Zapitajte se jesu li vaša djeca razočarana vama!?
Ima li roditelj pravo reći svom djetetu: „Sve sam ti dala, a ti meni tako vraćaš!“, „I to mi je hvala!“, upitali smo psihologinju i psihoterapeutkinju Radojku Sućeska Ligutić
Tako često roditelji znaju biti razočarani svojom djecom, povrijeđeni nekim njihovim postupkom, zato što ih nisu poslušali, zato što su ignorirali njihove upute, postupili suprotno njihovu stavu. Pa čak i ako to djetetu ne “skrešu” izravno u lice, potužit će se već nekome, prijatelju, kolegici s posla: Znaš onaj moj sin/kći, ne znam više što ću…
No ima li roditelj pravo reći svom djetetu: Razočarao si me!, Povrijedila si me!, Sve sam ti dala, a ti meni tako vraćaš!, I to mi je hvala!, upitali smo zagrebačku psihologinju i psihoterapeutkinju Radojku Sućeska Ligutić, autoricu izvanredne knjige Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu.
Guranje u krivnju ruši odnos
– Koliko god bili stari takve rečenice nam je uvijek teško čuti. Treba ih izbjegavati. Čak i kad ponašanje djeteta zaslužuje takvu osudu, vjerojatno mu tako nećemo pomoći. Guranje u krivnju ubija osobu i naš odnos s njom. Ne motivira na promjene, bar ne one dugoročne i pozitivne, rekla je u razgovoru za Mamatataja.
Ispričala je da se iz svog bogatog psihoterapeutskog iskustva sjeća jedne mame čiji je sin srednjoškolac odlučio da ipak neće upisati muzičku akademiju nego da će studirati jezike.
– Njezin stav je bio: “Nakon svega što sam ja ovih godina za tebe činila, vozila te na satove sviranja…, ti meni tako!” No dogodila se sasvim normalna stvar. Predivno je to da se srednjoškolac na vrijeme predomislio. Zamislite da je na drugoj godini akademije odlučio prekinuti studij i upisati neki drugi fakultet, rekla je te postavila roditeljima pitanje.
Jeste li mudar roditelj?
– Zapravo, ne zapitate li se ponekad jesu li vaša djeca razočarana vama, bila je izravna Radojka Sućeska Ligutić. Smiju li djeca, s druge strane pomisliti, da imaju pravo na tolerantne i mudre roditelje pune ljubavi, upitala je.
– Dugo vremena ta djeca ne rade ništa loše, osim što daju bezgranično povjerenje i ljubav svojim roditeljima. Što su to oni učinili da bismo ih mi razočarali? Pa umjesto da ih prihvaćamo takvi kakvi jesu, mi se ljutimo što su previše povučeni za naš ukus, što nemaju dovoljno smisla za jezike ili zato što nisu sportski tip i ne žele se baviti sportom, rekla je.
Uz dijete ne ide – garancija!
Podsjetila je roditelje da je roditeljstvo bilo njihov izbor te da razmisle o svojim očekivanjima koja su možda pogrešna.
– Kao roditelji ste odgovorno odlučili dovesti na svijet jedno novo biće. Stoga preuzmite odgovornost. Nitko vam nije dao garanciju da će dijete biti baš onakvo kakvo ste vi željeli, poručila je.
