Što su spontani pokreti kod dojenčeta i zašto su važni?
Spontani pokreti počinju se javljati u ranim stadijima fetusa te traju do 16. tjedna starosti dojenčeta. U fazi vrpoljenja, od 2. do 3. mjeseca starosti djeteta, imaju veliku snagu u prepoznavanju neuromotornih odstupanja
Spontani pokreti su prvi pokreti koji se javljaju kod fetusa i dojenčeta. Vrlo su važni jer ukazuju na neuromotorički razvoj djeteta te imaju prediktivnu snagu u procjeni neuromotoričkog razvoja, odnosno ranom prepoznavaju djece s većim ili blažim neuromotornim odstupanjima, što onda omogućuje i ranu intervenciju.
Liječnici specijalisti već u trudnoći ultrazvučnim pregledom zorno prate i procjenjuju spontane pokrete fetusa budući da im govore o razvoju središnjeg živčanog sustava i na njegovu funkcionalnost.
Faza uvijanja i faza vrpoljenja
Riječ je o pokretima koji uključuju pokrete tijela te udova, ruku i nogu. Počinju se javljati u ranim stadijima fetusa, već oko 7. tjedna trudnoće, te traju sve do 16. tjedna starosti dojenčeta. Dijelimo ih na fazu uvijanja – to su pokreti koje dijete ima do 8. tjedna starosti te na fazu vrpoljenja, koja se javlja od 8. tjedna i traje do 16. tjedna starosti dojenčeta.
U fazi uvijanja razlikuju se normalni spontani pokreti te tri tipa abnormalnih spontanih pokreta – siromašni, grčevito-sinhronizirani i kaotični pokreti. U fazi vrpoljenja, govorimo o vrpoljenju te o odsustvu vrpoljenja i abnormalnom vrpoljenju.
Procjena i predikcija pokreta najbolja u fazi vrpoljenja
Spontane pokrete pratimo dok beba leži na leđima, najbolje samo u peleni, u budnom je stanju, nije razdražljiva, ništa je ne ometa ni izaziva njezinu pažnju.
Spontani pokreti najpouzdaniji za procjenu su u dobi od drugog do trećeg mjeseca djeteta. To znači da je predikcija neuromotoričkog razvoja praćenjem kvalitete i raznolikosti spontanih pokreta najbolja u fazi vrpoljenja. Raznolikost spontanih pokreta kod dojenčeta ove dobi govori u prilog njegovog zdravog živčanog sustava.
Prema poznatoj autorici i neuroznanstvenici Mijni Hadders-Algra, kvalitetni spontani pokreti su oni koji su složeni i raznoliki. Naime, dojenčad stalno proizvodi nove obrasce kretanja pa je upravo raznolikost pokreta glavna karakteristika zdravog mladog živčanog sustava, a stereotipija rane disfunkcije mozga.
Opisati kako spontani pokreti izgledaju kod dojenčeta, kad su raznoliki, odnosno manje raznoliki najbolje je usporednom video snimkom dva dojenčeta iste dobi. Takve snimke često se prikazuju sudionicima stručnih kongresa, no jasno je da je zbog zaštite privatnosti takve snimke objaviti u javom mediju. No možemo reći da su u fazi uvijanja normalni spontani pokreti promjenjive brzine te da uključuju cijelo tijelo, dok su u fazi vrpoljenja malih amplituda i umjerene brzine.
Iz siromašnih u normalne spontane pokrete
Autori J. Goleš, A. Katušić i I. Joković Oreb u svom stručnom radu napominju da se siromašan repertoar spontanih pokreta često zna opaziti kod vrlo male dojenčadi te da zapravo spontani pokreti u fazi uvijanja ukazuju na nisku prediktivnu vrijednost za kasniji neurološki ishod. Značajno jaču predikcijsku vrijednost za kasniji neurološki ishod, kao što je već istaknuto, imaju pokreti vrpoljenja.
Često se zna dogoditi, napominju autori, da spontani pokreti koju su u fazi uvijanja bili siromašni u fazi vrpoljenja postanu normalni. O ovome govorimo kad obrasci pokreta nisu dovoljno raznoliki, a s vremenom dobivaju na učestalosti, fluentnosti i eleganciji. Ovakva pojava, navode autori, učestala je kod dojenčadi rođenih bez faktora rizika te ukazuje na uredan rani neuromotorički razvoj.
Iz svog iskustva rada s malim bebama potrvdila nam je to i pulska fizioterapeutkinja i Bobath terapeutkinja Klaudija Križman.
– Ne tako rijetko opazim kod dojenčeta siromašnu spontanu motoriku, da bi već na idućem pregledu ti pokreti bili mnogo raznolikiji i bogatiji. Svakom djetetu treba dati vremena u motoričkom razvoju, rekla je Križman, naglašavajući izuzetnu važnost praćenja spontane motorike kod dojenčadi.
Treba reći da od 12. tjedna nadalje dijete počinje pokazivati pokrete usmjerene prema središnjoj liniji tijela. To su svojevoljni pokreti koji sljedećih nekoliko tjedana egzistiraju zajedno s pokretima vrpoljenja.
Analiza spontanih pokreta uz pomoć umjetne inteligencije
U zagrebačkoj dječjoj poliklinici Sabol razvijaju sustav računalnog prepoznavanja odstupanja u kvaliteti spontanih pokreta koristeći umjetnu inteligenciju. Snimke spontane pokretljivosti koje će roditelji snimiti dok je dijete budno, leži na leđima i nije u razdražljivom stanju analiziraju se besplatno sve do zaključenja EU projekta.
U poliklinici napominju, o čemu je govorio i neuropedijatar dr. Goran Krakar na kongresu Rani razvoj, mozak u ranom razvoju tijekom spontanih pokreta, u fazi vrpoljenja, cijelo vrijeme isprobava različite kombinacije signala iz mozga koje rezultiraju nasumičnim kretnjama cijelog tijela (general movements). Zdrav mozak kontinuirano proizvodi nove složene i raznolike pokrete prostorno i vremenski. Ovisno o stupnju oštećenja mozga dolazi do pada mogućih nasumičnih kombinacija koje može proizvesti što u spontanim pokretima rezultira sterotipnijim, ponavljajućim, isprekidanim ili grčevitim istovremenim pokretima.
