Ne birajte dječji vrtić prema udaljenosti od kuće!

05.05.2015 / Mamatataja

Uzmite si malo vremena i prošetajte po vrtiću, promotrite ga svim svojim osjetima i dobit ćete odgovor. Ako je odgovor pozitivan i ako vas ponese emocija – Da, ja bih ovdje rado ostala, igrala se, učila i istraživala, a ne bih išla na posao – onda znate da je to prostor za vaše dijete, rekla je Ljiljana Vukšić, ravnateljica zagrebačkog vrtića Mali istraživač

Kako odabrati vrtić za svoje dijete? Na što pritom obratiti pažnju? Da li birati prema udaljenosti vrtića od kuće, kvaliteti prehrane, odgajateljicama koje možda poznajemo ili smo čuli da su dobre i da se neće mijenjati usred godine? Da li birati prema opremljenosti vrtića didaktičkim igračkama ili na osnovu dodatnih programa koje određeni vrtić nudi?

Pitanja su to o kojima razmišljaju roditelji, a mi smo ih postavili Ljlijani Vukšić, ravnateljici zagrebačkog privatnog vrtića Mali istraživač, koji po mnogo čemu iskače iznad hrvatskog prosjeka. Ona je naglasila da je vrlo važno znati dobro procijeniti vrtić te je upozorila roditelje da moraju paziti kome će na čuvanje, odgoj i obrazovanje povjeriti najvrednije što u životu imaju.

DSC_5294

Važno je kako se dijete osjeća

– Ne zaboravite da dijete u vrtiću mora boraviti više vremena nego vi na radnom mjestu. Zato je važno kako se ono tamo osjeća, važno je što mu tamo pružaju, emocionalno i spoznajno. Jako je važno da prepoznate ustanovu u koju odvodite dijete jer ono će tamo provesti najvažnijih šest godina svoga života. Sve iza toga je nadogradnja onoga što dobije u ranom djetinjstvu, kazala je Vukšić za svog boravka u Puli.

– Jedino mjerilo izbora mora biti pitanje: Da li bih ja željela biti dijete u vrtiću u koji upisujem svoje dijete? Zato, uzmite si malo vremena i prošetajte po vrtiću, promotrite ga svim svojim osjetima i dobit ćete odgovor. Ako je odgovor pozitivan i ako vas ponese emocija – Da, ja bih ovdje rado ostala, igrala se, učila i istraživala, a ne bih išla na posao – onda znate da je to prostor za vaše dijete. Ako, međutim, uđete u prostor vrtića i imate onaj unutarnji osjećaj – Ne, nisam baš sigurna…, onda to nije vrtić za vaše dijete, rekla je Ljiljana Vukšić. Naglasila je da svaki roditelj mora razgledati vrtić prije nego što u njega upiše svoje dijete.

Prema njenim riječima, dječji vrtić ne treba procjenjivati prema udaljenosti od kuće, već prema kvaliteti onoga što se tamo dešava.

– Kad bi roditelj bio svjestan koliko je važno da njegovo dijete prvih šest godina provede u optimalnom okruženju, koliko je to važan temelj za daljnji razvoj djeteta, ne bi mu bilo teško putovati i više kilometara. Zamislite sebe da kao odrasla osoba šest godina morate živjeti i raditi u okruženju u kojem netko, čak i nesvjesno, na vama radi određene presije, pa sad moraš sjediti, sad jesti, sad spavati…Odrasla osoba će se s vremenom usprotiviti i reći: “Ja to neću!” Malo dijete to ne zna. Ono zna plakati ili se u konačnici povući i na taj način zatomiti svu svoju kreativnost, rekla je Vukšić.

mali 8

S djecom se ne radi, već im se nude poticaji

Vrlo je važno da roditelj unaprijed zna koja će osoba čuvati njegovo dijete. Na taj će način dijete moći bolje pripremiti za vrtić i pričati mu o odgajateljici  koja će ga tamo čuvati.

Na pitanje o važnosti kvalitetnog rada s djecom te opremljenosti vrtića kazala je da s djecom ne bi trebalo – raditi, već im nuditi poticaje, i to posebno senzorne poticaje. Prirodno je da se dijete igra s vodom, pijeskom, piljevinom, da aktivira sva osjetila.

– Poticaji nisu kupljene didaktičke igračke. Roditelj često pokušava gledati opremljenost vrtića kroz didaktiku koja je kupljena. No dijete se i bez didaktičkih igračaka može igrati cijeli dan. Treba naći finu mjeru između onoga što se kupuje i onoga što se može napraviti. Dijete će se cijeli dan igrati s novinskim papirom, a deset minuta s didaktičkom igračkom, kazala je.

Važno je znati i može li dijete izabrati da u vrtiću ne spava te mora li, primjerice, jesti na silu, posebno ako nije gladno ili ako neku namirnicu ne voli.

Mali istraživač

Upravo na izbjegavanju stroge forme i rasporeda funkcionira vrtić Mali istraživač u kojemu se radi prema humanističkom pristupu predškolskog odgoja koji je još prije dva desetljeća osmislila dr. sc. Arjana Miljak.

– Do tada je postojalo tradicionalno uvjerenje da odrasli podučavaju dijete koje onda mora slušati. Sad se okrećemo prema djetetu i počinjemo slušati što ono želi i što ga zanima te kroz njegove interese razvijamo cijelu praksu, pojasnila je Ljiljana Vukšić princip na kojem djeluje njezin vrtić.

Ova nekadašnja ravnateljica zagrebačkog gradskog vrtića Izvor, prije dvije godine osnovala je privatni vrtić Mali istraživač u obliku dječje kuće, tj. vrtića koji nije institucija, već nalikuje obiteljskom okruženju. U vrtiću se tako, primjerice, dijete može leći i na kauč, kao i u svakom domu.

mali 4

Dječji vrtić ima 13 otvorenih prostora s 16 do 17 odgajatelja i stotinjak djece. Svaki od prostora je drukčije osmišljen pa tako postoji soba s istraživalačkim aktivnostima, likovni prostor, glazbeni centar, centar stolarije, centar didaktike. Dijete pritom samo bira odgajatelja.

– Ako ja kao ravnatelj odredim da 20-ero djece ima određenog odgajatelja, otkud znam jesam li pogodila i  sviđa li se svakom djetetu odgajatelj s kojim on mora provesti šest godina, veli ona.

Krećući se slobodno kroz prostor dijete samo bira s kojom će odgajateljicom provoditi vrijeme, budući da taj dan ona ima aktivnost koja njega zanima. Već sutra dijete može izabrati drugu odgajateljicu. Pravila ipak postoje, a u istom prostoru borave djeca od dvije godine starosti do polaska u školu. Postoji i pravo izbora na spavanje, što znači da se svoj djeci ponudi mogućnost da u vrtiću ne idu spavati.

– Aktivnosti ne planiramo strogo unaprijed. U istom prostoru imamo niz ponuda koje su vezane tematski, vidimo što toga dana dijete najviše zanima i onda to podižemo do njegovog razumijevanja. U biti, pripremamo ga za školu i za život, ali kroz aktivnosti koje njemu nisu prisila i zbog kojih njemu nije opterećenje ići u vrtić. Dijete se na taj način vrtiću raduje, pojasnila je.

Ističe da je zapravo riječ o novom nacionalnom kurikulumu čiji su oni začetnici, no da bi on zaživio potrebno je mijenjati svijest odgajatelja, a za to je potrebna edukacija.

– Odgajatelji trebaju mijenjati vrijednosni sud o djetetu i njegovim mogućnostima, kao i svoja očekivanja, a educirati treba i roditelje, zaključila je Ljiljana Vukšić.