Kako postaviti granice djetetu i zašto je to važno?

07.06.2019 / Piše Vesna Kapeloto

Kada se postave granice onda na njima treba inzistirati. To je ono gdje roditelji najčešće padnu, veli priznata psihologinja Gordana Buljan Flander. No umjesto ukidanja privilegija, ona puno više savjetuje da roditelj nagradi dijete za poželjno ponašanje dodavanjem ekstra privilegija

U svojim medijskim obraćanjima priznata hrvatska psihologinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander uvijek ističe izuzetnu važnost postavljanja granica djeci u odgoju. U razgovoru za Mamatataja objasnila je zašto su granice važne te kako ih djetetu na pravi način i učinkovito postaviti, jer roditelji znaju da to nije ni najmanje jednostavan zadatak.

– Danas roditelji često miješaju pravo djece na odgoj bez batina na pravo djece na odgoj bez granica. Djeca imaju pravo i potrebu za granicama i roditelji trebaju postaviti granice, ali u atmosferi ljubavi, prihvaćanja, ne i u atmosferi straha i straha od batina. Ili da se postavljaju granice s batinama. To nikako, rekla je Gordana Buljan Flander, aludirajući na još uvijek veliki postotak roditelja koji smatraju da je udaranje djeteta njihovo pravo kao roditelja.

Ako dijete kaznimo batinama poruka je – Ti ne vrijediš!, poručila je.

– Batinama djetetu ne pokazujemo da razlikuje ispravno od pogrešnog. Pokažemo mu što je pogrešno, ali ne i što je ispravno. Neki savjetuju da dijete treba tući ili malo lupiti po guzi ili po ručici do dobi do dvije i pol godine, do kada ne razumije jezik. To je apsolutno besmisleno jer dijete do te dobi ne razlikuje uzrok i posljedicu. Ako malo dijete koje istrči na ulicu lupite po guzi zato što ste se prepali da će ga pogaziti auto, dijete će drugi put istrčati i držati ruke na guzi. Ono neće shvatiti zašto ne smije istrčati na ulicu, pojasnila je.

– Roditelji mi nekada kažu da kako će oni spriječiti malo dijete da stavi prst u utičnicu. Tako što će zaštiti utičnicu! Kao ću spriječiti dijete da u kupatilu ne popije sredstvo za čišćenje? Pa tako što ga neću držati na dohvat djetetu!, redala je primjere kako zaštititi dijete u najranijoj dobi.

 

Gordana Buljan Flander, priznata psihologinja te osnivačica i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, prilikom gostovanja u Puli

Uvoditi granice – ukidanjem privilegija…

– Kad dijete malo poraste, nakon tri godine, svakako je potrebno postavljati granice, i to tako da se djetetu mogu davati ili ukidati privilegije. Za neprihvatljiva ponašanja ukinemo neku privilegiju – neki crtić, video igricu – nešto što je privilegija, a ne djetetova potreba. Nećemo mu ukinuti večeru, ni zagrljaj, ni vodu, nego neku privilegiju, ističe.

Ipak, s ukidanjem privilegija ne treba pretjerivati. Naime, nije rijetkost da u naletu ljutnje roditelji znaju ‘opaliti’ poprilično dugotrajne kazne, a to je prema Gordani Buljan Flander pogrešan način.

– Ukinut ćete privilegiju taj dan, sat ili dva sata, ili to poslijepodne ili jutro. Ali nikako na pet dana ili mjesec dana. Jer, prije svega, nećete kao roditelj izdržati, već ćete popustiti, a onda je poruka da niste dosljedni. I tada vam dijete više ne vjeruje, veli ona.

To vaše odustajanje dijete može shvatiti kao pozivnicu da nastavi s neprihvatljivim ponašanjem. S druge strane, to je pokazatelj da roditelj ne misli ono što govori i ne govori ono što misli te da je u redu da dijete ne poštuje granice koje je roditelj postavio.

…i davanjem ekstra privilegija

Umjesto ukidanja privilegija, savjetuje da roditelj nagradi dijete za poželjno ponašanje dodavanjem ekstra privilegija.

– Ako se dijete poželjno ponašalo odmah mu treba dati neku ekstra privilegiju i pri tome ga zagrliti i pohvaliti. Pohvala je vrlo snažna nagrada. Garantiram vam kao stručnjakinja koja radi cijeli život s djecom da će dijete puno prije napraviti nešto da udovolji vama kao roditelju, nego što neće, zato što se boji batina i kazne, rekla je nadalje.

Ne odgajajte buduće nasilnike i žrtve

Općenito govoreći, važno je shvatiti, da nije dobro djetetu prijetiti i ucjenjivati ga. Važno je objasniti mu što je neprihvatljivo u njegovu ponašanju prije nego što mu se ukine neka privilegija zbog određenog ponašanja. Na taj način dijete uči da ne može dobiti sve ovdje i sada te da će mu se ispunjavati potrebe, a ne želje. Dijete tako uči da bude suosjećajno i da poštuje sebe i druge, a bit će tako i u puno manjem riziku od identifikacije s nasilnim vršnjacima i nasilnih ponašanja.

– Ako dijete tučemo, onda pokazujemo da je nasilje uobičajen i poželjan način rješavanja problema, da je poželjno tući slabijega od sebe. I još ako mu pritom kažemo da je to način pokazivanja ljubavi onda se ne trebamo čuditi ako ‘vaša’ djevojčica sutra, u odrasloj dobi, nađe nasilnog partnera, jer joj on pokazuje ljubav na isti način na kojoj su joj pokazivali roditelji – batinama.

Važno je znati i da su djeca koja su odgajana batinama i fizičkim nasiljem u puno većem riziku da budu i sami nasilnici u adolescentnoj i odrasloj dobi, da sami taj način odgoja prenose na svoju odraslu djecu.

Kad postavite granice, budite dosljedni

– Kad se postave granice, onda na njima treba inzistirati. To je ono gdje roditelji najčešće padnu. S djecom treba dogovoriti pravila i posljedice kršenja pravila. I za mene kao roditelja i za dijete. I tako djeca nauče da se pravila moraju poštivati, poručuje.

– Mi kao roditelji smo odgovorni za granice i pravila, i za odnos s djetetom. Važno je odgajati dijete tako da moj i djetetov dignitet ostanu sačuvani. Ali za odnos s djetetom sam odgovoran ja kao roditelj, ne može to biti dijete.

– Znam da roditeljima nije lako, ali morate znati i da je dijete kojemu je sve dozvoljeno jednako zanemareno kao i dijete kojemu ništa nije dozvoljeno. Kad roditelj odustane od svoje roditeljske odgovornosti, od svog djeteta napravi dijete koje na kraju uopće više ne zna što želi, jer dobiva sve što hoće, upozorila je.

 

Za razliku od kazni, postavljanje granica omogućuje izbjegavanje konflikata i igre moći između roditelja i djeteta. Granice dozvoljavaju djeci da ona budu odgovorna za svoje ponašanje. Umjesto – Nećeš gledati seriju jer moraš napisati zadaću!, recite – Čim napišeš zadaću, možeš pogledati seriju.

Bitno je da kao roditelj izdržite

Prilikom određivanja granica, možemo zajedno s djetetom odrediti što se može, a što ne, vidjeti što dijete kaže, pa odmaknuti ono što nije realno.

Istina je, prizanje, da ima lakše i teže odgojive djece, jer djeca su različitog temperamenta, no na granicama treba inzistirati.

– I kad se dijete usprotivi, vi ste odgovorni da izdržite. Ako ste rekli dva, tri ili pet sati bez mobitela, dijete može raditi što god hoće, ali mobitel ne može dobiti!

– Roditelji u svojoj zaposlenosti i jurnjavi ne izdrže. Kažu Ja ne mogu više!, i dižu ruke. Ali toga nema. Za odgoj ste odgovorni vi kao roditelj! I nemojte se opravdavati da je dijete živo, teškog temperamenta. Time samo umanjujete svoju odgovornost za nedovoljno usmjeravanje djeteta i neadekvatno postavljanje granica kroz odgoj.

– U svojoj praksi sam sretala roditelje koji su za dvogodišnje ili trogodišnje dijete znali reći: ‘Ja mu ne mogu ništa, ne prestaje plakati dok ne dobije što želi’. Takva djeca su već naučila da su ona ta koja odlučuju, imaju kontrolu i da su moćnija od roditelja, što ih ne čini niti sretnima niti zadovoljnima. A roditelji su zapravo digli ruke i svoju djecu ne odgajaju. Nažalost, na tu će djecu onda veći odgojni utjecaj imati mediji, vršnjaci, susjedstvo…

Recept za odgoj 🙂

– Kao roditelji moramo zadovoljavati djetetove potrebe za ljubavlju, za prihvaćanjem, da to dijete poštujemo i vidimo – jer najviše se osjećamo voljenim kad nas se vidi!, da budemo emocionalno dostupni, da postavimo i održimo pravila i granice – te da dijete nagradimo za poželjno ponašanje. Garantiram vam da je to dobra odgojna metoda, rekla je Gordana Buljan Flander.