Odgovor stručnjaka: Buba u glavi djevojčici pomaže da izrazi svoju ljutnju

09.01.2016 / Odgovara Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja, privatna psihološka praksa, Pineta 3 / 4, Valbandon, Pula, M 098 653 881

Imam pitanje koje je vezano za djevojčicu od 6 i pol godina. Do sada nismo imali nikakvih problema s njom, jako je poslušna, marljiva je i slično. Jedino je pomalo sramežljiva, ali ništa strašno. Jako je omiljena kod druge djece upravo zato što nije konfliktna i nikada sukobe ne rješava vikom ili tučom. Međutim, možda tu i leži problem. U zadnje vrijeme je jako tužna i osjetljiva, rasplače se, na primjer, ako je učiteljica nije prozvala u školi da nešto odgovori, ako je čula da je neko u okolini bolestan i sl. Mislim da razmišlja preozbiljno o stvarima o kojim dijete od 6 i pol godina ne bi trebalo razmišljati.

Također, u zadnje vrijeme spominje bubu u glavi koja joj govori da psuje ako se naljuti. Ona to ne čini, ali se ispričava i zbog toga što je pomislila na to…

Za sebe mogu reći da sam malo stroža, ali ne u smislu fizičkog kažnjavanja, već pravimo kompromise, na primjer, dječja soba se mora spremiti, ali i ja ću joj u tome rado pomoći. Ili ako se skoncentriramo na učenje brzo ćemo završiti i može uslijediti igra. Ne znam gdje sam pogriješila?

Mislite li da ima neki problem ili je do sada bila tiha i kupila sve u sebe a sada jednostavno puca? Posjetili smo i psihologa i on je rekao da je malo nesigurna i povučena, a to upravo pripisuje tome što je jedinica. Psihologu nismo rekli za “bubu u glavi”, kako je ona naziva.
Molim Vas Vaše cijenjeno mišljenje.

 

Temeljem onoga sto ste naveli i opisali, čini se da vaša djevojčica ima izraženih poteškoća s izražavanjem tzv. negativnih emocija, posebno ljutnje. Njezina je “buba” u glavi zapravo samo ona sama i njena potpuno normalna ljudska potreba da pokaže otpor prema zahtjevima okoline, da bude pomalo zločesta, da se suprotstavlja i da ne poštuje pravila. No, čini se da se ona ne osjeća dovoljno sigurnom da sama može izraziti te osjećaje, nego joj je za to potrebna ‘buba’. Tako je, naime, buba ta koja je zločesta, a ona sama ostaje dobra. Iz nekih razloga koji djelomično mogu biti povezani s temperamentom, a djelomično s odgojem, čini se da je njoj teško biti pomalo zločesta poput druge djece. Bilo bi dobro da joj pomognete u prihvaćanju vlastite ljutnje i “zločestoće” na način da joj kažete da smo svi mi ponekad zločesti, da se ponekad ne ponašamo dobro, da ponekad i opsujemo, budemo ljuti i bijesni…ali nas to ne čini lošim ljudima. Važno je da znamo što je dobro, a što loše i da nastojimo biti dobri, ali naravno da ćemo povremeno biti i loši.

Ukoliko poteškoće vaše djevojčice budu perzistirale kroz vrijeme (tijekom idućih 6 mjeseci), te ako i dalje budete zabrinuti, neophodno je potražiti stručnu pomoć.

 

Postavite i Vi pitanje za naše stručnjake!