Konfliktni razvod i ostajanje u lošem braku razaraju – dijete

27.10.2019 / Piše Vesna Kapeloto

Ako ostajete u toksičnom braku, ne borite se za svoje dijete, već protiv njega!, poručila je roditeljima poznata psihologinja Gordana Buljan Flander

‘Roditelji griješe kada kažu Mi ostajemo u braku zbog djeteta ili Ja se u razvodu borim za svoje dijete!, – i tako jedno 5, 6 godina. Ne, ne boriš se za svoje dijete, boriš se protiv njega!’– ustvrdila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja te ravnateljica i osnivačica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Ona je govoreći o razvodu (Konfliktni razvod – djeca u središtu sukoba) srušila mitove roditelja koji ostaju u lošem braku ‘zbog djece’, ali i mitove rastavljenih roditelja, koji i nakon konfliktnog razvoda nastavljaju s konfliktnim odnosima.

I dok se jedni i drugi pozivaju na dobrobit svog djeteta, i u jednom i drugom slučaju pati i stradava upravo – njihovo dijete.

Roditelji trebaju znati da konfliktni i toksični odnosi između mame i tate, bilo u braku ili tijekom razvoda te nakon toga, jako štete njihovom djetetu.

Uvriježena i kriva razmišljanja

Govoreći o ovoj temi, koja je dupkom napunila kongresnu dvoranu pulskog hotela Histria, Buljan Flander se vrlo otvoreno i jasno suprotstavila vrlo čestim pa i uvriježenim razmišljanjima i ponašanjima roditelja u braku, kao i onih rastavljenih.

– Separacija, odnosno razdvajanje i razvod, sama po sebi ne mora biti štetna po djecu. Štetan je konflikt u cjelovitoj, kao i u razvedenoj obitelji, naglasila je Buljan Flander.

– No djeca rastavljenih roditelja imaju jednu ogromnu želju, rekla je nadalje. Oni žele da njihovi roditelji barem razgovaraju međusobno! Oni žele da njihovi roditelji budu barem u pristojnim odnosima i da međusobno pristojno komuniciraju. U protivnom im je jako teško i jako pate.

– Dijete treba oba roditelja, i to odmah nakon razvoda, a ne kad sud odredi, smatra psihologinja. Roditelji, bez obzira radi li se o mami ili tati koji se u razvodu ili nakon razvoda ‘bore’ za svoje dijete tako što ga odmiču i odvajaju od drugog roditelja, i zadržavaju ga uglavnom različitim manipulativnim načinima samo za sebe – čine štetu djetetu.

– Roditelji trebaju shvatiti da govoreći pred djetetom protiv drugog roditelja – optužujući ga i kritizirajući ga – povređuju jednu stranu bića svog djeteta, upozorila je. Jer dijete ima i uvijek će imati i ‘maminu i tatinu stranu’. Takvim ponašanjem štete djetetovom zdravom razvoju, dok je još mali/mala i kasnije kao odraslom čovjeku.

Ostajanje u lošem braku

– Ako se roditelji sukobljavaju, ako u obitelji postoji neki sukob gdje dođe do nekog povišenog tona ili do nekog neslaganja, djeca uče da su odnosi živi, da su odnosi dinamični. Djeca uče da je u redu imati različita mišljenja od ljudi koje volimo. Djeca uče da ljutnja nije zabranjena emocija. To je sve nešto što u obitelji učimo, pojasnila je.

To međutim nije tako ako su odnosi između roditelja postali nezdravi i toksični, a brak se i dalje održava.

– Pitanje zašto ljudi ostaju u nezadovoljavajućem odnosu i nezadovoljavajućem braku posebno me zanimalo, budući da nam u Polikliniku dolazi puno roditelja koji mi govore da ostaju u braku zbog djece, ne želeći razvod. Prema mom iskustvu, a i literatura to potvrđuje, uglavnom se radi o financijskoj zavisnosti, o socijalnim normama – ne želim razvod, ja sam dijete razvedenih pa ne želim da budu i moja djeca, ne želim u okolini biti razvedena/razveden…. Ipak, vrlo često je riječ o psihopatološkom, nezdravom održavanju odnosa, kazala je.

– Roditelji znaju održavati tu svoju patologiju čak i kad se rastanu. Sukob tada često služi da se odnos ne završi, dodala je.

– Često pitam te roditelje, kad vještačim roditeljsku skrb, Jeste li imali toliko strasti ikad u vašem odnosu kad ste bili zaljubljeni, koliko te strasti imate sad u međusobnoj borbi i u održavanju tog patološkog odnosa?! Naprosto nije pravedno prebaciti tu odgovornost na dijete, rekla je te navela neke od poruka koje roditelji šalju djeci ostajući u konfliktom braku.

Poruke djetetu

Ako je poruka roditelja djetetu (a ona ne mora biti izgovorena): Neću se rastati samo zbog tebe!, ona podrazumijeva da dijete od tog roditelja uči o sebi, o drugima, o životu sljedeće: Ja sam kriva/ja sam kriv za nesreću ljudi koje volim!

Ako je poruka Nije važno što sam ja nesretna/nesretan, bitno je da ti imaš cjelovitu obitelj! – poruka djetetu je U redu je biti nesretan cijeli život!

Toliko te volim da žrtvujem svoju sreću i patim. Zbog tebe ostajem u braku!
Poruka djetetu je: Ako nekoga voliš, bit ćeš nesretan zbog njega.

Lako ću ja, samo ti odrasti i završi fakultet pa ću ja biti sretna.
Poruka djetetu: Ljubav je žrtva i patnja. A kad netko nešto čini zbog mene, iako to ne tražim, ni ne znam, dugujem mu puno toga u životu.

Sve ćeš mi vratiti jednom kad odrasteš! – ili – Meni će to moja djeca vratiti!
Poruka djetetu je: Moram ispuniti očekivanja da bih roditeljima mogla/mogao vratiti dug!

– Pitam zato roditelje, rekla je Gordana Buljan Flander, žele li zaista takve poruke slati svojoj djeci? Neka oni ostanu u braku zbog čega god hoće, ali nije u redu tu odgovornost stavljati djetetu na leđa! Mi ne želimo da nam djeca odrastaju s takvim porukama!

 

Gordana Buljan Flander na predavanju u Puli: ‘Najbolji interes djeteta rastavljenih roditelja je da pred mamom smije reći volim tatu, pred tatom volim mamu.’

U konfliktnom razvodu roditelji ne vide dijete

Visoko-konfliktne razvode, a takvih je oko trećina u Hrvatskoj, karakterizira – usmjerenost roditelja na svoje potrebe, često slabiju komunikaciju s djecom, manje nježnosti i dosljednosti u odgoju. Roditelji, naime, u svojoj međusobnoj borbi ne vide dijete.

– Jedno dijete je tako nacrtalo mamu i tatu koji se svađaju, a sebe dolje negdje u dnu papira. Oni ga uopće ne vide…

– Nema prediktora koji bi mogli odrediti roditelje rizične za visoki konflikt, nema ni socio-demografskih, ni obrazovnih predskazatelja. Ali uočava se da takvi roditelji inače imaju više pravnih sporova, ne slažu se općenito oko financija, nekada imaju i više nekretnina, dolaze iz obitelji s više nasilja, a tu su i neki elementi poremećaja ličnosti. Mislim da je sve više takvih, a to onda prelazi okvire psihologije, tu posla imaju psihijatri, smatra ova psihologinja.

O ne, opet se svađaju, ponovno se osjećam tužno!

Sukob roditelja djecu pogađa na način da mogu biti: povrijeđena, tužna, prestrašena, ljutita, osjećati sram, mogu imati promjene u ponašanju, raspoloženju. Svaki razvod, pa i prijateljski razvod, može dovesti do ovakvog ponašanja i raspoloženja djeteta, no to prođe ako se roditelji adekvatno ponašaju, uvjerava psihologinja.

– Ako se djeca ne prilagode na razvod, to je gotovo uvijek uvjetovano roditeljskim sukobima, posebno oko skrbništva i koliko će dijete boraviti kod svakog od roditelja. Za dijete je uvijek bolje da se roditelji dogovore, pa makar omjer ne bilo pola-pola, jer ako se oni sude 3, 4 ili 5 godina to neminovno ostavlja posljedice na dijete, jer konflikt egzistira, pojasnila je.

Djeca misle da je krivnja za razvod – njihova

Djeca do 7 godina imaju tzv. magijsko mišljenje i da misle da su oni odgovorni i krivi za sve što se događa. Mama i tata se svađaju jer ja nisam pojela kelj u vrtiću, Mama i tata su se razveli jer ja nisam bio dobar/dobra – na takav način razmišljaju mala djeca. Misle da se samo malo trebaju popraviti i da će sve biti u redu.

Svađe roditelja djeca strašno teško proživljavaju, i to potvrđuju svojim crtežima i riječima, koje doslovce paraju dušu.

Visoko-konfliktni razvod vs. prijateljski razvod

Istraživanja pokazuju da djeca roditelja iz visikokonfliktnih razvoda imaju dva do pet puta češće kliničke poteškoće ponašanja i doživljavanja u odnosu na drugu djecu razvedenih roditelja gdje nema visokog konflikta.

Posljedice su: antisocijalna ponašanja, nepoštivanje autoriteta, teškoće u vršnjačkim odnosima, nasilje u vršnjačkim odnosima, više školskih teškoća, teškoće u privrženosti, strah od bliskih odnosa, kasnije nestabilne partnerske odnose, tuđe potrebe su im važnije od njihovih jer su naučili zadovoljavati jednog i drugog roditelja da ne bi došlo do sukoba, a zaboravili su na svoje potrebe.

Zbog toga djeca roditelja koji se ne uspijevaju razvesti na miran način imaju niže samopoštovanje, veću anksioznost, depresivnost, impulzivnost, osjećaj krivnje i srama, više koriste sredstava ovisnosti.

Tužna djeca

– Kad mi roditelji kažu Sudim se 3, 4, 5 godina i borim se za svoje dijete, često ih pitam: Vi ćete za godinu, dvije, tri dobiti neku sudsku presudu na kojoj će pisati s kim će dijete živjeti, a hoće li vam to biti važno ako dijete budete posjećivali u psihijatrijskoj bolnici?

– Nažalost, puno roditelja u takvoj situaciji ne obrati pažnju na takvo upozorenje nego im ono bude povod za dodatni sukob i međusobno optuživanje. Djeca se u tom visokom konfliktu izgube i nitko ih ne vidi, pojasnila je nadalje.

– To su sve jako tužna djeca. Ne postoji niti jedna dob, ni jedna razvojna faza, ni spol, koje dijete čini neosjetljivim na roditeljsko neslaganje povezano sa separacijom, gdje sama separacija ne čini problem, već konflikt, rekla je.

Zanemarena djeca

I istraživanja potvrđuju da su djeca u visokokonfliktnim razvodima zanemarena jer su roditelji toliko okupirani vlastitim mukama i teškoćama, emocionalnim, socijalnim i financijskim problemima da propuštaju vidjeti svoje dijete.

– K tome, ili majka zanemaruje potrebu djeteta za ocem ili otac zanemaruje potrebu djeteta za majkom. To se zove emocionalno zanemarivanje djeteta, pojasnila je.

Istraživanja također pokazuju da djeca koja svjedoče roditeljskom konfliktu, tj. djeca čiji su roditelji dugoročno u visokom konfliktu, imaju jednake teškoće kao i djeca koja su žrtve fizičkog zlostavljanja i zanemarivanja.

– Jedno mi je dijete reklo: Bilo bi mi lakše da imam slomljenu ruku i da krvarim jer nitko ne vidi kako meni krv ide iz srca, nizala je psihologinja svjedočanstva djece.

Najbolji interes djeteta

– Najbolji interes djeteta je da se slobodno druži s drugim roditeljem, da smije iznijeti mišljenje, da smije pred mamom reći volim tatu, pred tatom volim mamu. No vrlo često djeca čitaju na maminom licu smije li voljeti tatu, a na tatinom smije li voljeti mamu.

– Djeca imaju pravo na kontinuitet odnosa s oba roditelja, više nego na kontinuitet fizičke sredine. Dijete treba zaštititi od opterećenja partnerskim odnosima te mu slati poruku da je svijet sigurno, a ne nesigurno mjesto. U protivnome, imat ćemo adolescenta za kojega ćemo se pitati otkud mu takvo asocijalno ponašanje, rekla je psihologinja.

Što djeca žele, a što djeca trebaju

– Kad pitate djecu što bi oni željeli, većina djece će vam odgovoriti: Ja želim da se oni pomire.

– Djeca trebaju da razvedeni roditelji budu pristojni jedno prema drugom, da razgovaraju. To je najveći poklon koji razvedeni roditelji mogu dati djeci.

O tome što je najbolji interes djeteta, svi daju drugačije odgovore – suci, roditelji, psiholozi…

– Ja osobno smatram da je najbolji interes djeteta da nakon razvoda braka ima oba roditelja, makar nesavršena, jer nitko nije savršen roditelj. Ni jedno dijete mi nije reklo da ne želi drugog roditelja, osim otuđenog djeteta koje je to izrecitiralo napamet, kazala je.

Pitanje upućeno djetetu o tome s kim želi živjeti nakon razvoda svojih roditelja, Gordana Buljan Flander smatra zlostavljajućim.

– Djeca kažu da im je to najteže pitanje na svijetu, i kad im objasnim da oni o tome ne odlučuju, već mama i tata, tj. sudac, ako se oni ne mogu dogovoriti, njima kao da s leđa padne teret od 17 tona, posvjedočila je osjećanjima djece.

Treba shvatiti da djeca jednako vole svoje roditelje, i mamu i tatu, i da im je teško kad si roditelji govore ružno i kad se svađaju.

Nikada nemojte pitati dijete koga više voli i s kim želi živjeti jer vas voli oboje i želi živjeti i s jednim i drugim, a zna da vi to ne želite čuti kada ga tražite da bira. Djeca žele da roditelji budu sretni, a to bi roditelji trebali željeti i svojoj djeci. I ako više ne želite biti muž i žena, onda barem budite prijatelji – napisalo je jedno dijete.