Odgovor stručnjaka: Nastojte razumijeti sina, ali ne odustajte od pravila i granica

20.01.2015 / Odgovara Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja, privatna psihološka praksa, Pula

Moj sin ide u šesti razred osnovne škole i do unazad nekoliko mjeseci nije bilo nikakvih problema. Sada komunikacija s njim postaje sve teža. Gotovo da me ne čuje i ignorira ono što mu kažem, bilo da se radi o pospremanju sobe ili učenju. Počeo je prigovarati, lupa vratima, što dosad nije nikada činio. Popustio je i u učenju. Kao da ga škola ne zanima. Čini mi se da mu je svejedno koje ocjene dobiva. Ja se trudim lijepo razgovarati i ponašati se, no to njemu ništa ne znači. Ne znam kako se postaviti, kako reagirati. Ponekad se pitam je li vrijedan sav ovaj trud koji ulažem, i u razgovor i poticanje na učenje pa do toga da baš sve dobije na vrijeme… U nekim trenucima pomislim da se neću živcirati i brinuti, neka sam snosi posljedice, no ipak nije lako… Inače, imam i mlađu kćer, no u komunikaciji s njom nema nikakvih problema. 

Dvanaest godina uzrast je u kojemu Vaš sin doživljava izrazite promjene, i na tjelesnom, no osobito na emocionalnom planu. Sve ono što mu je do sada bilo više ili manje jasno u njegovom unutarnjem svijetu, slika o sebi koju je imao, slika o svijetu koji ga okružuje – sve se to sada urušava i u ovoj životnoj fazi česta su upravo ovakva ponašanja kakva ste opisali. U današnjem nejasnom svijetu u kojemu nema dovoljno jasnih pravila i granica, adolescentima nije nimalo lako odrastati. Vrlo je važno da reakcije roditelja ne budu pretjerano negativne i da ovakva ponašanja adolescenta ne uzimaju “na nož”.

Sada, i u godinama koje su pred vama, važno je da sa svojim djetetom održite komunikaciju koja će biti empatijski obojena, što znači da nastojite razumjeti želje i potrebe djeteta i čuti što vam pokušava reći. No, to ni u kom slučaju ne znači da mu trebate dozvoljavati da čini što hoće. Pubertet je vrijeme u kojemu jasna i dosljedna pravila i stavovi roditelja predstavljaju okvir i sigurnost za adolescentne bure i promjene. Zato, shvatite i prihvatite da se vaše dijete mijenja i da raste, ne iščuđavajte se previše nad tim. Blago, ali  jasno i kontinuirano dajte mu do znanja što od njega očekujete i koja su pravila. I od toga ne odustajte.

S obzirom da se radi o muškom djetetu, uloga oca će u pubertetu biti izrazito važna. Za dječake i mladiće je otac taj s kojim se trebaju svađati i konfrontirati i taj koji će postaviti pravila. Majke mogu biti blaže, no ne bi smjele oponirati očevima. Za žensku je djecu priča obrnuta, no Vaša kćer još vjerojatno i nije u pubertetu i sve to još nije došlo na red. Doći će, ne brinite. Naoružajte se strpljenjem, tek ste na početku puta na kojemu će Vaš dječak postati muškarac!