Stres u maternici: Majčina blizina i maženje djeteta najučinkovitiji lijek za posljedice prenatalnog stresa

Dr. sc. Aida Salihagić Kadić, profesorica fiziologije i neuroznanosti, u svom predavanju ‘Fetalni stres – prenatalne i postnatalne posljedice’, naglasila je da je fiziološki intrauterini okoliš lišen stresa neophodan preduvjet urednog prenatlnog i postnatalnog razvoja, a da majčina toplina i dodiri mogu eliminirati negativne učinke tzv. ranorazvojnog programiranja

Rođenjem i dolaskom na svijet psihofizičko zdravlje djeteta ne počinje od nule. Rađamo se oblikovani različitim čimbenicima pa tako i stresom majke te fiziološkim stresom koji nastaje zbog različitih stanja kojima je fetus bio izložen u maternici. I onda to nosimo za čitav život.

Upravo je dr. sc. Aida Salihagić Kadić, profesorica fiziologije i neuroznanosti, na nedavnom kongresu Rani razvoj, u svom predavanju Fetalni stres – prenatalne i postnatalne posljedice, govorila o tome na koji način majčin stres, ali i stres uvjetovan različitim fiziološkim stanjima i u trudnoći utječu na neurorazvoj nerođenog djeteta te kasnije na njegovo psihofizičko zdravlje u dječjoj i odrasloj dobi.

– Fascinanto je koliko sve što se zbiva prenatalno ima utjecaja na kasniji život, ustvrdila je ova profesorica i neuroznanstvenica sa zagrebačkog Medicinskog fakulteta.

Naglasila je da je fiziološki intrauterini okoliš lišen stresa neophodan preduvjet urednog prenatlnog i postnatalnog razvoja, kao i dobrog zdravlja u dječjoj i odrasloj dobi.

– Zato bi prevencija nekih bolesti koje se javljaju u dječjoj i odrasloj dobi trebala započeti prije rođenja, zbog čega je upravo razvoj preventivnih strategija za rizične trudnoće jedan od izazova perinatalne medicine, rekla je dr. Salihagić Kadić.

Mnoga istraživanja pokazuju, dala je u uvodu samo jedan od primjera, da nepovoljni intrauterini okoliš i stres, kao i izloženost fetusa prevelikim ili oskudnim količinama hranjivih tvari dovodi do poremećaja regulacije apetita i pretilosti u dječjoj dobi i/ili odrasloj dobi – pandemijskoj bolesti današnjice.

 

Dugoročni utjecaj stresa na neurorazvoj

Govoreći o različitim primjerima utjecaja stresa na neurorazvoj i obrasce ponašanja fetusa, dr. Salihagić Kadić, između ostaloga, je istakla da fetus već u 10. tjednu pokazuje prve znakove dominantnosti desne ili lijeve ruke.

– No, prenatalni stres u drugom i trećem tromjesečju dovodi do gubitka lateralizacije, odnosno do mješovite dominantnosti ruku u dječjoj dobi. A mješovita dominantnost zajedničko je obilježje ADHD-a, autizma i nekih teških psihičkih bolesti poput shizofrenije, i sve je više dokaza da prenatalni stres povećava rizik nastanka ovih poremećaja i bolesti, rekla je dr. Salihagić Kadić.

Nadalje, od 30. tjedna trudnoće možemo očitovati u EG-u cikluse budnosti i spavanja fetusa – koji su vrlo sličnima ciklusima budnosti i spavanja novorođenčeta, a prenatalni stres dovodi do poremećaja i tih ciklusa. Također, prenatalni stres dovodi do poremećaja bihevioralnih stanja koja se uspostavljaju pri kraju trudnoće. pojasnila je.

Kognitivni i emocionalni poremećaji također mogu biti posljedice stresa u prenatalno doba. Značenje različitih izraza lica fetusa, sličnim emocionalnim izrazima djece ili odraslih, koji se mogu uočiti u drugom i trećem tromjesečju, predmet su mnogobrojnih istraživanja o stanju živčanog sustava fetusa.

– Jednako tako i bogat repertoar pokreta nameće pitanje značenja tih pokreta i funkcije za normalan razvoj fetusa. Mnoga istraživanja pokazuju da su fetalni pokreti nužni za razvoj najvećeg dijela živčanog sustava i mišića te da služe za fino podešavanje veza u živčanom sustavu, kazala je.

Fetalni stres remeti spontanu motoriku

Dr. Salihagić Kadić ističe da brojni čimbenici mogu utjecati na spontanu motoriku fetusa, tj. na spontane pokrete pa tako i injekcija kortikostereoida primljena radi sazrijevanja pluća, zatim majčin emocionalni stres ili zastoj u rastu fetusa, koji su praćeni povećanom koncentracijom kortizola i drugih hormona koji se luče u stresu i mijenjaju kvantitativno ili kvalitativno spontanu motoriku nerođenog djeteta.

Upravo na procjeni spontane motorike pomoću četverodimenzionalnog ultrazvuka zasniva se prenatalni neurološki test nazvan KANET. Iako se, kako je pojasnila dr. Salihagić Kadić, još uvijek koristi samo u znanstvene svrhe, pokazalo se da ovaj test može razlikovati normalno, patološko i granično ponašanje fetusa.

Što uzrokuje fetalni stres?

– Brojni čimbenici mogu uzrokovati fetalni stres, tj. stres u maternici. Na primjer, majčina pothranjenost i insuficijencija posteljice mogu dovesti do zastoja u rastu i mijenjati intrauterini okoliš. U fetusa kod trudnoća sa preeklampsijom također je utvrđeno povećanje hormona koji se luče u stresu. Smatra se da težak emocionalni stres majke i vrlo stresni životni događaji, poput smrti bliskih osoba, mijenjaju intrauterini okoliš i mogu potaknuti fetalni stres, ističe dr. Aida Salihagić Kadić.

Primarna uloga stresa je zaštita organizma. Međutim, pojasnila je, mnogi zaštitni ili adaptacijski mehanizmi koji omogućuju preživljavanje nedonoščeta imaju kratkotrajan učinak.

– U fetalnoj hipoksiji dolazi adaptacijski i kompenzacijski do preraspodjele protoka krvi, prije svega u korist mozga. Dugo smo vremena mislili da je zbog toga mozak zaštićen. No, naša istraživanja pokazuju da se oštećenja mogu javiti i znatno prije. U fetusa sa zastojem u rastu bez hipoksije nađeno je nakon rođenja oko 50 posto strukturnih promjena na mozgu, tj. više od 70 posto funkcionalnih, rekla je.

Sve je posljedica funkcije našeg mozga

– Fetalni razvoj možemo promatrati kao stalno odmjeravanje mogućnosti rasta i rizika smrtnosti u razvojnom okolišu. Okolišni stres i poremećaj energetske ravnoteže zamjećuju fiziološki senzori, a efektori onda započinju fiziološke razvojne i bihevioralne odgovore. Kad govorimo o obrascima ponašanja, uključujući one u stresu, onda treba reći da su sva ona posljedice funkcije našeg mozga, pojasnila je dr. Salihagić Kadić.

U sto bilijuna neurona smješteni su centri sjedišta naših misli, osjeta, osjećaja, pamćenja, učenja, kreativnog rada, smijeha, plača. No, funkcije moždane kore još uvijek su prekrivene velom tajne. Međutim, dobro je poznato da više od 99 posto humanog neokorteksa nastaje tijekom prenatalnog razdoblja, a neokorteks obuhvaća gotovo sva područja moždane kore.

– Mozak se počinje razvijati u trećem tjednu s oko 125 tisuća neurona, a do 7. tjedna stvara se svake minute oko 250 tisuća neurona. Također je zapanjujući podatak da se između 24. i 34. tjedna svake sekunde stvara oko deset tisuća sinapsa i neuronskih veza, iako je važno naglasiti da funkcionalni razvoj mozga traje cijeloga života (i nakon čitanja ovog teksta vaš mozak neće biti isti, već bogatiji nekim novim sinapsama) – nizala je podatke i činjenice.

Zahvaljujući primjeni novih tehnologija u prenatalnim istraživanjima, poput četverodimenzionalnog ultrazvuka, sve je više spoznaja o funkcionalnom razvoju mozga, fetalnim obrascima ponašanja i neuromotoričkom razvoju fetusa.

Fetalno ponašanje, koje se definira kao bilo koja aktivnost opažena ultrazvučnim aparatom, upravo je odraz razvojnih i naturacijskih procesa središnjeg živčanog sustava.

Kako fetus odgovara na stres?

Fetus na stres odgovara lučenjem hormona koje lučimo i mi, veli ova znanstvenica. Luče se hormoni stresa: kortikotropin (CRH), adrenokortikotropin (ACTH) i kortizol (glavni predstavnik glukogokortikoida). Riječ je o tzv. neuroendokrinoj osi koju aktivira stresni odgovor fetusa, i to od sredine gestacije.

Fetalni hormon kortikotropin (koji oslobađa adrenokortikotropin u hipofizi, a ovaj stimulira stvaranje i izlučivanje kortizola iz adrenalnog korteksa) sudjeluje u započinjanju i napredovanju porođaja, što znači da fetus ima aktivnu ulogu i u određivanju termina porođaja. Upravo je prijevremeni porođaj vrlo često povezan s prenatalnim stresom, rekla je.

Utjecaj stresa na neurorazvoj

Fetalni adrenokortikotropni hormon ima negativan utjecaj na mišićne funkcije, može dovesti do poremećaja koordinacije pokreta i mišićnog tonusa, ali isto tako i do poremećaja pažnje i koncentracije, iritabilnosti i razdražljivosti – a sve uslijed prevelike izloženosti tom hormonu.

Fetus se na stres prilagođava ubrzanom maturacijom, a posebno je naglašen ubrzani razvoj pluća i mozga. Glukokortikoidi, odnosno kortizol, ubrzava sazrijevanje mozga i pluća, no novija epidemiološka i eksperimentalna istraživanja pokazuju da izloženost fetusa visokim razinama glukokortikoida može dati vrlo štetne učinke. Kortizol može usporiti rast pluća i cijelog organizma. Upravo je niska porođajna masa vrlo često znak nepovoljnog intrauterinog okoliša i fetalnog stresa.

Nakon pluća, najizraženije posljedice djelovanja povišenih koncentracija kortizola uočene su u razvoju mozga. On može biti strukturno promijenjen, s najizraženijim promjenama u hipokampusu i parahipokampalnoj regiji. To je moždana struktura koja je važna u pamćenju. Zna se danas da dolazi do smanjenja volumena hipokampusa, broja neurona, broja glukokortikoidnih receptora, sinaptičke gustoće, razine serotonina, itd., a sve to je povezano sa smetnjama učenja i pamćenja u kasnijem životu.

Istraživanja pokazuju da izloženost fetusa visokim razinama kortizola, nakon porođaja rezultira novorođenčadi sklonih plaču i razdražljivosti, poremećenom odgovoru na nove podražaje te hiperaktivnosti u prve tri godine života.

Fetalni stres vodi do različitih bolesti u odrasloj dobi

Osim utjecaja stresa na neurorazvoj fetusa i djeteta u ranoj dobi, neurorazvojni učinci stresa mogu se protezati kroz cijeli život, a obuhvaćaju čitavu lepezu različitih poremećaja i bolesti.

Dr. Salihagić Kadić ističe da uzrok, tj. etiološku podlogu mnogih bolesti poput hipertenzije, dijabetesa, koronarne srčane bolesti možemo naći već u intrauterinom okolišu. Naime, zbog pojačanog i produljenog djelovanja hormona stresa kortikotropina i kotrizola – koji su inače prisutni i u bazalnim uvjetima, ali se u stresu luče u velikim količinama – u uvjetima fetalnog stresa dolazi do metaboličkih poremećaja te se otvaraju putevi nastanka različitih bolesti u dječjoj ili odrasloj dobi.

– Upravo prenatalna izloženost glukokortikoidima mijenja razvoj centara za hranjenje u hipotalamusu, što onda može dovesti do poremećaja uzimanja hrane kasnije u životu, odnosno hiperfagije i pretilosti u dječjoj i odrasloj dobi. Možemo, dakle, reći da se sklonost nekih od najčešćih bolesti modernog društva može steći još tijekom intrauterinog života, zaključila je.

Sposobnost adaptacije fetusa na stres

– Fetus je sposoban adaptirati se na suboptimalne uvjete, međutim ta adaptacija ima svoju cijenu. Dolazi do promjene strukture i funkcija organa i organskih sustava, što onda povećava sklonost nastanka bolesti kasnije u životu. Ovaj fenomen se naziva ranoživotno ili ranorazvojno programiranje, pojasnila je.

Programiranje pod utjecajem stresa, tj. po utjecajem spomenute osovine hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda – odvija se na način da prenatalni stres i prevelika količina glukokortikoida smanjuju broj glukokortikoidnih receptora na razini hipokampusa, što onda dovodi do poremećaja i velikog lučenja svih ovih hormona.

– Iako je, dakle, fetus sposoban prilagoditi se da bi preživio, u sukobu s postnatalnim uvjetima (prehrana, stil života, staranje) može doći do povećanog rizika razvoja kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, psihijatrijskih poremećaja, kazala je.

Zato ishodi razvojnog programiranja u dječjoj dobi obuhvaćaju hipertenziju, poremećaje ponašanja i promijenjenu strukturu mozga.

Maženje i ljubljenje djeteta nakon rođenja lijek za prenatalni stres

– Fascinantno je da povećana postnatalna skrb, majčina briga, može povećati ekspresiju ovih glukokortikoidnih receptora i eliminirati učinke ranorazvojnog programiranja. To se događa aktivacijom serotonina, odnosno taktilnom stimulacijom i dodirom. To znači da su maženje, milovanje, ljubljenje djeteta, kontakt koža uz kožu – od ogromne važnosti za dijete izloženo prenatalnom stresu, rekla je dr. Aida Salihagić Kadić.

– Čak neki noviji radovi govore o tome da se može utjecati na kognitivni razvoj djeteta u pozitivnom smislu i da je rana povezanost djeteta i majke važna za zaštitu od pada kognitivnih funkcija i demencije u kasnijem životu. Pa zar to nije izvrsno?!, rekla je.

Uloga posteljice i enzima posteljice

Posteljica, kazala je nadalje dr. Salihagić Kadić, ima ključnu ulogu u nekim oblicima ranorazvojnog programiranja pa tako – stres, neadekvatna prehrana, pušenje, bolesti, infekcije – mijenjaju funkciju posteljice, smanjuju dotok, hranjivih tvari i kisika fetusu.

Izuzetno važan je i enzim posljedice (hidroksistereoid dehidrogenaze tip 2) koji pretvara aktivne glukokortikoide u inaktivne spojeve i time štiti fetus od majčinih glukokortikoida. U ovim stanjima njegova je aktivnost smanjena, što nadalje znači da dolazi do povećanog izlaganja fetusa glukokortikoidima i to onda usporava fetalni rast i aktivira adaptacijske promjene kod fetusa.

Smanjena aktivnost enzima posteljice povezana je s povišenim krvnim tlakom u dobi od tri i pol godine, a neka su istraživanja pokazala da njegova smanjena aktivnost dovodi do kognitivnih poremećaja.

Fetalni stres različito utječe na muški i ženski fetus – osjetljivi dječaci

– Zapanjujuće je da najnoviji radovi pokazuju da postoje razlike u funkcioniranju enzima posteljice u muških i ženskih fetusa. Ovaj enzim ima jaču zaštitnu ulogu u ženskih fetusa pa posteljica ženskih fetusa pruža bolju zaštitu od viška glukokortikoida u usporedbi s posteljicom muških fetusa.

To znači da postoje spolne razlike u funkciji posteljice, u aktivnosti ovog enzima te da fetalni stres različito utječe na muški i ženski spol, odnosno na ranorazvojno programiranje. Veći rizik nastanka depresije, shizofrenije, ADHD-a javlja se kod dječaka nego kod djevojčica, a razlog je u smanjenoj aktivnosti enzima posteljice i manjoj zaštiti od majčinih glukokortikoida upravo kod muških fetusa.

– Svi dobro znamo da su muškarci skloniji kardiovaskularnim bolestima i renalnim bolestima od žena iste dobi. Isto tako se zna da se promjene arterijskog tlaka javljaju više u muškaraca nego u žena, rekla je. Promjene u renin-angiotenzinskom sustavu, uzrokovane nedostatnom intrauterinom prehranom, češće se pojavljuju kod muških fetusa, što govori i o spolnim razlikama u osjetljivosti na deficit hranjivih tvari, pojasnila je prof. Salihagić Kadić.

Kolika je, pak, važnost prenatalnog razdoblja govori i saznanje da se posljedice ranorazvojnog programiranja mogu prenijeti i na sljedeće generacije, poput poremećaja tolerancije glukoze i inzulinske rezistencije.

Poruka trudnicama

Dr. Aida Salihagić Kadić upozorila je da fetalni stres ostavlja dugotrajne i teške posljedice na strukturu i funkciju mozga te drugih organa i organskih sustava. Može tako dovesti do poremećaja pankreasa, gušterače, smanjenja broja beta stanica, što onda otvara put razvoju dijabetesa i hipertenzije.

Također treba znati da je utjecaj hormona stresa najjači u drugoj polovici trudnoće i da je u tom je razdoblju fetus najvulnerabilniji na stres. Treba, međutim, imati na umu da, iako su povišene vrijednosti kortizola opasne u trudnoći, njegove fiziološke koncentracije potrebne su za normalan razvoj mozga i pluća te rasta i razvoja cijelog organizma.

– Na neke stvari i događaje ne možete utjecati, ali možete, koliko je moguće, utjecati na svoje raspoloženje i svoje emocije, kao i tjelesnu masu kojom ulazite u trudnoću, poručila je trudnicama.

Savjetovala je da je važno paziti da fetus ne bude bombardiran ogromnom količinom hranjivih tvari zbog izuzetnog utjecaja prenatalnog razdoblja na stvaranje pretilosti kasnije u životu.

– Ono što želim da ponesete iz mog izlaganja je da postoje jednostavne metode kojima se mogu rješavati veliki problemi, poput ljubavi, pažnje, milovanja, dodira i povezivanja s djetetom jer ljubav čini čuda, poručila je dr. sc. Aida Salihagić Kadić.