Uloga oca u pubertetu muškog djeteta izrazito je važna

02.08.2015 / Mamatataja

O tome kakav će muškarac dječak postati i u kojoj će mjeri razviti svoj muški identitet ovisi upravo o njegovom ocu, rekla je prof. Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja

– Uloga oca u pubertetu muškog djeteta izrazito je važna. Zapravo o tome kakav će muškarac dječak postati i u kojoj će mjeri razviti svoj muški identitet ovisi upravo o njegovom ocu, koliko to god zastrašujuće zvučalo. Za dječake i mladiće je otac taj s kojim se trebaju svađati i konfrontirati i taj koji će postaviti pravila. Majke mogu biti blaže, no ne bi smjele oponirati očevima. Za žensku je djecu priča obrnuta.

Ističe to  prof. Vedrana Lovrečić Pavlović, psihologinja i psihoterapeutkinja, pojašnjavajući koliko je da važno da je otac prisutan i da dobro prati muško dijete kroz sve njegove razvojne faze.

Naime, sva djeca, i muška i ženska, u vrtićkoj dobi idealiziraju svoje očeve. Doživljavaju ih kao velike i snažne, one koji sve mogu i sve znaju. Vrlo je važno da se tate znaju nositi s takvim viđenjem djeteta, a ne da se maknu od djeteta jer se boje da ne mogu zadovoljiti tako velika očekivanja. U burnom razdoblju puberteta i adolescencije adolescent prestaje vidjeti oca kao najboljeg i najvećeg na svijetu. Tata odjednom postaje onaj koji ništa ne zna, dosadan je, naporan, pa i glup. Važno je da i to razdoblje tate izdrže, pojašnjava prof. Lovrečić Pavlović.

Otac mora biti prisutan u životu muškog djeteta

Ukoliko dakle, pojašnjava nadalje, muškarac ima oca koji je u njegovom ranom djetinjstvu uspio biti uz njega i nositi se s njegovom idealizacijom tate kao najvećeg i najboljeg, ako je u pubertetu taj otac uspijevao postavljati snažne granice i opet ne otići nego ostati uz svoje muško dijete, onda je to dijete, tj. kasnije muškarac imalo priliku vidjeti sve dijelove muškog bića i može ih na sebe projicirati. Naravno da tu utjecaj imaju genetski čimbenici i temperament, ali je uloga oca od izuzetne važnosti.

– U protivnome, ukoliko odrasli muškarac nije od svog oca uspio sve to dobiti, onda će i on sam imati problem ostvariti kvalitetan odnos s vlastitom djecom. Neće moći sebe prihvatiti na način da prihvati slabije strane svoje ličnosti. To znaju biti oni muškarci koji glume jako velike frajere, koji se pokazuju u savršenom svijetlu i koji ne mogu podnijeti da ih netko vidi kao slabe i nedovoljno dobre, rekla je.

S druge strane, sposobnost za bliskošću ovisit će u mnogome o tome koliko je otac uspio ostvariti bliskost sa sinom, odnosno majka s kćeri.

Zabrane dolaze od roditelja istog spola

S obzirom da je baza za razvoj spolnog identiteta (dječak-mladić-muškarac, kao i djevojčica-djevojka-žena) roditelj istog spola, vrlo je važno da odnos s roditeljem istog spola bude kompletan.

– Važno je da u tom odnosu postoji jedan “pozitivan” i jedan “negativan” dio. Taj negativan dio čine zabrane i vrlo je važno da te zabrane dođu od roditelja istog spola. Upravo zato, kada dođe do razvoda, ukoliko su roditelji prosječno emocionalno zdravi ljudi, vrlo se često ženska djeca dodjeljuju majkama, pogotovo ako se radi o djevojčicama koje su pubertetu, a muška djeca očevima, veli ova pulska psihologinja.

Napominje da ako nam nedostaje taj “negativan” dio od roditelja istog spola, kasnije dolazi do poteškoća u sigurnosti u svoju ulogu muškarca, tj. žene. Dakle upravo o tome ovisi kako će se to dijete kao odrasla osoba osjećati kao muškarac i kao žena, a to će onda utjecati i na to kakav će on, tj. ona biti kao otac, tj. kao majka.

Postavljanje granica u pubertetu izuzetno je važno

Govoreći o granicama, naglasila je da je njihovo postavljanje u pubertetu neizmjerno važno. “Postoji termin ljubav kroz granice. Granice su ljubav. Bez obzira koliko se adolescenti protiv njih trudili, oni ih trebaju jer im daju sigurnost. Uvijek je manja greška, generalno gledajući, biti stroži nego popustljiviji”, rekla je.

Poručila je očevima da je pubertet vrijeme u kojemu se puno toga može popraviti, ali i pokvariti.

– Očevi koji misle da nisu bili dovoljno prisutni u životima svoje djece prije puberteta, u pubertetu tu prisutnost mogu povratiti. Ali ne time da kupuju sve što djeci padne napamet ili da ih vode gdje oni žele, nego na način da budu tu, da prihvate ljutnju svoje djece bez da se raspadnu. Jer treba zapamtiti, nema obitelji koja ima adolescenta i u kojoj nema konflikata, naglasila je Vedrana Lovrečić Pavlović.