Anksioznost u trudnoći utječe na razvoj socio-emocionalnih teškoća kod djece i adolescenata
Djeca koja su bila izložena majčinoj anksioznosti tijekom trudnoće, i to tijekom trećeg tromjesečja trudnoće, imala su znatno veći rizik za razvoj socio-emocionalnih i bihevioralnih teškoća tijekom cijelog djetinjstva, pokazala je francuska studija
Docentica dr. sc. Ana Katušić, profesorica na zagrebačkom Edukacijskom-rehabilitacijskom fakultetu, predstavila je na kongresu o ranom razvoju najnovije istraživanje svojih francuskih kolega o posljedicama koje anksioznost majki u trudnoći ostavlja na razvoj njihovog rođenog djeteta. Naime, već dugo se govori da anksioznost u trudnoći utječe na fetalni neonatalni razvoj mozga, a sad se željelo utvrditi postoji li i povezanost anksioznosti u trudnoći s razvojem u kasnojoj dječjoj dobi.
Opsežno istraživanje provedeno je na kohordi od 1.135 dijadi, tj. parova majki i njihove djece, u dva francuska grada.
Anksiozna trudnica – znatan rizik za dijete
Prema riječima Katušić, došlo se do saznanja da su djeca koja su bila izložena majčinoj anksioznosti tijekom trudnoće, i to tijekom trećeg tromjesečja trudnoće (kada je anksioznost kod trudnica najveća op. a.), imala znatno veći rizik za razvoj socio-emocionalnih i bihevioralnih teškoća tijekom cijelog djetinjstva.
Istraživanje je izuzetno važno, istaknula je, jer nisu promatrana samo djeca u ranoj razvojnoj dobi, u prve dvije ili tri godine života, već u predškolskoj dobi i školskoj dobi te pred ulazak u adolescenciju.
Socijalno-emocionalne teškoće, kao što su teškoće temperamenta, održavanja prosocijslnih poželjnih ponašanja ili odnosa te internalizirajućih problema (poput povučenosti, napetosti, osjetljivosti, potištenosti, anksioznosti, depresivnosti) javljale su se kod te djece i tjekom predškolske i školske dobi, pokazalo je istraživanje.
Nužni rani programi podrške za trudnice
Izuzetna važnost studije, nastavila je docentica i specijalistica za rani senzo-motorički razvoj, je i u tome što je pokazala da se posljedični rezultat anksioznosti umanjio ili utišao ako je majka u trudnoći i ranom postnatalnom razdoblju bila uključena u tzv. rane programe podrške, koje provode psiholozi ili psihijatri. Naime, trudnice i majke praćene u istraživanju nisu primale nikakve lijekove za anksioznost i tjeskobu, već su isključivo prolazile psihoterapijski program podrške.
Studija je pokazala, rekla je Katušić, zašto su preventivni programi za trudnice više nego nužni, a koji su se i u Francuskoj tek počeli razvijati i provoditi.
– Sve nam to govori koliko je važno da počnemo promišljati o prevenciji i intervenciji te važnosti skrbi o mentalnom zdravlju majke, koja zasad sustavno ne postoji u Hrvatskoj. Početni problem je kako osmisliti i organizirati sustavni probir vezano za mentalno zdravlje trudnica, gdje da se takva skrb utemelji, tko će je i gdje provoditi, pojasnila je problematiku Katušić.
Postoje tek razmišljanja da medicinske sestre pri domovima zdravlja te patronažne sestre prilikom dolaska u dom daju majkama i trudnicama dogovoreni instrument probira za teškoće mentalnog zdravlja, poput upitnika s odgovarajućim pitanjima, koji bi kasnije analizirao nadležni psiholog, kazala je.
Anksiozna majka ne odgovara na potrebe dojenčeta
Istraživanja i mataanalize potvrđuju postojanost povezanosti prenatalne anksiozonst i utjecaja na razvoj djeteta.
No kako je prof. Katušić istaknula, ta povezanost nije ista za sve domene razvoja. Francuska studija potvrdila vrlo veliki rizik prenatalne anksioznosti za poteškoće izazovnog temperamenta i ponašanja te negativne emocionalnosti u dječojoj i adolescenskoj dobi
No, u vrlo ranoj dobi, kazala je nadalje, anksioznost majke povezana je s razvojem adaptivnog ponašanja kod djeteta.
– Ako imate majku koja je tijekom trudnoće imala značajnu kliničku anksioznost i ta se anksioznost nastavlja u ranom postnatalnom razdoblju, a ima dojenče koje zbog disregulacije neuronskih mreža ima probelma s adaptacijom na podrražaj iz okoline, stvara se jedan začarani krug.
– Anksioznost majke se nastavlja, a dojenče ne dobiva ono što bi trebalo u tom razvojnom trenutku. Naime, anksiozna majka neće moći odgovoriti na potrebe novorođenčeta, tj. dojenčeta, što će dalje rezultirati na razvoj toga djeteta, rekla je Katušić.
Utjecaj na kognitivni i jezični razvoj
Također, napomenula je, istraživanje je potvrdilo i slabu do umjerenu povezanost anksioznosti kod trudnica s kognitivnim i jezičnim razvojem kod njihove djece.
