
Dijete ima 3 godine: Počinje igra s drugom djecom
Dijete u trećoj godini pokazuje veći interes za drugu djecu i igranje s njima. Javlja se strah od mraka i maskiranih likova
← Dijete ima 2 i pol godine Dijete ima 4 godine →
Iako su trogodišnjaci već mnogo toga naučili pa su motorički i u govoru sve spretniji i sigurniji, zanimljivo je da dijete s tri i pol godine može postati nesigurno, i to u jednom ili svim područjima razvoja. Kad je o motorici riječ, dijete može češće padati, spoticati se, bojati se visine. Emocionalno može postati labilnije pa češće plače i cendra, čas je sramežljivo, čas nametljivo. Mogu se javiti ponašanja koja smiruju napetost, poput sisanja prsta, kopanja nosa, griženja noktiju, žmirkanja. S djetetom je u tom razdoblju potrebno biti posebno strpljiv i pružiti mu puno pažnje, razumijevanja, topline i ljubavi.
Dijete počinje prepoznavati emocije
Nastavlja se emocionalni razvoj vašeg djeteta. Ono počinje prepoznavati emocije pa razlikuje osjećaje sreće, tuge, straha, ljutnje. Izuzetno je bitno da djetetu dopustimo izraziti emocije te da mu pokažemo da ga jednako volimo bez obzira ljuti li se, plače ili se smije. Recite mu da ga volite iako ste se naljutili na njega ili podigli glas. 🙂
Javlja se strah od mraka
U trećoj godini javlja se strah od imaginarnih likova i pojava. Među najčešćim dječjim strahovima su strah od mraka i maskiranih likova.
Psihologinja Vedrana Lovrečić Pavlović pojašnjava da strah od mraka, klaunova, Djeda Mraza i drugih maskiranih likova često traje kroz čitavu predškolsku dob, pa i duže. Dijete se plaši da ga netko iz mraka ne uhvati, boji se da će u mraku pasti, povrijediti se ili da će iz mraka izroniti vampiri, kostur i druge strahote. Maskirani likovi zato predstavljaju prijetnju i izvor velikog straha.
– Strah od mraka javlja se kod mnoge djece još krajem druge godine, kada krenu protestirati pred odlazak na spavanje. Ovaj se strah rađa iz straha od vlastite agresivnosti koju dijete počinje osjećati kao lošu i željelo bi ju držati pod kontrolom. Dijete bi se zapravo željelo ljutiti na odrasle koji od njega stalno nešto traže i očekuju, koji ga ograničavaju u njegovim željama i potrebama, pojasnila je.
Više o ovom strahu te ostalim strahovima pročitajte u tekstu Dječji strahovi od rođenja do školske dobi: Kada potražiti stručnu pomoć?
O tzv. noćnom strahu (pavor nocturnus) – kada dijete kao da nije svjesno ikoga i ičega oko sebe te s njime nije moguće uspostaviti tjelesni ili verbalni kontakt, često viče ili vrišti – saznajte više u tekstu Što je to noćni strah kod djece?
Igra sve duže traje, a dijete počinje dijeliti stvari
Dijete u trećoj godini pokazuje veći interes za drugu djecu i igranje s njima. Igra sve duže traje. Dijete u ovoj dobi počinje dijeliti stvari s drugima te uči čekati na svoj red.
U igri postaje sve maštovitije. Uživa u tzv. igrama pretvaranja, na primjer, u igri doktora, odlaska u trgovinu, ‘razgovora’ telefonom. Vrlo često se igra s imaginarnim prijateljem.
Javlja se osjećaj za smiješno
S tri godine gotovo sva djeca iskazuju spolni identitet. Reći će da su djevojčica ili dječak. Pokazuju interes za vlastito tijelo i njegovo funkcioniranje. Dijete otkriva i možda pokazuje interes za intimne dijelove tijela.
U ovoj dobi pojavljuje se osjećaj za smiješno pa se dijete obožava smijati grimasma koje rade odrasli, šalama, namjernom izvrtanju stvari.
S tri godine počinje snažan razvoj govora. Dijete voli puno pričati i govor mu postaje važniji od slušanja. Sve ga zanima i stalno ponavlja pitanja: Tko? Što? Gdje?
Trogodišnjaci počinju imenovati boje, znaju što leti, pliva, vozi… Znaju reći koliko imaju godina. Počinju razlikovati pojmove poput dugačko-kratko, veliko-malo, gore-dole. Mehanički broje do 10. Imenuju osnovne okuse: slatko, gorko, kiselo, slano.
Kako poticati djetetov razvoj?
– S obzirom na to da dijete počinje doživljavati uspjeh i neuspjeh, potrebno mu je omogućiti doživljaj uspjeha u aktivnostima. Važno je pritom paziti da pohvala ne bude važnija od rezultata. Neka dijete samo ustanovi je li bio uspješano ili nije.
– Omogućite i potičite dijete da se što više kreće: neka vozi bicikl, neka skače, penje se, puže, provlači se. Dozvolite mu da se uz vaš nadzor penje i hoda po zidićima. Neka što više vremena provodi vani.
– Čitajte zajedno, pričajte priče, pjevajte pjesmice. Potičite ga na stvaranje osjećaja za rimu, kao i osjećaja za količinu i brojeve – sve to utječe na razvoj jezika i govora, razmišljanja, kreativnosti i mašte.
– Potičite kreativne aktivnosti – crtanje, oblikovanje (tijesta, glinamola), plesanje uz glazbu.
– Uključite dijete u svoje aktivnosti. Zajedništvo u obavljanju obiteljskih poslova dragocjenije je za dijete od svih didaktičkih igara. Imajte u kuhinji posudice u kojima dijete ‘kuha’, neka pere plastične zdjelice, dajte mu malu krpu da briše prašinu, neka vam dodaje kvačice, neka nosi jabuku koju ste kupili u dućanu, neka pridržava metar dok nešto popravljate i slično.
– Razgovarajte puno, odgovarajte na djetetova pitanja, učite ga nove riječi i pojmove.
– Potičite dijete da se samo oblači, da održava higijenu i pere zube, i pritom mu mu pomažite.
– Budite mu model prihvatljivog izražavanja emocija, pružite mu potporu. Imenujte emocije, svoje i njegove. Ako ste ljuti ili tužni izrazite to riječima…
– Pružite djetetu puno ljubavi, bliskosti i topline. Ohrabrujte ga, pohvalite ga, pokažite interes za ono što njega zanima i za ono s čime je zaokupljeno.