Očevi i djeca: Kako tate vole…

18.03.2015 / Piše Vesna Kapeloto

‘Moj tata je najjači na svijetu! On ti je veći od ove zgrade!’, znaju reći djeca vrtićkog uzrasta, kojima je idealizacija očeva u tom razdoblju potrebna, kaže u razgovoru za Mamatataja psihologinja Vedrana Lovrečić Pavlović. Važno je da se tate znaju nositi s takvim viđenjem djeteta. S druge strane, uloga očeva u odnosu s kćerima i sinovima nije ista

Iako je uloga oca, kao i majke, vrlo velika u razvoju djeteta, otac se često spominje samo usput, kao netko tko igra sporednu ulogu u životu svoje djece. Zašto uloga oca ipak nije sporedna, već naprotiv, vrlo važna u oblikovanju djetetove ličnosti i individualnosti, razgovarali smo u povodu Dana očeva s psihologinjom i psihoterapeutkinjom prof. Vedranom Lovrečić Pavlović. Ona nam je otkrila jednu novu dimenziju odnosa očeva i djece – s jedne strane odnos s ženskim djetetom, a s druge, s muškim, koju očevi zasigurno osjećaju, ali možda o tome ne promišljaju na takav način.

Prof. Lovrečić Pavlović napomenula je da se uloga oca oblikuje i dobiva na važnosti još od vremena kad par počinje razmišljati o tome da ima dijete. Ako je muškarac spreman biti otac, ako je emocionalno zreo i želi dijete, ovo je za buduće dijete veliki dar i odličan početak, rekla je ova pulska psihologinja.

S druge strane, kad se dijete rodi možda je upravo otac taj koji sam sebi dodjeljuje sporednu ulogu. Iako nije u izravnoj simbiozi s djetetom, kao što je to majka, otac bi tada trebao svojoj ženi pružiti podršku i sigurnost i na taj način joj pomoći da bude dobra majka, veli ona.

Tata pruža sigurnost koju majka prenosi na dijete

– U tim prvim danima otac neposredno nije važan, ali je posredno vrlo važan zato što njegova sigurnost koju on više ili manje pruža svojoj supruzi ili partnerici, predstavlja sigurnost koju ona kao majka može prenijeti na dijete. Slikovito rečeno, otac drži majku koja drži dijete. Otac bi tada sa svojom suprugom trebao doživljavati pojedinosti u njegovanju njihovog djeteta, dakle kad će dijete jesti, kad će se kupati, itd. Jako je važno da otac u tome sudjeluje, veli ona. Ističe da muškarcima nije nimalo lako postati tatama.

– Dok žena ima hormonalnu podlogu za majčinstvo, otac je nema. Od muškaraca se jednostavno očekuje da budu očevi, a oni u početku često ne znaju kako. Kako dijete raste, raste i očeva svijest o tome da je otac. Prosječan tata polako počinje uživati u djetetovoj blizini i vremenu provedenom uz dijete, napominje.

U isto vrijeme, i djeca, posebno ona vrtićke dobi, počinju doživljavati svoje očeve kao velike i snažne.

– Oni su za njih svemogući divovi čijoj snazi i znanju nema kraja. Tata sve može i tata sve zna. ‘Moj tata je najjači na svijetu! Znaš kako je on velik? On ti je veći od ove zgrade!’, znaju reći djeca vrtićkog uzrasta, kojima je idealizacija očeva u tom razdoblju potrebna, kaže prof. Lovrečić Pavlović. Napominje da je vrlo važno da se tata zna nositi s takvim viđenjem djeteta.

– Važno je da on to može prihvatiti bez da osjeća da takav mora biti, bez da mu to stvara nekakav pritisak. Jer ima tata koji se s time jako teško nose. Neki se očevi tada maknu od djeteta jer se boje da ne mogu zadovoljiti tako velika očekivanja. Ali ni ne trebaju, veli ona.

Treba znati, nastavila je, da je otac u emocionalnom životu malog djeteta, kao i djeteta predškolske dobi predstavnik vanjskog svijeta. To znači da zahtjevi koje tata postavlja pred dijete trebaju biti priprema za zahtjeve koje će pred dijete u budućnosti postavljati drugi autoriteti – odgojitelji, učitelji, profesori, šefovi. Naime, predškolsko dijete će imati potrebu da se ljuti na granice koje mu roditelji postavljaju u ponašanju i svakodnevnom životu, ali će još više imati potrebu za tim granicama. A značajan dio tih granica trebao bi postavljati i nositi upravo otac.

– Uloga oca u postavljanju granica je izuzetno važna. Oni tate koji ne znaju nositi onaj “agresivni” dio koji će djetetu reći: “Ti to ne smiješ!” ili “Ovo moraš!”, zapravo vrlo negativno utječu na svoju djecu. A danas je takvih tata sve više. Ta blagost i popustljivost zapravo je samo sebičnost. Biti tata koji je strog, koji zabranjuje, predstavlja emocionalnu težinu. To je danas veliki problem, ne samo očevima, nego i majkama, rekla je.

Romantične misli tatinih princeza

Uloga očeva, pak, u odnosu s kćerima te u odnosu sa sinovima nije ista niti treba biti ista, uostalom kao ni majčina. Riječ je ovdje o razvoju spolnog identiteta djevojčice i dječaka koji mora proći određene faze da bi se oni razvili u emocionalno zdravu i snažnu osobu, ženu i muškarca, svjesnu sebe same sa svim manama i pozitivnim stranama svoje ličnosti.

– Veza između očeva i kćeri je često vrlo jaka. Vjerojatno je svako od nas imao prilike vidjeti djevojčicu kako zaljubljeno gleda u svog tatu i oca koji se rastopi kad vidi svoju djevojčicu jer je to njegova princeza. To je neki poseban odnos i velika vrijednost. Zapravo, svakoj djevojčici je prirođeno da sanja da je na mjestu svoje majke i da ima misli vezane uz oca koje su na neki način romantične. Nema u tome ničeg lošeg ni perverznog. To je normalan dio razvoja dječjeg spolnog identiteta. Važno je kad se pojavi ova vrsta osjećaja da majke to izdrže i da imaju razumijevanja, veli prof. Lovrečić Pavlović te nastavlja.

– Velika je šteta ako se prisna veza između oca i kćeri poremeti osjećajima ljubomorne majke koja nije dovoljno čvrsta i sigurna u vlastitu žensku ulogu pa osjeća da joj je veza sa suprugom time ugrožena. Ovo može zvučati pomalo nevjerojatno, ali to se događa vrlo često. Ako majka uspije dozvoliti ovakvim osjećajima svoje kćeri da se normalno razvijaju i iskazuju, djevojčica će postepeno sama shvatiti da tata pripada mami te će kad odraste potražiti sebi primjerenog muškarca, pojasnila je.

Vrlo je važno kako će kroz tu fazu proći dijete te kako će taj odnos, pored majke, doživjeti i prihvatiti otac.

Očevi i sinovi kao suparnici

– Ako je tata dovoljno emocionalno zdrav i u dobrom odnosu sam sa sobom u ulozi muškarca, takvi ga osjećaji neće plašiti i neće bježati od svoje kćeri. Ima očeva kojima će to biti problem, koji će imati problem s vlastitim osjećajima. Tatama treba reći da je potpuno normalno da se tako osjećaju i da se u tom vremenu dok su im djevojčice male imaju pravo tako osjećati. No, isto tako, jako je važno da kad njihove djevojčice narastu i počnu se pretvarati u djevojke promijene svoj odnos prema kćerima. Doći će trenutak u kojem će djevojčice prestati sjedati ocu u krilo jer se neće više osjećati da to mogu činiti i da je to primjereno. To je bolno i djevojčici i ocu, ali je važno da se odnos održi i zadrži na neki drugi način. Kasnije, kad se razdoblje adolescencije završi, odraslim ženama ponovno neće biti problem zagrliti oca, objašnjava ovaj proces psihologinja.

– Očevi i sinovi, pak, ponekad zauzimaju suparničke položaje zbog majke. Čija je mama, kome će mama više dati i učiniti!? Osjećaji malog dječaka prema mami izuzetno su snažni, pa ih zaista treba uzeti za ozbiljno. U ovom odnosu, važno je kakav je tata. Ako je tata od svog oca dobio dovoljno sigurnosti u svoju vlastitu mušku ulogu, onda ga veza između njegovog sina i njegove žene neće ugrožavati. Ako nije, onda će ga taj odnos ugrožavati. To su oni očevi koji čine sve da spriječe bliskost između majke i sina. Sve je to prihvatljivo u određenoj mjeri, no kad postane previše naglašeno mogu se javiti problemi, veli.

U pubertetu tata nije više velik, nego naporan pa i glup

U teškom i burnom razdoblju puberteta i adolescencije, adolescent prestaje vidjeti oca kao “najboljeg i najvećeg na svijetu”.

– Tata sad odjednom ništa ne zna, dosadan je, naporan pa i glup. I djevojčice će to na neki način osjetiti, ali neće imati potrebu toliko govoriti o tome. One će imati potrebu sve to misliti o svojoj mami. I mame koje su prije bile najbolje mame na svijetu, sad će postati najgore mame na svijetu. Vrlo je važno da i tate i mame to izdrže i ostanu uz svoju djecu, ali i da snažno postave granice, savjetuje prof. Lovrečić Pavlović.

Kad djevojčica, s druge strane, uđe u pubertet, odnos između nje i oca se također neizbježno mijenja. Mala tatina princeza počinje pokazivati interes za muškarce, postaje žena. To saznanje tatama je često vrlo bolno.

O tome pak kakav će muškarac dječak postati i u kojoj će mjeri razviti svoj muški identitet ovisi upravo o njegovom ocu, o tome koliko ga je dobro pratio kroz njegove razvojne faze.

S druge strane, sposobnost za bliskošću ovisit će u mnogome o tome koliko je otac uspio bliskost ostvariti sa sinom, odnosno majka s kćeri.

– Ipak, bez obzira na to koliko nas je ponašanje naših roditelja odredilo kao osobe, u jednom trenutku čovjek sam počinje preuzimati odgovornost za sebe i svoje postupke. Smjer u kojemu ćemo ići i kako ćemo se ponašati prema svojoj djeci ovisi o nama samima, zaključila je Vedrana Lovrečić Pavlović, dodavši da ulogu oca u današnjem društvu, osim s psihološkog, valja sagledati i sa sociološkog aspekta.

DOHVATI MI, TATA, MJESEC 

Dohvati mi, tata, mjesec,
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, mjesec,
Da ga rukom taknem ja! … (Grigor Vitez)