Strah od poroda ili tokofobija doprinosi anksioznosti u trudnoći

Anksioznost specifična za trudnoću javlja se upravo uz strahove vezane za trudnoću, porođaj i ulogu majke. Prisutna je čak kod 20 posto trudnica

Strah od poroda, tzv. tokofobija, vrlo je značajan i čest čimbenik povećane anksioznosti u trudnoći. Riječ je o peripartalnoj anksioznosti, u ovom slučaju specifičnoj anksioznosti vezanoj za trudnoću.

No, strah od poroda nije i jedini čimbenik anksioznosti kod trudnica.

Anksioznost u trudnoći češća od depresije

– Jako je važno pričati o peripartalnoj anksioznosti zato što je češća nego depresija, mada svi znamo za peripartalnu depresiju, ali se o anksioznosti u trudnoći gotovo da i ne govori, rekla je psihologinja Maja Žutić na kongresu o ranom razvoju.

Prema njenim riječima, učestalost anksioznosti u trudnoći veća je od učestalosi peripartalne depresije, posebno kod žena koje žive u državama niskog i slabijeg razvoja.

– Oko 20 posto žena zadovoljava dijagnostičke kriterije za kliničku anksioznost u trudnoći. Riječ je najčešće o specifičnim fobijama, generaliziranom anksioznom poremećaju i socijalnoj fobiji, kazala je Žutić.

Upravo je istraživanje u Hrvatskoj, rekla je nadalje, pokazalo da je pojavnost aksioznosti u trudnoći veća u usporedbi s razdobljem nakon poroda, kada se javlja njezin lagani pad. Istraživanje je, naime, zabilježilo statistički smanjenje simptoma anksioznosti nakon porođaja.

– Imamo gotovo svaku treću trudnicu u trećem tromjesečju trudnoće koja je visoko anksiozna i onda se ta razina anksioznosti smanjuje, što nam govori da bismo trebali raditi trijažu za sve psihičke peripartalne poremećaje, ne samo za depresiju, i da bismo trebali početi još u trudnoći, rekla je Žutić – koja je na predavanju govorila vrlo detaljno i o peripartalnoj depresiji.

Anksioznost specifična za trudnoću

Žutić je pojasnila da su opća anksioznost i anksioznost specifična za trudnoću samo u 15 posto pojavnosti slične, u ostalome se razlikuju. Dakle, radi se o dva različita pojma, ustvrdila je.

Anksioznost specifična za trudnoću javlja se upravo uz strahove vezane za trudnoću, porođaj i ulogu majke. Kod nekih žena pokazala se i kao prediktor peripartalne depresije.

Strah od poroda

Strah od poroda, tj. tokofobija može biti primaran – radi li se u prvorotkinji, ženi koja nema iskustva rađanja, i sekundaran, ako žena ima iskustvo rađanja, većinom traumatsko.

– Javljaju se negativni osjećaji vezani za porod, žene žele carski rez. Toliko se boje rađanja da ne mogu ni zamisliti da rađaju vaginalno. I onda se javljaju različite posljedice kao što su dulje trajanje porođaja, traženje više analgezije prilikom porođaja, razni rizici vezani za mentalno zdravlje, rekla je Žutić.

Prema njenim riječima, u Hrvatskoj 15 posto prvorodilja ima klinički značajan strah od poroda.

– To je jako velika brojka, iznenađujuće velika brojka. Istraživanje je pokazalo da su kod prvorodilja važne osobine ličnosti, kao što su perfekcionizam i netolerancija neizvijesnosti, a kod višerodilja ranije iskustvo poroda koje je bilo traumatsko, kazala je.

Priprema za porod umanjuje strah

No iskustvo je pokazalo, naglasila je Žutić, da bolja pripremljenost za porođaj nosi sa sa sobom i manji strah od porođaja kod svih skupina, višerotkinja i prvorotkinja pa i studentica koje nisu niti trudne. Potvrđeno je da je psihološka priprema za porođaj vrlo važna i da s pripremom trudnica možemo u startu otkloniti različite strahove i anksioznosti te ostale poteškoće pa i komplikacije.

Oplemeniti hrvatske rađaonice

Psihologinja Maja Žutić apelirala je na poboljšanje uvjeta i iskustva porođaja u hrvatskim rodilištima te je dala primjer Katalonije, gdje su 2018. godine uveli tzv. centre za rađanje, koji su dodatak bolnicama i kako je rekla – rezultati su fantastični.

– Žene imaju iskustvo rađanja kao u nekakvom hotelu, što se pokazuje sjajnim za mentalno zdravlje te nižu stopu traumatskog poroda. A sitne promjene su potrebne u rađaonicama da bi iskustvo porođaja u hrvatskim rađaonicama bilo bolje i ljepše, kazala je.

Prenijala je razmišljanje svoje kolegice, španjolske psihologinje, koju je provela kroz jedno hrvatsko rodilište.

Rekla mi je: “Tako malo trebate učiniti da napravite ogromnu promjenu. Promjenite osvjetljenje. Zamjenite žarulje i umjesto onih s bijelim svjetlom, stavite one sa žutim, toplim svjetlom. Sakrijte instrumentarij. Ne mora žena sve to vidjeti. To povećava razinu anksioznosti i uzrokuje razne komplikacije tijekom rađanja. Osigurajte ženi privatnost.”