Igram se, a učim!

08.12.2014 / Mamatataja

Priručnik Igram se, a učim! donosi velik broj igara, vježbi i tehnika koje se mogu koristiti u savladavanju nastavnog sadržaja. Igrama se vježbaju različite osobine, vještine i sposobnosti istovremeno, poput koncentracije, pažnje, pamćenja, logičkog mišljenja, govorne izražajnosti, ritma, suradnje, spretnosti

Učiti kroz igru najdjelotvorniji je i najbezbolniji način savladavanja školskog gradiva. Učenje na taj način postaje zabava, a ne obaveza koja apriori odbija.

Priručnik Igram se, a učim! skupine autorica te urednice Jadranke Radetić – Ivetić, pulske učiteljice razredne nastave, govori upravo o tome kako dramski rad uvesti kao metodu u razrednu nastavu. Pristupiti nastavi i nastavnom sadržaju kroz igru i bajku, doživjeti gradivo kroz iskustvo i praktični rad, pridonijet će većem uspjehu učenika i postizanju boljih rezultata. Učenici koji uče na taj način rado će ići u školu, tamo će im biti ugodno i zabavno, i puno će lakše prolaziti kroz gradivo nego njihovi prijatelji koji uče samo čitajući te pasivno slušajući i gledajući, ukratko – pasivno memorirajući. Autorice knjige napominju da puno lakše naučimo kad nešto izgovorimo i učinimo pa je upravo dramski izraz jedan od načina da olakšamo učenje u razrednoj nastavi.

Uostalom, sve manje zanimanja za školu i sve lošije rezultate učenici pokazuju i postižu od petog razreda nadalje, kada se učenje uglavnom svodi na memoriranje podataka. Vrlo često, upozoravaju stručnjaci, učenici ne vide svrhu u takvom učenju i ne znaju za što im gradivo i raznorazne činjenice mogu poslužiti u svakodnevnom životu, pa to dovodi do još veće nezainteresiranosti za učenje.

Priručnik Igram se, a učim! donosi velik broj igara, vježbi i tehnika, njih ukupno 57, koje se mogu koristiti u savladavanju nastavnog sadržaja. Opisuju se učinci te stupanj učinaka koji se pojedinim postupkom ostvaruju. Igrama se, naime, vježbaju različite osobine, vještine i sposobnosti istovremeno, poput koncentracije, pažnje, pamćenja, logičkog mišljenja, govorne izražajnosti, ritma, suradnje, spretnosti. Na koncu, u najopširnijem poglavlju opisuje se kako ove igre, tehnike i vježbe prilagoditi za nastavu određenih predmeta u nižim razredima osnovne škole, a moguće i kasnije.

U igrama uglavnom sudjeluju grupe s više igrača, a autorice daju upute kako takve grupe formirati. Ističu da stvaranje skupina ne bi trebalo prepustit slučaju, odnosno dopustiti djeci da se sami grupiraju pa da grupe uvijek budu sastavljene od istih igrača. U takvim skupinama dijete koje voli imati glavnu riječ, zadržava tu osobinu i dalje, a povučeno dijete još se više povlači. Grupe se mogu formirati tzv. razbrojavanjem pa ukoliko želimo tri skupine djeci ćemo dodjeljivati brojeve: jedan, dva, tri, jedan, dva, tri…, i tako redom dok svi ne dobiju brojeve.

Kako napominju autorice, opisane igre, vježbe i tehnike u svom se osnovnom obliku mogu primijeniti u radu s djecom i mladima u različitom školskim, izvanškolskim te odgojnim razinama. Prilagođene dobi djece mogu poslužiti i roditeljima i svima onima koji vrijeme provedeno s djecom žele učiniti zabavnijim i korisnijim.

Ovdje prenosimo neke igre i vježbe koje roditelji mogu prakticirati prilikom druženja s djecom, bilo kod kuće, vani ili krateći vrijeme, npr. prilikom kakvog čekanja.

Premetanje slova

Odabrane riječi valja preinačiti tako da im se slova zapišu abecednim redom. Tada umjesto riječi knjiga nastaje riječ agiknj, a umjesto riječi olovka riječ akloov. Igrači od abecednih mješavina, individualno ili u skupinama, pokušavaju pogoditi o kojim se riječima radi.

suradnja, zajedništvo .     pažnja, koncentracija . .     pamćenje, logičko mišljenje . . .

Priča od zadanih riječi

Na papirima napišemo riječi koje se koriste u stvaranju priče. Prije početka stvaranja priče potrebno je odrediti mjesto i vrijeme radnje, zadane likove i problem. To može učiniti roditelj, tj. voditelj ili sama djeca, dakle igrači. Osmišljena priča može se i zapisati i potom pročitati ili prepričati.

suradnja, zajedništvo . . .    pažnja, koncentracija . .     mašta . . .     pamćenje, logičko mišljenje . . .     govorna izražajnost  . .

Stvaranje priče

Igrači sjede u krugu i zadatak im je zajednički izmisliti priču. Igrač započinje priču izgovarajući bilo koju riječ. Igrač do njega ponavlja prethodnu riječ i dodaje novu. Tako redom svaki igrač ponavlja sve što je rečeno prije njega i smišlja nastavak pazeći pritom na smisao rečenice, ali i priče koja nastaje.

Priča se može stvarati bez uputa, a mogu se zadati likovi, sukob, početak ili kraj priče, osnovno raspoloženje ili neki drugi element.

suradnja, zajedništvo . . .     pažnja, koncentracija . . .     mašta . .      pamćenje, logičko mišljenje . . .     govorna izražajnost  .

Stvaralačko pripovijedanje

Kako bi se prethodna vježba brže odvijala, umjesto dodavanja riječi po riječi, može se zadati da svaki igrač smisli jednu rečenicu koja je lančano povezana s prethodnom, tako da nastaje pripovjedni tekst koji voditelj tijekom vježbe zapisuje.

Prva rečenica može biti zadana pa želimo li priču o životu na morskom dnu ona može glasiti na primjer: Jednoga dana na dnu mora susreli se jastog i rakovica., odnosno, ukoliko želimo znanstveno-fantastičnu priču mogli bi započeti sa: Điđi je sagradio veliki svemirski brod.

Stvaralačko pripovijedanje prikladnije je za djecu školske dobi, dok vježba stvaranje priče više odgovara djeci mlađe dobi.

suradnja, zajedništvo . . .    pažnja, koncentracija . . .     mašta . . .    pamćenje, logičko mišljenje . . .    govorna izražajnost . . .

Što je u vrećici?

Igrači sjede u krugu. Voditelj je prethodno u neprozirnu (platnenu) vrećicu stavio određen predmet. Prvi igrač rukom opipava predmet (bez gledanja) u vrećici i na osnovu opipa pokušava opisati predmet. Voditelj i ostali igrači pomažu pitanjima: Kakvog je oblika? Kakva mu je površina? Koliko ima dijelova? Ostali igrači mogu naglas pitati sve što ih zanima o predmetima i zatim pogađati o kojem se predmetu radi.

pažnja, koncentracija .    pamćenje, logičko mišljenje . . .    osjetilno pamćenje . . .    govorna izražajnost  .

Predmet koji govori

Igra se s predmetima koji pripadaju igračima, primjerice, češalj narukvica, lutka, sat, knjiga. Predmeti se predstavljaju ostalima u 1. licu. Igrači na taj način govore o sebi onako kako bi to predmet činio. Evo primjera: Ja sam Markov sat. Dobio me za deseti rođendan od prijatelja Ivana. Prva tri dana su me svi gledali i divili mi se. Kasnije više nikome nisam bio zanimljiv. Marko me već dva puta izgubio. Prvi me put zaboravio na školskom igralištu, drugi put sam mu s ruke pao na putu od kuće do škole. Pronašla me Markova sestra i vratila me Marku.

pažnja, koncentracija . .     mašta . . .    pamćenje, logičko mišljenje . . .     govorna izražajnost . . .

Zadaci iz balona

U osam do deset nenapuhanih balona stavimo svitke sa zadacima. Zatim se baloni napušu, zavežu i povežu u skupinu. Povezani baloni objese se u visini glava igrača, tako da ih igrači lako mogu dohvatiti. Igrači izvršavaju zadatke koji su zapisani na svitku u balonima tako da balon ispušu i iz njega izvuku svitak ili tako da probuše balon. Zadaci u balonima mogu biti posve jednostavni: Izgovori napamet neku pjesmicu! Otpjevaj pjesmicu! Pleši kan-kan! Napravi kolut naprijed! Izgovori svoje ime naopako! Riješi matematički zadatak! Nabroji dane u tjednu! Odredi igru koji ostali moraju odigrati! Izaberi pjesmu koju svi ostali moraju otpjevati!, itd.

Igru činimo zanimljivijom dodajući nekim zadacima džokere, na način da u neke balone stavljamo dodatne papiriće na kojima su ispisani džoker zadaci poput Izaberi prijatelja koji će umjesto tebe pospremiti igrače, pospremiti stol…!, Izmisli zadatak koji mora riješiti r(v)oditelj!, itd.

suradnja, zajedništvo . .    pažnja, koncentracija .     mašta .     pamćenje, logičko mišljenje . .     govorna izražajnost . .

Tko sam?

Igrači (ili roditelj, odnosno voditelj) na papiriću tajno napišu ime neke poznate osobe (iz povijesti, umjetnosti, filma, stripa, sporta, itd) te papiriće ljepljivom trakom nalijepe na leđa susjednog igrača. Tako svatko na leđima ima natpis osobe koju treba otkriti na način da suigračima postavlja pitanje o osobi čije ime nosi. Pita primjerice: Jesam li sportaš? Koristim li se u sportu loptom? Jesam li košarkaš? Ostali mu odgovaraju samo s da ili ne. Za odgonetavanje se može postaviti i vremenski okvir.

Igra se može odigrati na način da se jednom igraču drugi igrač obraća na način kao da razgovara s poznatom osobom: prvi mora odgonetnuti tko je, a drugi mu se mora obraćati na način da mu otkrije što više činjenica o njemu samom, tj. o konkretnoj poznatoj osobi čije ime nosi. Pa ako je netko poznati skijaš, drugi igrač ga primjerice može pitati: Je li bio dobar osjećaj kada si prošle godine osvojio prvo mjesto u slalomu? Oporavljaš li se još nakon ozljede koljena?, itd.

pažnja, koncentracija .     pamćenje, logičko zaključivanje . . .     govorna izražajnost .

Što kod tebe volim?

Vježba se izvodi u manjim skupinama na način da igrač stoji u sredini i svakoga pita pojedinačno: Što kod mene voliš?

Svatko iz skupine kaže jednu pozitivnu osobinu igrača u krugu, primjerice: Volim tvoj smisao za humor. Volim tvoj prijateljski odnos prema drugima. Volim tvoj način igranja, i slično.

Igrač koji sluša rečenice o sebi, za to vrijeme ne govori, ali se smije izražavati gestama.

suradnja, zajedništvo .

Zamišljeni telefonski razgovor

Za izvođenje vježbe kod mlađe dobi potrebno je pripremiti najmanje jedan telefon (igračku ili pravi), dok kod starije dobi telefon može biti zamišljen. Kod telefonskog razgovora sa stvarnim sugovornikom zadaju se elementi razgovora (likovi, odnosi među likovima, okolnosti razgovora, itd). Kod telefonskog razgovora sa zamišljenim sugovornikom igrač dobiva zadatak nazvati zadanog zamišljenog sugovornika ili od njega primiti poziv. Tu kreativnost i maštovitost istupaju u prvi plan.

suradnja, zajedništvo .    pažnja, koncentracija . .     mašta . . .    pamćenje, logičko zaključivanje . .     osjetilno pamćenje .    govorna izražajnost . . .

Da, ali…

Ovo je vježba improviziranog dijaloga u paru, vrlo korisna za razvijanje i obogaćivanje usmenog izraza. Prvi igrač smišlja jednostavne razloge kojima će optužiti drugoga, a drugi prihvaća optužbu i odgovara: “Da, ali…” (smišljajući pritom razlog kojim se opravdava). Evo nekih primjera:

Ona šarena olovka u tvojoj pernici je moja! Da, ali…ja sam mislila da je moja. Upravo sam jučer kupila istu takvu… ili Uzela si mi i plastično šiljilo! Da, ali našla sam ga na podu i digla da ga netko ne zgazi. Nakon nekog vremena parovi zamjenjuju uloge.

suradnja, zajedništvo . . .    pažnja, koncentracija . .     mašta . .     pamćenje, logičko mišljenje . . .     govorna izražajnost . . .

 

Hodaj, stani, skoči pljesni!

Igrači slobodno hodaju prostorom. Na voditeljevu uputu Stani! zastanu nepomično na mjestu, a na uputu Hodaj! (ili Kreni!) ponovno se kreću do promjene upute.

Nakon što se prve dvije upute ponove nekoliko puta, voditelj uvodi nove zadatke: Skoči! i Pljesni!. Kad se dobro uigraju, značenja uputa postupno se zamijene. U daljnjem tijeku igre Hodaj! znači Stani!, a Stani! znači Hodaj!, Skoči! znači Pljesni!, a Pljesni! znači Skoči!.

pažnja, koncentracija . . .    pokretljivost, spretnost .     pamćenje, logičko mišljenje . .