Zadatak roditelja je naučiti dijete da samostalno uči
Djetetu treba pokazati kako napraviti plan učenja te kako će aktivno učiti – na koji način napraviti strukturu lekcije, pisati bilješke, postavljati si pitanja. Možemo mu pomoći ako nešto ne razumije ili ga ispitati, no nikada ne treba riješiti neki zadatak umjesto djeteta, kazala je prof. psihologije dr. sc. Ingrid Brdar
Mnoge loše ocjene u osnovnoj školi rezultat su lošeg načina učenja. Zapravo, iskustvo govori da mnoga djeca ne znaju kako efikasno učiti, pa iako provode dosta vremena za knjigom, rezultati izostaju. Kako bi trebalo učiti, pitali smo psihologinju dr. sc. Ingrid Brdar, redovitu profesoricu na Odsjeku za psihologiju riječkog sveučilišta.
Za početak, veli ona, dijete treba imati uvjete za učenje – stalno mjesto gdje ga neće ometati buka ili televizor koji će mu otežati koncentraciju. Potom roditelj treba pokazati djetetu kako napraviti plan učenja, koji će istaknuti na vidljivo mjesto.
Plan učenja za cijeli tjedan
– U planu treba navesti svaku pojedinu aktivnost i vrijeme koje je potrebno za realizaciju. Treba predvidjeti i vrijeme za ponavljanje gradiva. Roditelj treba djetetu pokazati kako će aktivno učiti – kako treba napraviti strukturu nove lekcije, kako pisati bilješke, kao samo sebi postavljati pitanja da provjeri razumije li gradivo. Može od djeteta tražiti da nakon svake rečenice koju je pročitalo odgovori na pitanje zašto. Time će potaknuti dijete na dublje razumijevanje gradiva. Roditelj može pokazati djetetu kako da samo sebe motivira za učenje, jer učenje nije uvijek ugodan i zanimljiv zadatak. Na primjer, dijete može učenje podijeliti na nekoliko cjelina i samo sebe nagraditi nečime što voli kada završi neku cjelinu, objasnila je profesorica Brdar.
Napominje da bi plan učenja trebalo napraviti za cijeli tjedan, a po potrebi ga se može dopuniti ili izmijeniti, ako iskrsnu neke dodatne obaveze.
– Cilj planiranja i procjene potrebnog vremena je da dijete nauči organizirati vrijeme i aktivnosti. U početku će možda podcijeniti ili precijeniti vrijeme potrebno za pojedinu aktivnost, ali s vremenom će procjena biti točnija, rekla je.
Roditelji si često postavljaju pitanje trebaju li učiti s djetetom, odnosno kako djetetu na ispravan način pomagati u učenju. U želji da pomognu svom školarcu roditelji vrlo često uče umjesto njega pa rješavaju zadatke, pišu sastave, crtaju. Brdar ističe da roditelj treba pomoći djetetu tako da mu pokaže kako treba učiti.
Situacije kad je pomoć neophodna
– Nakon što mu pokažu kako treba učiti roditelji trebaju nadzirati kako dijete uči i ispunjava li školske obaveze. Na početku mogu dijete ispitati nakon što je naučilo neko gradivo da provjere njegovo znanje i razumijevanje gradiva. Glavni je zadatak roditelja da nauče dijete da samostalno uči i piše domaće zadaće. Nikada, međutim, ne trebaju riješiti neki zadatak umjesto djeteta. Neki roditelji to čine jer je dijete počelo raditi u zadnji čas ili zato što žele da dijete dobije najbolju ocjenu. Međutim, takvim ponašanjem roditelj dugoročno ne pomaže djetetu, naglašava.
Ona smatra da bi učenik prosječnih sposobnosti trebao moći samostalno savladati nastavni sadržaj, iako ima situacija kad je pomoć roditelja potrebna.
Pomoć je potrebna kada dijete zbog bolesti izostane nekoliko dana iz škole ili kada djetetu teže ide neko područje. Može se dogoditi i da se zbog nedostatka vremena neki nastavni sadržaj prebrzo obradi u školi. Roditelj tada može pomoći djetetu da napravi plan kako će naučiti gradivo, može mu objasniti ako nešto ne razumije ili ga može ispitati nakon učenja, kazala je profesorica Ingrid Brdar.
