Domaća longitudinalna studija pokazala da gestacijski dijabetes utječe na senzo-motorički razvoj

Nakon deset godina istu djecu koju je kao fetuse promatrao dr. Oliver Vasilj i bilježio njihove fetalne pokrete, sada u istraživanje preuzima doktorandica Dora Marinić * Utvrđeno je da djeca desetogodišnjaci rođeni iz trudnoća s gestacijskim dijabetesom imaju slabije razvijenu koordinaciju te pokazuju slabije sposobnosti na testovima pisanja i grafomotoričkih vještina

Gestacijski dijabetes u trudnoći značajno utječe na budući razvoj grube i fine motorike, senzorne integracije, vizuo-motorne koordinacije i grafomotorike kod djece rođene iz takvih trudnoća.

Pokazala je to prva hrvatska longitudinalana studija o utjecaju gestacijskog dijabetesa na motorički razvoj desetogodišnjaka, a preliminarni rezultati su upravo predstavljeni na ovogodišnjem 3. kongresu o ranom razvoju ‘Prenatalna i postnatalna podrška obiteljima’.

Ista skupina djece, najprije kao fetusi, a potom kao desetogodišnjaci, promatrana je u razmaku od deset godina.

Prenatalno istraživanje fetalnih pokreta

Studiju je započeo 2012. godine liječnik i ginekolog dr. sc. Oliver Vasilj, radeći istraživanje za svoju doktorsku disertaciju. On je tada 4D ultrazvukom promatrao točno definirane skupine pokreta fetusa u trećem tromjesečju trudnoće (fleksiju glavice, izraze lica, pokrete usta, pokrete nogu i ruku, šake i prstiju te opće pokrete) na dvije skupine po 80 trudnica.

U prvoj kontrolnoj skupini bile su trudnice bez gestacijskog dijabetesa, a u drugoj eksperimentalnoj one s povišenim vrijednostima ovog poremećaja.

Kako je istaknuo u predavanju Povezanosti fetalnog ponašanja i budućeg motoričkog razvoja djece rođene iz trudnoće s gestacijskim dijabetesom, promatrajući tada pokrete koje bebe izvode u maternici pronašao je značajno različito i izmijenjeno ponašanje fetusa kod majki s gestacijskim dijabetesom, čime je potvrdio dotadašnja svjetska istraživanja.

Fetusi majki s gestacijskim dijabetesom imali su značajnu razliku u pokretima usta, ruku, šaka i prstiju te općim pokretima. Pojasnio je da je izraze lica teže pratio jer su trećem tromjesečju trudnoće glavice 70 posto fetusa već duboko položene u zdjelici, s licem koje gleda prema straga.

Naglasio je, k tome, da su svjetska istraživanja, rađena 80-ih i 90-ih godina, provedena na trudnicama s vrlo visokim vrijednostima šećera koja su graničila s dijabetesom tipa jedan, dok je on promatrao trudnice sa znato nižim razinama povećanog gestacijskog dijabetesa. No i takve niže vrijednosti šećera utjecale su na izmijenjeno fetalno ponašanje, tj. izmijenjene fetalne pokrete.

– Što su fetusi bili slađi, što su imali više šećera to su bili smotaniji, našalio se dr. Vasilj, rekavši da je već tada govorio trudnicama da se odmah po rođenju više igraju i vježbaju sa svojim bebicama kako bi im poboljšali motoriku.

– Moj zaključak je bio da metaboličko okruženje utječe na to kako će se fetus motorički ponašati u trudnoći, odnosno da su optimalno intrauterino metaboličko okruženje i pravilna kontrola glikemije potrebni za normalan neuromotorni razvoj fetusa, kazao je dr. Oliver Vasilj.

Motorički i senzorički testovi nakon deset godina

Nakon deset godina istu djecu koju je kao fetuse promatrao dr. Oliver Vasilj i bilježio njihove fetalne pokrete, sada u istraživanje preuzima doktorandica na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu Dora Marinić.

Cilj studije je bio utvrditi utječu li obrasci fetalnog ponašanja značajno na razvoj grube i fine motorike, senzorne integracije, vizuo-motorne koordinacije i grafomotorike desetogodišnjaka.

Od prvotnih 80 trudnica po svakoj skupini, koje su sudjelovale u inicijalnoj studiji prije deset godina, istraživački tim je 2023. godine uspio okupiti po 50 ispitanika, sada djece desetogodišnjaka, u kontrolnoj te eksperimentalnoj skupini.

U istraživanju su za različite sposobnosti (gruba i fina motorika, vizuo-motorička integracija i grafomotorika, senzorna integracija, ukupni motorički razvoj i objektivno mjerenje tjelesne aktivnosti) korišteni različiti mjerni testovi. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa rezultatima iz 2012. godine.

Slabije razvijene koordinacija i grafomotorika

Utvrđeno je da djeca desetogodišnjaci rođeni iz trudnoća s gestacijskim dijabetesom unutar grube motorike imaju slabije razvijenu koordinaciju i repetativnu snagu, dok unutar fine motorike i vizuo-motoričke integracije pokazuju slabije sposobnosti na testovima pisanja i grafomotoričkih vještina.

– Razvoj njihove grafomotorike kasni. Oni pišu, ali kvalitativno lošije od djece rođene iz trudnoća bez gestacijskog dijabetesa, rekla je Dora Marinić, predstavljajući prve rezultate ovog vrlo zahtjevnog i obimnog istraživanja.

Kako je pojasnila, iako i svjetska istraživanja pokazuju da se djeca rođena iz trudnoća s gestacijskih dijabetesom u jednom trenutku, negdje pri kraju osnovne škole, izjednačuju u ukupnom motoričkom razvoju s djecom rođenom iz trudnoća bez gestacijskog dijabetesa, oni u pojedinom sposobnostima ipak zaostaju.

Poanta je te teškoće uočiti što ranije i onda djetetu kroz vježbu i različite aktivnosti pomoći da te teškoće umanji ili anulira.

Intenzivna tjelesna aktivnost značajno pomaže

Primijećeno je da u kontrolnoj skupini bez dijabetesa razina intenzivne tjelesne aktivnosti nije doprinijela tome da ta djeca budu uspješnija u motoričkim sposobnostima, odnosno da dostignu standard koji se očekuje. Oni su taj standard dostigli sami od sebe. Dodatnom aktivnošću bili su bolji u nekim specifičnim aktivnostima.

No, djeci koja su rođena iz trudnoće s gestacijskim dijabetesom intenzivna tjelesna aktivnost pomaže u razvoju grube motorike i dostizanju standardnih rezultata.

– Dakle možemo prihvatiti tezu da mozgu čiji razvoj ničim nije prekinut treba standard da bi došao do standarda u razvoju. Djeci, pak, čiji je mozak bio izložen izmijenjenom okolišu u maternici, bit će potrebno mnogo više tjelesne aktivnosti da bi došli do standarda. To znači da im nužno trebamo omogućiti ulazak u strukturirane sportske programe i aktivnosti od malena, rekla je Dora Marinić.

Fetalno ponašanje kao prediktor budućeg razvoja

Na koncu se postavlja pitanje je li fetalno ponašanje dobar prediktor budućeg razvoja i određenog ponašanja djeteta, tj. može li se na osnovu fetalnih pokreta još u trudnoći predvidjeti u kojim će sposobnostima dijete biti nešto lošije, npr. u agilnosti, skoku u dalj, vizuo-motoričkoj integraciji.

Iako je takvu tezu prilično hrabro postavljati, ova longitudinalna studija, slažu se njeni autori, pokazuje da razvojem tehnologije, čini se, sve ide u tom smjeru.