Dragi roditelji, ostvarite čaroliju kroz riječi koje upućujete svom djetetu!

23.12.2019 / Piše Luana Poleis, psihologinja i psihoterapeutkinja

Čarolija roditeljstva traje dan za danom. Ulaganjem u riječi koje birate kada se obraćate svom djetetu potičete ono što će dijete sutra postati, i kako će se prema vama ponašati. Njegujte jedni druge, kako kroz zagrljaj, tako i kroz riječi koje postaju odgoj i odnos… Doživljaj koji djeci stvaramo iz dana u dan postepeno postaje njihov unutarnji glas.

Dragi roditelji,

Pišem vam pismo kroz tipke svoje asistentice Luane. Oprostit ćete mi što to ne činim izravno, već izgleda kao da koristim nju, ali ne želim da mi uđu u trag, kako bih mogao nesmetano obavljati svoj velik i važan posao u ovo doba godine.

Moram priznati da mi je vrlo ugodno iza velikih monitora, po skrivenim lokacijama, gledati koliko su mojih kuća na različitim lokacijama preuredili i otvorili djeci. Čak su im pokazali i moje urede po cijelom svijetu. Jako mi je drago da su mi uskočili pomoći jer imam toliko posla da ne stignem sve urediti i osvijetliti. Kroz sve ove godine vidim kako je pomoć uvijek dobro došla kada dolazi iz plemenitih razloga. Vidio sam tako, izdaleka naravno, i vas roditelje koji ste pratili svoju djecu kako bi samo razgledali prostor, neki su uspjeli pojesti kolač po mojoj staroj recepturi, a neki su se čak i uključili u radionice. Moje je srce bilo prepuno radosti, a na licu imam osmijeh na kojem sam vam zahvalan!

Znate, gledam na te trenutke kroz jedne posebne oči, a to su oči pune ponosa. Ponosan sam što je jedan stari djedica poput mene uspio u tome da se uvuče pod kožu brojnih generacija i naraštaja. Prisjetite se sebe kad ste bili mali i što ste tada mislili o meni i o samom iščekivanju Božića. Ipak, moram reći da ne bi bilo zabune, neki su od vas morali imati više strpljenja i čekati na moj dolazak u noći na Novu godinu – neki su me zbog toga zvali i Djed Mraz. Sjećate li se? Pogledate li još katkad u zvjezdano nebo osjećajući čaroliju negdje duboko u sebi, blizu svog srca?

Moja čarolija djeluje dok god vjerujemo u dobrotu, u ljudski topli zagrljaj, u miris jednostavne hrane dok svi zajedno jedemo i razgovaramo. Ukoliko ste bili jedno od one djece koje su roditelji ili prijatelji uspjeli nagovoriti na laž da ja ne postojim, moram vam priznati da mi je žao što su u tome uspjeli. Zasigurno se to dogodilo zbog pomanjkanja vremena da primijete znakove moje prisutnosti. Jednostavnije je u svakodnevnoj gužvi svu tu čaroliju zaboraviti. Događa se i danas, vidim to na svom velikom monitoru. Kada neko dijete (bez obzira na dob) prestane vjerovati u tu čaroliju, ugasi se jedna crvena lampica na ogromnoj mapi svijeta, gdje su svi domovi, sa svim stanovništvom svijeta.

Sigurno se već pitate zbog čega sam napisao ovo pismo. Ispričavam se što dužim. Znate, malo sam nostalgičan i mnogo sentimentalan tip i takav sam još uvijek zahvaljujući vama ili barem velikoj većini vas. Eto, da onda napišem ono što mi je važno i što bih jako volio da upamtite.

Djetinjstvo, kako vaše, tako i vaše djece, i sve djece koje susrećete na ulici, u supermarketu, na sportu… je jedno jedino. Doživljaj koji djeci stvaramo iz dana u dan postepeno postaje njihov unutarnji glas. Koliko god je vremena prošlo, a sjećam se kada još i automobili nisu postojali, biti roditelj nije bilo lako.

Želite da su djeca poslušna, odgojena, da ne smetaju ili da znaju što sa sobom kad im je dosadno. Kada nije tako, neki se od vas naljute na njih. Ja se uvijek pitam, morate li baš na taj način? Vikanje nije dio niti jednog odgoja. Stalno ispravljanje i rijetke pohvale ne čine da vaše dijete postane jako i ambiciozno. To pomaže da se njegovo samopouzdanje nikad niti se izgradi kako bi trebalo. Kada gledam u svoj monitor i vidim roditelje koji su nesigurni ili nezadovoljni uvijek se prisjetim sličnih priča njihovih roditelja (nonića, baka, djedova) koji su tada bili u roditeljskoj ulozi.

Pjesnik Kahlil Gibran je napisao sljedeću poeziju (imam potpisanu i uokvirenu verziju u svojoj kući u Ledogradu):

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

I nakon toliko godina se naježim kada ovu poeziju pročitam ili prepišem, kao sada.

Dragi roditelji, ovo blagdansko doba, ili kojim god ga nazivom zvali, je vrijeme u kojem vjerujemo u čaroliju. Čarolija koja traje cijele godine. Čarolija roditeljstva traje dan za danom. Ulaganjem u riječi koje birate kada se obraćate svom djetetu potičete ono što će dijete sutra postati, i kako će se prema vama ponašati.

Njegujte jedni druge, kako kroz zagrljaj, tako i kroz riječi koje postaju odgoj i odnos. I neka su vam blagdani samo prilika da se prisjetite kako ste zbog svakodnevne kolotečine to propustili napraviti!

Znajte, da sam tada kada vas vidim u miru sretan. Ako imate kakav problem, riješite ga. Ako ne znate kako, onda porazgovarajte s nekim tko vam može pomoći. Nemam ja slučajno toliko patuljaka! Posebice, shvatite moje riječi kao podršku, jer svi imaju pravo i svi mogu biti dobro. Osjećaj mira, slobode, ugodnih sjećanja, ljubavi, razumijevanja i prihvaćanja neka budu ispod ovogodišnje jelke.

Ono važno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi. I Mali kraljević je dobro znao o čemu pričam. A ušima, ušima dozvolite samo lijepe riječi koje potiču dobre misli.

Oprostite, raspisao sam se… ali kao svi stariji ljudi ja volim pričati, a kad za to imam tako malo prilika – tad još i više!

Ugodni blagdani i puno čarolije za sretno odrastanje!

Vaš,

Djed Božičnjak