Trebaju li roditelji i djeca biti prijatelji?

24.07.2019 / Piše Vesna Kapeloto

Kad dijete s 12, 13 godina krene van, a vi mu kažete da se mora vratiti u 11 sati, zašto bi vas poslušalo? Pa vi ste si frendovi!, pojasnila je psihologinja Gordana Buljan Flander slikovito zamku tako česte, a pogrešne teze o mogućem prijateljstvu roditelja i djeteta

Jedno od vrlo čestih pitanja kad se govori o odnosu između roditelja i djece jest ono mogu li i trebaju li roditelji i djeca biti prijatelji. Čak štoviše, iznenađuje da se to pitanje vrlo učestalo i dalje postavlja.

Roditelji naravno ne mogu biti svojoj djeci prijatelji jer se prijateljstvo razvija na potpuno drugačijim osnovama. Evo samo nekih premisa na kojima se bazira prijateljstvo, ali ne i roditeljstvo.

Prijateljstvo je odnos u koji ulazimo dobrovoljno, i na koncu iz toga odnosa možemo izaći kad god poželimo, pogotovo ako se u njemu više ne osjećamo dobro. Prijatelji naš savjet mogu, ali i ne moraju prihvatiti. Možemo sami odlučiti hoćemo li ih na nešto upozoriti ili savjetovati ih ili nećemo. Od prijatelja nećemo zahtijevati da se pridržavaju naših pravila, pa uglavnom nećemo pravila ni dogovarati. Mi nismo odgovorni za ono što naši prijatelji čine i kako se ponašaju. To je njihova odgovornost. Prijatelji su tu da nas saslušaju kad nam je teško, da im se požalimo, možda na odnos s našim partnerom, šefom, roditeljem… Odnos s djecom je naravno drugačiji.

‘Ne odustajte od svoje roditeljske odgovornosti’

Pitanje trebaju li roditelji i djeca biti prijatelji na nedavnom je predstavljanju vrijedne knjige o roditeljstvu Znanost i umjetnost odgoja postavljeno psihologiji Gordani Buljan Flander, koja knjigu potpisuje, zajedno s grupom autora.

Evo što je ona tom prilikom vrlo otvoreno rekla:

– Naravno da roditelji ne mogu biti prijatelji svome djetetu. Oni moraju biti roditelji. Oni ne smiju odustati od svoje roditeljske odgovornosti. Nemojte si dozvoliti da o ponašanju svog trogodišnjaka kažete: Ja mu ne mogu ništa! Pa što ćete učiniti kad bude imao 13, 14 godina? Hoće li vas on tada izbaciti iz kuće!? Ukoliko popustite, znači da ste odustali od svoje roditeljske odgovornosti!

Savjetovala je roditelje da djeci postavljaju granice.

– Djeci su potrebne granice. Djeci je potrebno da preuzmemo svoju roditeljsku odgovornost. Jer u protivnome, ako ste prijatelji, onda s 12, 13 godina kad dijete krene van, a vi mu kažete da se mora vratiti u 11 sati, zašto bi vas poslušalo? Pa vi ste si frendovi!

– Moraš bit roditelj, nikako prijatelj. Ali kad postavljate granice – to je ona razlika između tradicionalnog i suvremenog roditeljstva – nemojte postavljati granice u atmosferi straha, da vas se dijete boji. (Prije se smatralo da se dijete mora bojati roditelja, da je dijete loše samo po sebi i mi ga trebamo popraviti.) Postavite granice u atmosferi prihvaćanja i ljubavi. I držite se tih granica i posljedica koje ste dogovorili za kršenje granica, kazala je Gordana Buljan Flander, inače dugogodišnja ravnateljica i osnivačica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

 

Psihologinja dr. sc. Gordana Buljan Flander – Budite djeci roditelji, a ne prijatelji!

‘Granicama pokazujete da vam je stalo’

– Danas je teško biti roditelj. (Teško je biti i dijete!) Nekad je bilo drugačije. Svi su na isti način odgajali – crkva, škola i obitelj. Danas su roditelji bombardirani internetom, različitom literaturom, nama psiholozima koji govorimo nemojte ovo, nemojte ono. Roditelji su naravno u svemu tome izgubljeni.

– Osobno sam doživjela da su mi ljudi koji me znaju od mladosti, kad bi me sreli u mojem rodnom gradu rekli: ‘Super smo mi mogli odgajati djecu dok ti nisi po TV-u počela pričati da ih ne smijemo tući! I sad više nemamo metode!’ I sad kad pišemo tekstove da se djecu ne smije tući komentari ispod su najgori mogući i takvi tekstovi izazivaju najviše reakcija kod roditelja. Ljudi skoče i žele zadržati batinu kao odgojni alat.

– A onda, s druge strane, mnogi su pomiješali pravo djeteta na odgoj bez batina, na pravo djeteta na odgoj bez granica. I djeci sve puštaju. Ne postavljaju im baš nikakve granice! A granicama pokazujemo da nam je stalo, rekla je ova priznata psihologinja te zaključila:

– Ne zaboravite da je jednako zanemareno dijete kojemu je sve dozvoljeno, kao i ono kojemu ništa nije dozvoljeno. Zato budite roditelj, a ne prijatelj svom djetetu.