Peripartalna (postporođajna) depresija – kradljivica majčinstva! Ozbiljan problem za majku i dijete

Peripartalna depresija slabo je dijagnosticirana, još slabije liječena, a pogađa velik broj žena u trudnoći i čak godinu dana nakon porođaja, rekla je psihologinja Maja Žutić

U Hrvatskoj deset do 13 posto žena u trudnoći pati od povišene depresivnosti, a poslije porođaja njih oko osam posto, rekla je psihologinja Maja Žutić, doktorandica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, govoreći na kongresu o ranom razvoju.

Psihologinja Žutić, koja za svoju doktorsku disertaciju istražuju biosocijalne odrednice peripartalne depresije, veli da se u literaturi iz peripartalne psihijatrije ističe podatak da jedna od pet žena u trudnoći ili poslije porođaja doživljava neke pošteškoće mentalnog zdravlja.

– To su ogromne brojke. Jedna od najčešćih poteškoća je peripartalna depresija. To je epizoda depresije koja se javlja u trudnoći ili poslije porođaja, kazala je.

Pojasnila je da su međunarodni priručnici proširili odrednicu dosadašnjeg naziva – postporođajna depresija – koji sada uključuje i razdoblje trudnoće. To je razlog da više ne govorimo o postporođajnoj depresiji, već o peripartalnoj depresiji.

Priznato je da se depresija može javiti još u trudnoći i vezana je upravo za trudnoću, no stručnjaci se, pojasnila je Žutić, još uvjek ne slažu o tome kada se postporođajna depresija može javiti.

Dosad uvriježeno mišljenje bilo je da se postporođajna depresija javlja prvih mjesec dana nakon porođaja. No istraživanja pokazuju da se depresija kod majke može javiti tijekom svih 12 mjeseci nakon porođaja.

– S druge strane, istraživanja pokazuju da 80 posto slučajeva depresije započinje još u trudnoći. Zapravo veća je prevalencija peripartalne depresije u trudnoći nego poslije porođaja, rekla je Žutić.

Simptomi

Opći simptomi peripartalne depresije isti su kao i simptomi depresije izvan peripartalnog razdoblja. Primarna dva simptoma su gubitak interesa za stvari koje su osobu prije zanimale te depresivno raspoloženje. Mogu se javiti i somatski simptomi poput nesanice ili hipersomnije, poteškoće s apetitom, prekomjerno jedenje ili nedostatak apetita, poteškoće koncentracije, suicidalnost.

Ovi simptomi moraju trajati minimalno dva tjedna da bi se uspostavila dijagnoza.

Ipak, peripartalna, odnosno postporođajna depresija, ima i neke specifičnosti, u vidu više anksioznih karekteristika, poput opsesivnih misli, posebno nanošenja štete djetetu, a javlja se i specifičan osjećaj krivnje uz ulogu majke. Majka misli da nije dobra majka.

– Istraživanja pokazuju da je u trećem tromjesečju prevalencija depresije kod trudnica najveća, i zato dobro je što se proširila odrednica od postnatalne depresije na cijelo peripartalno razdoblje. Na taj način stavlja se naglasak na važnost probira mentalnog zdravlja još u trudnoći, a ne samo poslije porođaja, veli Žutić.

Prepreke u dijagnosticiranju

Prema riječima Žutić, depresija u trudnoći jedan je od najmanje dijagnosticiranih psihijatrijskih poremećaja općenito.

– Ako nije dijagnosticirano stanje, onda nije niti liječeno. Nažalost, vrlo mali broj žena dobiva pomoć u trudnoći ili poslije porođaja za svoje simptome depresije, rekla je Žutić o gotovo nepostojećoj podršci trudnicama s poteškoćama mentalnog zdravlja.

No koliko je ta podrška prijeko potrebna govori i to što su u jednom istraživanju, koje je provodila ova psihologinja, i žene bez ikakvih simptoma problema mentalnog zdravlja izjavile da su osjećale potrebu za nekim vidom podrške i pomoći mentalnom zdravlju u trudnoći.

Žutić ističe da su razlog tome i određene prepreke u dijagnostici peripartalne depresije.

– S jedne strane imamo kliničare koji otežano prepoznaju ovaj poremećaj jer su simptomi depresije u nekim dijelovima slični normalnim promjenama u trudnoći, kao što su umor, promjena u apetitu ili spavanju. Zato bi moj savjet kliničarima bio da se više usmjeravaju na emotivne i kognitivne simptome periprtalne depresije, a ne toliko na fiziološke, naglasila je Žutić.

Nedostatak smjernica

Drugi dio problema je u tome što ne postoje specifične kliničke smjernice za tretman peripartalne depresije.

– Pri sabiranju svih europskih nacionalnih kliničkih smjernica za peripartalnu depresiju, pronašli smo da samo 11 država u Europi ima nekakve specifične mjernice za peripartalnu depresiju, što je šokantno. Hrvatska nema nikakve smjernice, također ni Slovenija, a ni BiH. No Srbija ima. Ima smjernice, doduše na dvije i pol stranice, ali ih ima. Istina da su zastarijele i treba ih apdejtati, jer više nije riječ samo o postporođajnoj depresiji, ispričala je Maja Žutić, reklavši da su u okviru radne grupe razvili smjernice koje mogu implementirati sve europske države.

Žene ne traže pomoć!

Uz sve probleme koje prati dijagnosticiranje peripartalne depresije, treba istaknuti da mali broj žena traži pomoć za svoje probleme mentalnog zdravlja, tek 25 do 40 posto. Velik dio njih pati u tišini svog doma, veli psihologinja Žutić.

Traženje pomoći je okarakterizirano mnogobrojnim barijerama, a na prvom mjestu je nedostatak znanja, smatra ona.

– Žene jednostavno ne znaju prepoznati simptome. Ne znaju koji su simptomi indikativni kada bi trebalo potražiti pomoć, a koji su simptomi normalni. K tome, ne znaju gdje potražiti pomoć i kakva im je pomoć dostupna, rekla je nadalje.

Barijera je finacijske pa i vremenske prirode, pa i svepristupna stigma koja okružuje sve psihičke poremećaje, a posebno je jaka, smatra psihologinja, u peripartalnom razdoblju. Sram, krivnja, strah od lijekova pa i gubitka roditeljskih prava doprinosi da žene ne zatraže pomoć.

Posljedice za majku

– Što se tiče posljedica peripartalne depresije, ovo je poremećaj koji je obilježen brojnim kratkoročnim, ali i dugoročnim neželjenim posljedicama, prvenstveno po majku koja ima nižu kvalitetu života. Na hrvatskom uzorku, pokazano je da čak šest posto žena nakon porođaja ima suicidalne misli, iznijela je Žutić podatke iz istraživanja.

Javljaju se i opstetričke komplikacije, poput prijevremenog poroda, hitnog carskog reza te druge razne komplikacije u trudnoći i poslije porođaja.

Posljedice za dijete

Posljedice nisu samo za mamu, već i za dijete.

– Pokazalo se djeca rođena od majki koje su patile od peripartalne depresije imaju razvojne poteškoće, jezične i motoričke poteškoće. Longitudinalna istraživanja su pokazala da ta djeca imaju povećan rizik za dijagnozom anksioznosti i čak pet puta veći rizik za depresijom u adolescenciji i odrasloj dobi, nabrajala je Maja Žutić.

Do poteškoća dolazi i stoga što se depresivne majke slabije upuštaju u praktične roditeljske dužnosti. Teže se povezuju sa svojom bebom, nisu toliko responzivne na potrebe svoje bebe, što sve zajedno dovodi do otežanog kontakta sa samom bebom. A znamo da su povezivanje i zdrava privrženost jako važni za kasniji razvoj djece, za buduće socijalne i emocionalne odnose tog djeteta kao odraslog čovjeka, naglasila je.

Zbog svega ovoga peripartalna, odnosno postporođajna depresija je opravdano nazvana kradljivicom majčinstva jer majci u prvom redu ne omogućava uživanje u tim trenucima roditeljstva, a dijete lišava cjelovite dobrobiti koju mu depresivna majka ne može pružiti.

Posljedice za obitelj pa i društvo

Pored toga, peripartalna depresija pogađa cijelu obitelj, narušava funkcioniranje cijele obitelji. Pokazala se korelacija između depresivnosti kod majki te depresivnosti kod očeva. Ako je majka depresivana javlja se kumulativni efekt gdje je i otac u povećanom riziku.

Sve ove zdravstvene, opstetričke i socijalne posljedice stavljaju ogroman pa i finacijski teret na cijelo društvo, jer u riziku je majka, a tu su i kratkoročni i dugoročni neželjeni učinci za bebu, što znači, kad bi se ove teškoće otkrile i liječile na vrijeme, mogle bi se umnogome otkloniti ili umanjiti prije nego što postanu ogroman probelm, napomenula je psihologinja.