Darovitoj djeci treba objasniti da razmišljaju drugačije i brže

10.12.2016 / Piše V. K.

Za darovitu djecu je najteže to što su često usamljeni pa je važno pokazati spram njih bliskost, razumijevanje i dati im podršku, a ne prvenstveno inzistirati na uspjehu, veli psihologinja Radojka Sućeska Ligutić

Imati darovito dijete, malog genijalca, san je svakog roditelja. Briljantnog i brzog uma, vješti i kreativni u savladavanju prepreka i iznalaženju rješenja, zadivljuju svojim talentima i na ponos su svojim bližnjima. S druge strane, ponekad pomalo čudni, zaokupljeni pojedinostima, perfekcionisti koji teško prihvaćaju četvorku, koji praznike provode rješavajući zadatke za one koji žele znati više ili uče gradivo od iduće školske godine, oni koji smišljaju koju bi još aktivnost upisali, ali koji u isto vrijeme prkose svojim stavom roditeljima, ali i vršnjacima, profesorima.

Često neshvaćeni i usamljeni

Kako ih razumjeti, kako im pomoći, kako ih podržati kad ne idu putem kojim bi to njihovi roditelji željeli, putem koji se od njih očekuje, pitanja su to koja smo postavili Radojki Sućeska Ligutić, psihologinji i psihoterapeutkinji. Ona darovitu djecu poznaje u dušu, često im pomaže da se nauče nositi s prosječnošću koja ih okružuje i u velikoj mjeri sputava.

– Darovitoj djeci jako je bitno reći da razmišljaju drugačije i brže od većine druge djece. Takva su djeca često zbunjena i povrijeđena jer uopće ne mogu shvatiti da ono što oni vide i razumiju i brzinom kojom oni misle, drugi to ne čine i ne mogu činiti. Jer izvana oni sebi izgledaju isto kao i njihovi vršnjaci, pojašnjava ona psihu darovitog djeteta.

Darovita djeca, veli nadalje, često puta mogu biti povrijeđena kad njihova ideja nije prihvaćena, jer misle da je to nešto osobno. Njima, naime, neće biti  jasno kako drugi ne vide da je to dobra ideja, a često je to zaista dobra ideja.

Psihologinja Sućeska Ligutić savjetuje da roditelj takvo dijete ne treba uzdizati, ali je važno da mu od početka naglasi razliku između njega i drugih, da bi mu bilo jasnije ponašanje ostalih.

– Darovito dijete treba učiti da na socijalan način ‘prevede’ ono što misli, da tolerira druge koji su sporiji od njega. Upravo je to razlog da se zbog svega toga darovita djeca često vole družiti sa starijima. Za tu djecu je najteže to što često bivaju usamljeni pa je važno pokazati spram njih bliskost, razumijevanje i dati im podršku, a ne prvenstveno inzistirati na uspjehu, kaže.

Misle svojom glavom

Važno je pritom, naglašava dalje, da roditelj ne govori rečenice tipa Ah, toliko si pametan, a dobio si jedan iz hrvatskog! Naime, prema njenim riječima, ima mnogo darovite djece koja nerado uče ono u čemu ne vide svrhu ili im nije izazov, eventualno vole sudjelovati u nekim projektima.

– Oni imaju svoje ciljeve. Teško prihvaćaju nametnute im ciljeve i šablone. Treba ih u tim specifičnostima podržati, veli Radojka Sućeska Ligutić.