Prisutnost roditelja je hranjiva i daje ono potrebno za psihološki i emocionalni razvoj djece, rekla je psihologinja Dušanka Kosanović.

Djeca trebaju prisutnost roditelja više nego darove

22.12.2018 / Piše V. K.

Pokloni sami po sebi nisu loši, no kroz njih se ne razvija suštinski dobar odnos između odraslih i djece, rekla je prof. Dušanka Kosanović, psihologinja i voditeljica hrvatskog Familylaba

U potrošačkom društvu u kojem živimo nemali broj roditelja pada pod utjecaj razmišljanja da se njihovo ostvarenje kao dobrih roditelja ogleda u tome koliko materijalnog uspiju osigurati svojoj djeci. Pa tako nekako dobar njih (nas) živi. Roditelji se bore za osmijeh na dječjem licu kupujući djeci darove, a oni se brzo, da ne kažemo odmah, zasite i traže još. Osmijeh sve češće zamjenjuju s nekakvim stalnim nezadovoljstvima, što roditelji onda pokušavaju riješiti s još više poklona…

Djeca žude za vrijeme s nama!

Jedna mama, sad već odrasle djece, priznala je da je gotovo odmah po njihovu rođenju i u vrijeme dok su bili školarci, svjesno vrlo naporno radila, želeći im osigurati ‘da svega imaju’.

– Koristila sam porodiljni samo šest mjeseci i vratila se na posao, što si sad ne mogu oprostiti. Izbivala sam po cijele dane iz kuće, radeći dodatni posao poslijepodne, sve kako bih sinu i kćeri osigurala da dobro žive, da imaju. Kupila sam sinu motor od tog dodatnog posla, da bi mi on, nakon što je napunio dvadeset godina rekao: ‘Pa i nisi morala, i tako te nikada nije bilo doma…’

Iako se svako dijete raduje darovima, pogotovo u blagdansko vrijeme, ono za čime djeca žude, mada nam to možda ne znaju izraziti oblikovano u riječi – jest naše vrijeme s njima. To su oni trenuci provedeni u zajedničkom druženju, u igri, razgovoru, pravljenju kolača, odlasku u kino, pa makar u zajedničkom odlasku do auto-praonice.

Tu se ne računa zajedničko vrijeme koje to nije, kad smo cijeli vikend ili večer fizički zajedno, a zapravo nismo prisutni jer smo mentalno odsutni. Kad dovršavamo poslovne obaveze kod kuće, kad smo na laptopu, kad spremamo kuću, a dijete koje je cijelo vrijeme s nama zapravo ni ne čujemo ni ne vidimo. Takva prisutnost roditelja se gotovo i ne računa!

Hrana za psihološki i emocionalni razvoj

Evo kako je darivanje ljubavi svjesnim zajedničkim vremenom, a manje darovima, opisala prof. Dušanka Kosanović, psihologinja i obiteljska terapeutkinja te voditeljica hrvatskog Familylaba, u jednom od postova na hrvatskoj Facebook stanici Familylab Association, čiji je idejni osnivač ugledni Jesper Juul.

‘Djeca trebaju vašu prisutnost. Ako se odnos s djecom temelji na poklonima i kupovanju, djeca će to iskreno prihvatiti kao izraz vaše ljubavi. Ako se temelji na raznim načinima bivanja zajedno, djeca će i to prihvatiti kao izraz vaše ljubavi. I naravno, priroda ljubavi je da ju uvijek želimo na načine kako smo ju naučili dobivati. To je jedan od razloga zašto neka djeca žele još i još stvari i očekuju materijalne poklone i jako su uznemirena kada to ne dobiju.

Djeca trebaju vašu prisutnost. Djeca trebaju prisutnost roditelja. 

Ona je hranjiva i daje ono potrebno za psihološki i emocionalni razvoj.
Pokloni sami po sebi nisu loši, no kroz njih se ne razvija suštinski dobar odnos između odraslih i djece.’