu jasne granice koje su mu s Vaše strane postavljene. Granice djeci daju jasnoću i mir koji im je potreban za rast i razvoj.

 

Pošaljite i Vi pitanje. Rado ćemo Vam pomoći. Vaši osobni podaci ostaju poznati isključivo redakciji portala Mamatataja. Pitanje možete napisati i poslati ovdje.