Pretjerujemo li? Dječji rođendani kao vjenčanja!

25.02.2018 / Piše Paola Albertini

Psihologinja Radojka Sućeska Ligutić smatra da megalomanskim proslavama dječjih rođendana roditelji više dokazuju i ostvaruju sebe i svoje neostvarene snove nego li je to samoj djeci zaista neko veliko veselje

Sendviči, grickalice, kolači i torta te hrpa djece u dnevnom boravku ili kuhinji – tako su nekad izgledali dječji rođendani. Djeca bi se nakon torte razbježala po dvorištu i s prvim mrakom fešta bi bila gotova. Pokoji balon bio je dovoljan da uz neizostavne svjećice razveseli slavljenika i goste.

Danas je ta slika znatno drugačija. Jesu li djeca zahtjevnija ili samo slijede/slijedimo trendove? Igraonice, animatori, tematske zabave, do u minutu osmišljen program rođendanske zabave.

I ne samo to! Tu su pozivnice, kostimi, odgovarajuće salvete i kapice… Proslave u igraonicama, u vrtiću, u školi, s obitelji… Koliko fešti, zabava, partyja treba jednom djetetu? Učimo li ga skromnosti ili rastrošnosti? Nije li sama činjenica da ima rođendan i proslavi ga s prijateljima djetetu više nego dovoljna?

Dječji rođendani postali biznis!

Cijena proslave u igraonici iznosi oko 1.000 kuna. (I bez obzira na cijenu rezervaciju morate napraviti i mjesec dana unaprijed, nerijetko i ranije!) Ako uz to dijete počasti i prijatelje u vrtiću te proslavi s roditeljima, bakama i djedovima…na dječji rođendan potroši se ogroman novac!

Možda školskoj ili pak vrtićkoj djeci to nešto i znači, ali jednogodišnjaku ili dvogodišnjaku kojemu Mickey i Minnie dolaze na rođendan sigurno nije neki detalj bez kojeg se ne može. A takva ‘poslastica’ košta 400 kuna za dva sata! Jer, eto, djecu na proslavi netko treba zabaviti! Nije li dovoljno pustiti ih da trče, love se, plešu…?!

Stvar ide toliko daleko da osim brojnih igraonica u kojima dijete dobije kompletnu uslugu animacije, postoje i tvrtke koje umjesto vas organiziraju rođendane! Tržište stvara web stranice posvećene proslavi dječjih rođendana sa savjetima kako ih organizirati do najsitnijih detalja.

Pa tako dječji rođendan ispadne poput vjenčanja! Tu su pozivnice, kolači, torta, ukrasi, lokacije…

Neki idu čak tako daleko da djeci koja su došla na rođendan na poklon daju vrećice s bombonima i slično, kao zahvalu i uspomenu!

Postavlja se pitanje učimo li tako djecu skromnosti? Ako im prvi ili peti rođendan izgleda poput bajke, što li će samo poželjeti za petnaesti?!

Jedva se spaja kraj s krajem, a troši se na luksuz!

I nije li to malo previše poticaja, animacije i gungule za malo dijete? I gdje je kraj? Živimo u potrošačkom društvu, ali ispada da nema granica. Roditelji koji iz mjesec u mjesec jedva krpaju kraj s krajem spremni su izdvojiti pravo malo bogatstvo za rođendansku haljinicu ili balonske dekoracije!

Samo torta s figuricama koje su sada in (likovi iz crtića) dođe oko 500 kuna! Uključimo li u to dekoracije, odjevne kombinacije, piće i iće, ispada da bi roditelji trebali podići kredit kako bi mogli djetetu organizirati rođendan iz snova! Kao što neki dižu kredit za vjenčanje. S velikom razlikom, rođendan je svake godine!

Sućeska Ligutić: Sad roditelji dogovaraju igru!

Za komentar i razmišljanje zamolili smo psihologinju i psihoterapeutkinju Radojku Sućeska Ligutić, autoricu prekrasne knjige Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu.

– Zaista se slažem s vama. Razlog tomu djelomično je taj što se djeca do 12. godine više ne nalaze sami po dvorištu i parku kako bi se igrali, ili je to veoma rijetko. Postao je običaj da roditelji između sebe dogovaraju susrete djece kod kuće, a onda i ovakve ‘svadbene’ manifestacije, rekla je.

Ona smatra da nije svaka proslava u McDonald’s-u put k neinventivnosti, konzumerizmu i eventualnom napuhavanju vlastite važnosti bez razloga. Ako je to u obitelji kontinuitet, pogotovo u društvu – i za krstitke i druge neke obljetnice, onda je to ipak put u ‘Ameriku’ i to onaj dio Amerike koji svi rado kritiziramo.

– Postoji Amerika radišna, inovativna, poticajna, ali nju rado zaobilazimo jer je ona slabije izražena u medijima. Filmovi se rade ipak za prosjek koji je zainteresiran za sapunaste događaje, pojašnjava.

Neostvareni roditeljski snovi

Sućeska smatra da takvim megalomanskim proslavama roditelji više dokazuju i ostvaruju sebe i svoje neostvarene snove nego li je to samoj djeci zaista neko veliko veselje.

– Ili bolje reći, kad i roditelji kopiraju vrijednost novca kao ljudsku vrijednost i oni se iskreno vesele takvoj mega manifestaciji jer se osjećaju ravnopravno i uvaženo, dodaje.

Jedini ‘opravdani’ razlog u takvim skupovima vidim u suvremenoj, ali žalosnoj činjenici da se djeca u dobi od 10 do 16 godina rado druže u skupinama, pripadaju plemenu i tek oko 15. ili 17. se razvija individualizam kojemu je potrebna pripadnost većoj zajednici da bi se razvio. Kako nema više spontanog okupljanja, igre sa ‘ekipom’ ovo je možda ipak neki nadomjestak i to mogu razumjeti s te strane, zaključuje psihologinja Radojka Sućeska Ligutić.