Motorika kod beba: Motorički miljokazi i prekretnice od rođenja do prohodavanja

Profesorica Sanja Šalaj pozvala je roditelje da podrže i potiču svoje bebe u dostizanju i jačanju motoričkih prekretnica, zajedničkom igrom i pravilnim postupanjem kroz Baby handling

Govoreći o genetskom i okolinskom utjecaju na rani motorički razvoj, izvanredna profesorica na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu te voditeljica tamošnjeg laboratorija za motorički razvoj dr. sc. Sanja Šalaj, na kongresu o ranom razvoju, govorila je o io motoričkim fazama, tj. o tome koji su motorički miljokazi i prekretnice u motoričkom razvoju djeteta od rođenja do prohodavanja.

Naglasila je pritom da je proučavanje kretanja i motoričkih miljokaza kod beba pokazalo da se počeci i završeci određene faze dosta razlikuju u različitim kulturama, u smislu kada će dijete ostvariti koju motoričku prekretnicu, kao i kada će završiti vrhunac motoričkog razvoja.

Naglasila je da motorički razvoj i uvijek ima jednaki određeni slijed, samo se ne poklapaju vremena u kojima se faze događaju i prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) rasponi su dosta široki.

Vrijeme dostizanja određene motoričke prekretnice ne razlikuje se prema spolu, jednake su za dječake i djevojčice, tj. za muške i ženske bebe, ali se razlikuju prema rasama i kulturama. Bebe crne rase prekretnice dostižu brže i prije u odnosu na bebe bijele rase, a istočnjačke kulture imaju prednost u dostizanju motoričkih prekretnica u odnosu na zapadnu djecu.

Profesorica Sanja Šalaj je pozvala roditelje da podrže i potiču svoje bebe u dostizanju i jačanju tih prekretnica, zajedničkom igrom, pravilnim postupanjem tj. korištenjem Baby handlinga od samog rođenja, stimulacijom s igračkama.

Podizanje i okretanje glave

Prvi mjesec

U položaju na leđima novorođenče okreće glavu. Omogućuje mu to jačanje muskulature vrata.
Također, u dobi od jednog mjeseca, ležeći na trbuhu, dojenče podiže glavu s ravne površine.

U dobi od dva mjeseca dijte počinje pratiti predmet pogledom i poketom glave. Roditelji se pozivaju da potiču to okretanje glavice njihova djeteta, najbolje prilikom svakodnevnog presvlačenja, kad je najbolje vrijeme da dijete provede vrijeme i na trbuhu.

Upor na podlakticama

Dva i pol mjeseca

S dva mjeseca dijete podiže glavu i prsa s površine oslanjajući se na laktove, i tu se također može nastaviti poticanjem tog upora na podlakticama i okretanjem glave u tom položaju.

S tri mjeseca jakost se proširuje na ramena i nadlaktice. Dijete može visoko podići glavu i gornji dio trupa, a pritom se oslanja na laktove.

Jakost u ležećem položaju proteže se do donjeg dijela trupa i 4-mjesečno dojenče oslanja se na ispružene ruke i na šake.

Okretanje s trbuha na leđa i okretanje s leđa na trbuh

3.6 mjeseci – s trbuha na leđa
4.8 mjeseci – s leđa na trbuh

Ova okretanja povezana su s izraženim smanjenjem Moro refleksa i smanjenjem toničkog vratnog refleksa.

Pojava dodatnog refleksa ispravljanja

S obzirom na postignutu jakost u ekstenziji i fleksiji ruku, dojenče sada sa tri do četiti mjeseca može postići lako uočljivu vještinu prevrtanja iz ležećeg položaja na trbuhu – na leđa.

Unutar sljedećg mjeseca, u dobi otprilike pet mjeseci, antigravitacijska snaga se proteže do kukova i pojavljje se derogatitivno uspravljanje, dopuštajući djetetu da se dobrovoljno otkotrlja iz ležećeg položaja u položaj potrbuške.

Sjedenje s i bez oslonca

5.3 mjeseca – 6.3 mjeseca (prema WHO do 9 mjeseci)

Za samostalno sjedenje nužno je smanjenje toničkog vratnog refleksa i pojava posturalnih refleksa (prednji, lateralni i stražnji).

Dijete može sjediti naslonjeno s 5 mjeseci, s razvojem samostalnog sjedenja bez potpore sa 6 mjeseci. (Obje ove prekretnice sjedenja zahtjevaju da se dijete postavi u sjedeći uspravan položaj – a što nikako nije preporuka da rade roditelji, već isključivo liječnici i fizoterapeuti.)

Sa sedam do osam mjeseci dojenče može samostalno prijeći iz ležećeg u sjedeći položaj. Dijete samostalno sjedi kad je razvilo posturalne reflekse bočnog i stražnjeg labirinta koju mu osiguravaju zaštitu od pada prilikom tog sjedenja, a vezani su i uz zaštitu od pada u kasnijim fazama stajanja.

(Afrička djeca sjede sa četiri mjeseca, zapadna sa šest.)

Puzanje

7.8 mjeseci (prama WHO do 13.5)

Počevši od dobi od sedam mjeseci, dojenče nastoji istraživati okolinu, najprije povlačeći svoje tijelo kroz fleksiju i ekstenziju ruku u ležećemv ili tzv. vojničkom puzanju (combat crawling).

Kako tonus i jakost napreduju (kaudalno) dojenče razvija sposobnost oslanjanja na ruke i noge (četveronožni stav).

Naizmjenični recipročni pokreti pojavljuju se u prosječnoj dobi od osam mjesci i počinje puzanje, što omogućuje djetetu da prelazi veće udaljenosti uz veću učinkovitost i samostalnost po prostoriji.

Na taj način puzanje se razvija od tzv. vojničkog do medvjeđeg puzanja na šakama i stopalima, što neka djeca i preskoče sa pojavom hodanja.

Povlačenje do stajanja i stajnje uz oslonac

8.1 mjeseci (povlačenje) / 7.5 mjeseci (stajanje) (prema WHO do 11.5 mjeseci)

– kao preduvjeti za smostalno hodanje

Povlačanje do stajanja događa se jačanjem donjeg dijela trupa, kukova i gornjeg dijela nogu, zajedno s većom snagom ruku i ramenog obruča. Sve to omogućuju djetetu da se povuče iz sjedećeg ili četvronožnog položaja u stojeći.

Samostalno postizanje stajanja uz oslonac u dobi od osam mjeseci predstavlja ključnu, često nezapaženu prekretnicu u razvoju dojenčeta, budući da beba postiže uspravan stav, uspravno držanje jedinstveno za ljude i neke primate.
Pritom valja obratiti pažnju i poticati dijete da stopalom oslanja na podlogu, eventualno fiksirati jednu nogu da bi imalo iskorak i drugom nogom prilikom tog ustajanja.

Uspravnim stavom dojenče se priprema za veću motoričku samostalnost.

Hodanje uz oslonac (obilaženje oko namještaja)

8.8 mjeseci (prema WHO do 14 mjesci)

Djetetovo kretanje u početku je ograničeno jakošću potkoljenice, gležnja i stopala te recipročnim pokretima nogu.

S devet mjeseci dojenče stvara svoje prve korake, međutim, oslanjajući se na potporu gornjeg dijela trupa i ruku, što se obično naziva obilaženje, uglavnom se dešava uz kauč ili drugi namještaj.

Ovi pokreti obilaženja prvenstveno se oslanjaju na skupove pokreta abdukcije i adukcije nogu koji proizlaze iz kuka.

Samostalno stajanje

11 mjeseci (prema WHO  do 17 mjeseci)

Razvijeni zaštitini posturalni refleksi (prednji, lateralni i stražnji)

S jačanjem fleksije i ekstenzije u kuku i koljenu te dorzalne i plantarne fleksije u gležnju, dojenče se tjera naprijed prema samostalnom hodu.

Dijete počinje hodati uz pomoć drugih osoba, no preporuka je da se da ono samo pusti i korake radi sam. Te da se svakako izbjegava da se dijete vrži za visoko podignute ruke.

Samostalno hodanje

11.7 mjeseci ( prema WHO do 18 mjesci)

Dojenče se oslobađa oslonca i hodajući stvara prve samostalne korake.

Održava ravnotežu s rukama u stavu “visko obrambenog položaja, visokog garda), s rukama podignutim u blizini linije ramena i širokim stavom, s razmaknutim nogama

Ruke se spuštaju od srednjeg garda do konačnog niskog garda, uz tijelo.

Noge se također pomiču prema središnjoj liniji tijekom vremena, suzavajući bazu za hodanje.

Nakon hodanja

Podrška i praćenje

S otprilike 14 mjeseci dijete samostalno može hodati unatrag.

Rani grubi motorički razvoj kulminira kada malo dijete u dobi do 15 mjesci počne trčati, gurajući se naprijed s obje noge nakratko iznad tla.

Dogodi se da dijete zadržavaju u njegovim pokušajima hodanja jer to postaje “opasno za njih i dijete, ali valja znati da se daljnji hod dalje razvija.