Ovisnost o kockanju: Pomognite djetetu tako da mu odbijete pokriti kockarski dug!

01.08.2015 / Vesna Kapeloto

Sklonost kockanju se javlja u kasnoj adolescenciji, sa 17, 18 godina. No nije kocka samo slabost adolescencije, već i srednje dobi. Psihijatar dr. Zoran Zoričić veli da su upravo žene u 40-im godinama sklone odlasku u automat klubove

– Kad je roditelj prvi put pokrio dug svog djeteta na kocki, zapravo mu je dao dozvolu da kocka! Prvi put kad se dogodi dug treba reći: “Ja ti dug ne želim pokriti i neću ti ga pokriti!” To je najveća pomoć sinu koji je u problemu s kockom.”

Rekao je to prof. dr. sc. Zoran Zoričić, voditelj Referentnog centra za ovisnosti o drogama i psihijatar subspecijalist za alkoholizam i druge ovisnosti Klinike za psihijatriju KBC- Sestre Milosrdnice, kada je u Puli govorio o problemu alkoholizma i kockanja kod mladih. Govoreći o ovisnosti o kocki nije se zadržao samo na mladima, već je dao presjek cjelokupnog problema.

Prohibicija bi sve pogoršala

Prema njegovim riječima, uz pritisak vršnjaka s kockanjem se počinje u kasnoj adolescenciji, sa 17, 18 godina. Mladi najviše odlaze u kladionice i automat klubove.

Iako se kladionice smatraju “lajt” verzijom kockanja, a automati i rulet ozbiljnijom verzijom, u Hrvatskoj najviše problema dolazi iz svijeta kladionica.

– Nismo za prohibiciju jer bi to bilo kontraproduktivno, bilo bi samo gore. Industrija kocke trebala bi smanjiti rizik, a mi bismo kao struka trebali odraditi svoj dio posla, bio je krajnje realističan ovaj priznati psihijatar.

U svijetu automat klubova sve više žena

No nije kocka samo slabost koja se javlja u adolescenciji, već i u srednjoj dobi. Dr. Zoričić veli da su upravo žene u četrdesetim godinama sklone odlasku u automat klubove.

– To je doba odlaska djece, menopauze, tu je 20 godina braka i puno pitanja koja se u tim godinama otvaraju. Muškarci u tim godinama piju, a žene idu na kocku, i to isključivo na automate, rekao je.

Svijet kladionica nije ženski svijet. No u svijetu automat klubova imamo značajan broj žena, otkrio je.

Dr. Zoričić ističe da svjetsko iskustvo govori da je 20 posto onih koji igraju na sreću u sferi rizičnoga, a da pet posto njih postanu ovisnici. U Hrvatskoj je, rekao je, taj postotak još veći jer ne postoji razvijen sustav odgovornog privređivanja, imamo pomalo divlje tržište pa je i rizik za ovisnost o kockanju još veći nego u zapadnim zemljama.

– Mi koji radimo s ovisnicima o kocki možda imamo i dojam da je problem jako velik. No problemi koje svakodnevno viđamo u ambulantama su ogromni. Tu su rastureni brakovi, to su fake studiranja, djeca koja poput narkomana roditeljima doma sve pokradu. Imate dečka koji ne zarađuje ništa u životu, a dužan je 300 tisuća kuna kamatarima. Imate ljude koji zarađuju pet tisuća kuna, a dužni su pola milijuna kuna, sa svom patologijom koja uz to ide. I što im ponuditi? Njima se suicid nameće kao solucija. U takvoj fazi mi te ljude i dobivamo. I onda idemo s motivacijom, antidepresijom, davanjem smisla življenju, rekao je u svom više nego zanimljivom izlaganju dr. Zoričić.

Kockar je ovisnik o adrenalinu

I ono što je najgore, nastavio je dr. Zoričić, kad taj kockar dođe u ambulantu, on ne želi da ga riješite kocke, već da ga riješite posljedica kocke. On želi naučiti pametno kockati! Kao i alkoholičar koji želi naučiti pametno piti. No toga nema, to nije moguće, rekao je.

Govoreći o unutarnjem ustrojstvu ljudi ovisnih o kocki, dr. Zoričić veli da je kockar živ u trenutku dok se rulet vrti. “Kockar nije ovisnik o novcu, kockar je ovisnik o adrenalinu. Adrenalin radi samo u momentu dok čeka ishod igre. Kraj igre za njega je poraz. Dobio ili izgubio. Zato on odmah stavlja novce na drugu igru. On ne staje dok ne izgubi sve.”

Znam ih pitati: Pa da večeras dobiješ 15.000 kuna na automatu, što će to bitno riješiti u tvom životu? Pa ništa, odgovore mi.  Zašto onda ne staneš? Kako da stanem kad me tek sad krenulo…, prepričao je razgovore sa svojim pacijentima.

– Kad bi bilo moguće dignuti ovisnika o kocki s aparata u momentu dok dobiva, bio bi to spas. No u momentu kad kockar počne gubiti nema te sile koja će ga dignuti s aparata. Oni kažu da napadaju aparat.., govorio je pak  o stanju uma ovisnika o kocki i teškoj perspektivi njihova izlječenja.

Zarađuju samo kockarnice!

Naglasio je da dobar dio kockara vidi samo ono materijalno, ono što je izgubio u novcu, a ne vidi ono emocionalno, socijalno, ne vidi da su uprskali sve u životu. Upozorio je pritom sve one koji pomišljaju da im kocka može donijeti materijalnu korist te riješiti financijsku situaciju.

– Da bi zaradio na kocki, moraš otvoriti kockarnicu! To je jedina istina!, rekao dr. Zoran Zoričić.