Ne recite nikad ‘Sram te bilo!’

Pored loše slike o sebi i osjećaja manje vrijednosti, djeca koja su intenzivno posramljivana tijekom djetinjstva, između ostaloga, i rečenicama poput ‘Sram te bilo!’ mogu u odrasloj dobi razviti mentalne bolesti poput depresivnosti i anksioznosti, rekla je pedagoginja Vedrana Domaćinović Pičuljan

Prisjetite se situacija kada ste kao malo dijete učinili nešto neprihvatljivo ili pogrešno. Što su vaši roditelji tada činili i/ili govorili?
Jesu li vam uputili rečenice poput:

Sram te bilo!,
Opet si zločest/zločesta!,
Zašto ne možeš biti kao sva druga djeca?

Pokušajte se sjetiti koje su osjećaje ove rečenice budile u vama, kada biste ih čuli – započela je svoje online predavanje Vedrana Domaćinović Pičuljan, pedagoginja iz Centra za podršku rodizeljstvu Rastimo zajedno, koje ovdje prenosimo.

Rečenice zbog kojih srce boli

Ove i mnoge slične rečenice nazivamo ‘otrovnima0, jer grizu za srce i tamo ostaju, a zbog njih dijete može razviti osjećaj srama i manje vrijednosti, može biti nesigurno i imati lošu sliku o sebi. Mnoge generacije nas odraslih, danas roditelja, odrasle su na rečenici Sram te bilo! I jednako kao što je zbog udarca boljela stražnjica, zbog ove rečenice boljelo je srce.

Važno je osvijestiti razornu moć koju za djetetovu sliku o sebi može imati ova rečenica i pronaći bolje načine u odgoju svoje djece.

Što je tako loše u toj jednoj, kratkoj rečenici?

Djeca razvijaju osjećaj manje vrijednosti

Roditelji je najčešće izgovaraju u situacijama kada, prema roditeljevoj procjeni, dijete čini nešto neprihvatljivo, kada je ponašanje djeteta nepoželjno i kada mu žele dati do znanja da se tako ne bi smjelo ponašati. No, umjesto usmjeravanja djetetovog ponašanja, dolazi do posramljivanja djeteta. Dijete osjeća sram, a poruka koju tom rečenicom dobiva jest:

TI nisi u redu.,
TI uvijek griješiš.,
S TOBOM nešto ne valja.

Dijete se osjeća nevrijedno, kao da s njim nešto nije u redu i što je osoba koja je djetetu izrekla tu rečenicu njemu bliskija, to su sram i bol zbog posramljivanja veći.
Djeca sliku o sebi grade kroz povratne informacije koje o sebi dobivaju iz okoline. Ona sebe vide u očima bliskih odraslih osoba, u očima svojih roditelja. I ako od svojih roditelja dobivaju poruku da su nevrijedna i zločesta, ona u to počinju vjerovati.

Dugoročno, razvijaju osjećaj nesigurnosti i manje vrijednosti.

Narušen odnos i put u mentalne bolesti

S obzirom da se djeca žele svidjeti svojim roditeljima (i okolini), rečenica Sram te bilo! će sigurno trenutno postići uspjeh – dijete će prestati raditi ono zbog čega ga je roditelj posramio, a roditelj će doživjeti privremeni mir. No dugoročno, dijete nije naučilo što točno nije u redu i koje je ponašanje prihvatljivije.

Osim toga, odnos roditelja i djeteta je narušen jer dijete razvija strah od roditelja te gradi lošu sliku o sebi. Kao i kod fizičkog kažnjavanja, dijete vjerojatno navedeno ponašanje neće više ponavljati pred roditeljem, ne zbog toga što je nešto naučilo iz navedene situacije, već zbog straha od novog posramljivanja. Roditelj ima osjećaj da se dijete ‘popravilo’, a dijete se zapravo samo prilagodilo situaciji.

Osim loše slike o sebi i osjećaja manje vrijednosti, djeca koja su intenzivno posramljivana tijekom djetinjstva mogu u odrasloj dobi razviti mentalne bolesti poput depresivnosti i anksioznosti.

Postaviti pravila

Srećom, danas mnogo znamo o roditeljskim postupcima koji su u najboljem interesu djeteta i svjesni smo razorne moći otrovnih rečenica.

Znamo, također, da postoji niz roditeljskih ponašanja kojima možemo usmjeravati djetetovo ponašanje, a da pritom ne narušimo međusobni odnos.

Što možemo činiti? Postaviti pravila.

Svaka kuća, svaka obitelj trebala bi imati nekoliko jednostavnih, djeci razumljivih pravila. Pravila dogovaraju svi oni kojih se ona tiču i svi ih se članovi obitelji pridržavaju. Na primjer, jedemo za stolom.

Izreći  očekivanja

Djeca u većini slučajeva ne znaju što od njih očekujemo, ako im to ne kažemo. Čak i onda kada nam se čini da smo svoja očekivanja vezana uz neku situaciju izrekli više puta, potrebno ih je izgovoriti još jednom prije samog događaja. Na primjer recite, Idemo u dućan. Možeš mi pomoći pronaći namirnice s popisa. Očekujem da hodaš pored mene i odabereš samo jedan slatkiš.

Dati povratnu informaciju o ponašanju

Povratna informacija je vrlo važna. Daje se djetetu odmah nakon ponašanja i mora biti konkretna i djetetu razumljiva. Povratna informacija se uvijek usmjerava na ponašanje, a ne na dijete kao osobu.
Na primjer, umjesto Sram te bilo! recite  Ne pridržavaš se pravila koja smo dogovorili. Morat ćemo prekinuti kupnju i pokušati doći u dućan neki drugi put.

Ili ako je ponašanje bilo pozitivno reći Ponosna sam na tebe što si se pridržavao našeg dogovora tijekom kupnje. Idući puta ponovno možeš sa mnom! Lijepo mi je ići s tobom u kupovinu, pravi smo tim!

Usmjeriti se na pozitivna ponašanja

Usmjeravanjem pažnje na pozitivna ponašanja, povećava se vjerojatnost da će se ona ponoviti.
Sad kad si pospremila svoje igračke, lako ćeš pronaći ono što ti treba. Sviđa mi se kada pomažeš bratu.

Uvažaviti dijete – uvijek

Dijete ponekad ima želje koje mu nismo u mogućnosti ispuniti. No to ne znači da one nisu bitne. Vidjeti ih i uvažiti, čak i onda kada ih nismo u mogućnosti ispuniti, daje djetetu do znanja da ga uvažavamo kao osobu i da gradimo s njim odnos temeljen na ravnopravnom dostojanstvu.
Na primjer, Vidim da bi se ti još igrala u parku, ali, žao mi je, moramo kući na ručak. Zaljuljaj se još dva puta i idemo.

Koristiti prirodne i logične posljedice

One omogućuju djeci da uče iz prirodnog reda u svijetu.
Na primjer, recite Nisi pospremio sladoled u zamrzivač pa se otopio. Sada više nemaš sladoled. Ne poštuješ dogovorena pravila u dućanu i zbog toga moramo prekinuti kupnju.

Omogućiti djetetu da nadoknadi učinjenu štetu

Nadoknada štete omogućava djetetu da vidi kako se učinjena šteta ili ponašanje može popraviti.
Na primjer, Pošarao si bratov crtež, pomozi mu nacrtati novi. Razbio si Markov autić, pokušaj ga popraviti.

Moguće je, također, pitati dijete ima li ideju kako nadoknaditi šetetu koju je napravilo ili pitati drugo (oštećeno) dijete što bi ga zadovoljilo. Što bi mogao napraviti kako bi nadoknadio to što si bratu pošarao crtež? Imaš li ideju? Što bi htio da ti brat napravi kako bi nadoknadio srušeni toranj?

Primjenjujući ova ponašanja, neka ćemo nepoželjna ponašanja izbjeći. A ako se ona i dogode, važno je zadržati smirenost, i bez posramljivanja, reagirati na njih.

Važno je razumjeti i prihvatiti da djeca griješe i ponekad se ponašaju neprihvatljivo, isto kao što to čine i odrasle osobe. No, pogreške ne bi smjele biti prilika za posramljivanje, već za učenje.

Pedagoginja Vedrana Domaćinović Pičuljan, kao poruku za kraj, ispričala je priču o jednom afričkom plemenu koje ima ohrabrujuć običaj. Naime, kada netko u selu napravi nešto loše, svi se članovi plemena skupe i sjednu oko njega te mu dva dana nabrajaju sve što je napravio dobro u svom životu. Time žele reći da je svaka osoba dobra, ali ponekad čini pogreške i to najčešće onda kada ne zna bolje ili treba pomoć.