Sačuvajte dobar odnos s vašim tinejdžerom!

10.01.2015 / Piše Vesna Kapeloto

Sjetite se da ste stariji i iskusniji i nemojte se u njihove emocije kačiti sa svojima. Ostanite racionalni i mirni. Sjetite se da njima samima nije lako, no nemojte dopustiti uvrede i ružne riječi. Uvrijedimo li se i prekinemo odnos s tinejdžerom, mi smo djetinjasti, veli psihologinja Radojka Sućeska Ligutić

Vrijeme puberteta zna biti posebno teško djeci, ali i njihovim roditeljima. Dijete koje je do jučer s vama dobro komuniciralo, ili vam se tako barem činilo, postaje neprepoznatljivo. U jednom trenutku vrlo razdražljivo, u drugom se povlači u sebe. Vas opsjedaju svakojaki strahovi, a njega ili nju guše vaše granice. Ili pak tih granica uopće nema, a trebalo bi ih biti.

Kako pristupiti tinejdžeru, a da olakšamo i sebi i njemu, pitali smo psihologinju i psihoterapeutkinju Radojku Sućeska Ligutić, koja veli da obožava raditi s tinejdžerima. Oni su savjest i duša svakog društva, napominje. U svojoj knjizi Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu veli da tinejdžerima treba razgovor s odraslom osobom koja nije njihov roditelj i nije opterećena strahom i brigom za njihovu budućnost.

Postavite granicu, ali ne prekidajte odnos

– Za tinejdžera je jako bitno da se ima prilike pokazati i dokazati kao poluodrasla osoba, osoba koja uopće postoji. Današnjim načinom života mi smo im takvu mogućnost na neki način oduzeli, kazala je Sućeska Ligutić u razgovoru za naš portal, pojašnjavajući društvene prilike u kojima odrastaju današnji tinejdžeri.

– Prije su dječaci pomagali ocu u polju, u radnji. U moje doba je to odrastanje značilo da mogu sama u grad, da smijem ostati duže. Sada više ne postoje jasne granice koje djetetu pokazuju da su njegove trinaeste, četrnaeste ili petnaeste bitno drukčije od njegovih ranijih godina. S jedne strane, već i previše toga što odrasli imaju djeca posjeduju već u nižim razredima. S druge strane, nismo izmislili nešto novo u smislu društvenog konteksta gdje bi se tinejdžeri doživjeli važnima. Stoga sva ona energija koju posjeduju, zahvaljujući mladosti i hormonima, ostaje samo u emociji i zato će reći: “Mrzim te!”, “Najradije bih da te nema!”, a za pola sata će vas grliti. I nije to lako iznijeti i proživjeti. Da se čovjek zaista upita: “Pa jesam li ja to najgori roditelj na svijetu?”, veli psihologinja Sućeska Ligutić te pojašnjava na koji način u takvim trenucima postupiti.

– Na takve provokacije sjetite se da ste stariji i iskusniji i nemojte se u njihove emocije kačiti sa svojima. Ostanite racionalni i mirni. Sjetite se da njima samima nije lako, da osjećaju sve u istom trenutku, da žele biti u isto vrijeme i odrasli i još uvijek biti mali. Jasno, nemojte dopustiti uvrede i ružne riječi, već reagirajte i recite: “Tako se sa mnom ne razgovara!” Ali velika je razlika znati postaviti granicu ili uvrijediti se i prekinuti odnos. Kada se uvrijedimo i prekinemo odnos, mi smo djetinjasti, upozorava na čestu situaciju koja se događa u komunikaciji između roditelja i tinejdžera.

Ponašanje tinejdžera povezano i s razvojem mozga – potaknite ih na aktivnosti

Radojka Sućeska Ligutić napominje da je vrlo je važno znati da je ponašanje tinejdžera povezano i s razvojem mozga. Naime, veli ona, zadnji se razvija dio mozga koji je zadužen za dugoročno planiranje, samokritičnost, a to je sve ono na što se žalimo da tinejdžerima fali.

– Za njih postoji samo odmah i sad. Ako su zaljubljeni to je zauvijek. Nemaju razvijeni onaj dio koji će reći: “Ok, sad sam zaljubljen, ali vidjet ću što mi nosi taj odnos za godinu dana.” Nemaju dakle mogućnost učiniti odmak ili dugoročno planirati. Zato bi ih trebalo potaknuti na bavljenje nekim aktivnostima, budući da svaka aktivnost ima periodični plan odvijanja, nešto sto se dešava u ljeto, pa na jesen, itd. Dijete će puno prije kroz aktivnosti koje voli naučiti planirati i biti samokritično, što će utjecati na brži razvoj dijela mozga odgovornog za takav način razmišljanja, veli te ističe  da tinejdžerima treba raznovrsnost.

Nije sve u ocjenama! Bitno je samopouzdanje

– Lakše se nositi sa školom, s predmetima koje ne voliš kad si u nečemu dobar, kad postoji relativno dobar odnos u obitelji, nekakav hobi, nekakav cilj za sljedeće ljeto. Takvo se dijete onda može motivirati za učenje i rad. Moj je savjet da je najvažnije sačuvati dobar odnos s tinejdžerom. Na kraju krajeva, nije ni škola ključna. Ima puno ljudi koji nisu bili bogzna što u školi, ali su ipak uspjeli u svojoj struci jer su imali neku unutarnju snagu. Ključno je da dijete zbog ocjena ne izgubi samopouzdanje niti da na ocjenama gradi samopouzdanje. Ima djece koja prolaze s tri da bi se u dvadesetima uspjeli ostvariti u nečemu što ih zanima. Nasuprot njih, postoje odlikaši koji se kasnije u životu znaju pogubiti, rekla je u razgovoru za Mamatataja Radojka Sućeska Ligutić.

Pokažite razumijevanje

– Što savjetovati mami sedmašice koja je na majčinu primjedbu da treba više učiti jer se bliže upisi mami odvratila da izađe van iz njene sobe, da je mrzi i da je više pusti na miru?

– Lako moguće da je djevojka zapravo i sama bila opterećena istim pritiskom kao i majka. Mrzi ju jer ju podsjeća na svoju slabost – da ne zna kako će riješiti problem. U takvoj situaciji svi mi, pogotovo tinejdžeri čije su emocije burne, pokušat će riješiti situaciju opuštanjem ili tako da ignoriraju osjećaj straha. Razgovor o učenju ima više učinka kad slijedi nakon neobaveznih tema, ili izrečen u zajedničkoj šetnji. Prvo pokažite razumijevanje, na primjer recite: “Znam da je kraj godine i da si umorna od svega. Ako ti kako mogu pomoći, reci mi. No zapravo sve je sad na tebi i bilo bi dobro da izdržiš još malo.” Ili pričajte o cilju – o upisu u školu koju želi ta djevojka upisati. Opustite se i zajedno zamišljajte kako će to biti zanimljivo i dobro, a zatim podsjetite na učenje, odgovorila je psihologinja Sućeska Ligutić.