Koliko bi vremena djeca trebala provoditi pred ekranima?

21.03.2016 / Piše Vesna Kapeloto

Najvažnija je ravnoteža. Nije problem ako su djeca na ekranima dva sata pa i duže ako uz to postižu dobar školski uspjeh, ako se bave sportom i imaju dovoljno vremena za druženje, smatra psihologinja Sanja Ivanušević Grgas

Koje je preporučljivo vrijeme koje bi djeca dnevno trebala provoditi pred ekranima, a da to nema loš utjecaj na njihov psiho-fizički razvoj, pitanje je koje mnoge roditelje ostavlja u nedoumici.

I preporuke stručnjaka se razlikuju pa čak i mijenjaju ‘pod pritiskom’ digitalne stvarnosti u kojoj živimo.

Tako je Američka akademija pedijatara prije nekoliko godina dala preporuku da bebe i djeca do 18 mjeseci uopće ne trebali biti izloženi ekranima, kako mobitelima, tabletima tako ni TV-u. No vrlo brzo je preporuka izmijenjena jer se shvatilo da je nije moguće provoditi u današnjem vremenu pa se roditeljima savjetuje da djeci do godine dana dopuste gledati u ekrane najviše do pola sata dnevno, ako drugačije nije moguće.

Preporuke govore da bi predškolarci pred svim ekranima trebali biti sat vremena dnevno, a školarci i rani tinejdžeri dva do najviše tri sata.

Pronaći pravu mjeru, bez zabrana

Prema riječima Sanje Ivanušević Grgas, psihologinje i praktičarke terapije igrom, važno je pronaći pravu mjeru, i to najbolje u dogovoru s djecom. Naime, neki roditelji su skloniji ideji, posebno kad je riječ o školarcima, da se kompjutori i tableti, prakticiraju samo vikendom, budući da je školski tjedan prenatrpan obavezama. I to može biti dobar i prihvatljiv način, rekla je ova psihologinja.

– Najvažnije je da nema zabrana. Zadatak roditelja da djecu osposobe kako se nositi s tehnologijom. Djeca neće postati iskusna i vješta ako im nešto zabranjujemo i ako nemaju dodir s digitalnim svijetom. Trebamo ih voditi da to rade na način koji je dobar za njih, tako da postavljamo granice, da brinemo o sadržaju kojemu su izložena, da ga gledamo zajedno, veli.

– Najvažnija je ravnoteža. Nije problem ako su djeca na ekranima dva sata pa i duže ako uz to postižu dobar školski uspjeh, ako se bave sportom i imaju dovoljno vremena za druženje, smatra Ivanušević Grgas.

7 različitih aktivnosti dnevno

Za životnu ravnotežu, napominje, potrebno nam je barem sedam različitih aktivnosti dnevno: spavanje, druženje, kretanje, sport, učenje… pa čak i prostor za dosadu. Problem nastaje kad bilo koji oblik ponašanja postane dominantan.

– Valja znati da ekrani posebno utječu na vulnerabilnu, hiperaktivnu djecu. Trebamo biti oprezni ako vidimo da dijete ima problema s usmjeravanjem pažnje, regulacijom osjećaja, pa zbog toga ulazi u probleme s okolinom, vršnjacima, učiteljima. Trebamo obratiti pažnju ako su djeca socijalno izolirana, odnosno kad sjedenje ispred ekrana postaje prevladavajuća aktivnost.

Jasno i odlučno postaviti granice

U tom slučaju roditelj treba jasno i odlučno postaviti granice, što zna biti zahjevno, jer djeca ‘navučena’ na ekrane znaju imati vrlo intenzivne reakcije.

– To razdoblje jednostavno treba preživjeti. Treba biti dosljedan. Nekad već unutar tjedan dana vidimo razliku, djeca počinju normalno funkcionirati, odmornija su, manje agresivna, fokusiranija. Manji broj djece ipak pokazuje veće probleme i tada treba potražiti stručnu pomoć, rekla je.

Tehnologija je fantastična dok mi njome upravljamo, zaključila je Sanja Ivanušević Grgas, prenoseći stav Stevea Jobsa, osnivača Applea i jednog od najutjecajnijih ljudi digitalnog svijeta, koji je poznavao dušu digitalne tehnologije. On je svojoj djeci postavio stroga pravila i ograničenja u korištenju digitalnih uređaja – u školske dane ih nisu smjeli koristiti, a nekim tada upravo izašlim gadgetima nisu imali pristup.