Rađaonica. Usudi se!

19.09.2019 / Priče iz rađaonice

Usudi se – trebalo bi pisati na vratima svake rađaonice! Usudi se pobijediti strah, usudi se biti lavica, žena nježna ratnica, koja prkosi bolu, snažno i grčevito plovi zdjelicom kroz valove trudova

Čudno mjesto. Čudesno mjesto. Neokrunjena kraljica bolnice čiji prozori svijetle skoro svaku noć. Rađaonica je dotrajala i oronula, ali strpljivo čeka bolje dane, uvijek budna, i ne posustaje.

Rađaonica je riječ u ženskom rodu. Mjesto gdje se muškarci ponašaju i kao legitimni vladari situacije, ali i kao uplašena i nespretna smetala. A žene osjećaju strah, nelagodu, nevjericu, uzbuđenje, veselje (…). Jer su svjesne: ništa bez njih, bez njihova tijela! A u isto vrijeme žele biti nesvjesne…

Prihvati, podrži, osjeti…

Puno puta sam, kao primalja, čula već na vratima: Ne želim ništa osjetiti, vidjeti i znati, samo hoću dijete, i to je to! Nemoguća misija, za obje strane, i rodilju i primalju!

A zašto želimo biti nesvjesne? Jer je stvarnost prebolna, okrutna i gruba… Ali imam dobru vijest, ima tu puuuno ljepote, snage, ljubavi, ushićenosti, volje, sreće – ali za onu koja se usudi osjetiti sebe, svoju primalju, barem malo.

Usudi se – trebalo bi pisati na vratima svake rađaonice! Usudi se pobijediti strah, usudi se biti lavica, žena nježna ratnica, koja prkosi bolu, snažno i grčevito plovi zdjelicom kroz valove trudova. Usudi se vjerovati primalji kad te vodi disanjem kroz mučne sate otvaranja ušća maternice, kako bi mogla bebina glavica izaći van.

Kad primalja kaže, još malo, tako i misli. Ako se to protegne na puno, nije ona kriva. Nije nitko kriv. Nema krivice! Postoji samo strpljenje. To je abeceda majčinstva – strpljenje, ljubav, smirenost. Dijete diktira dinamiku poroda. Radi to trudovima, a na mami je da ih prihvati, podrži, osjeti.

Nerijetko je ta bol neizdrživa. Onda nastupaju lijekovi i operativni zahvati, kako bi dali dozvolu djetetu da izađe van. Često velika bol prati i oslabljeno stanje djeteta. Tada medicinske intervencije donose spas. Za oboje. I za osoblje.

Zastrašujuće, ali divno!

Ta spoznaja oslobađa. Jer nam daje izlaz. A do tada, možemo pokušati uživati u trudovima, u prodisavanju, u svjesnosti o transformaciji vlastita tijela i duha u novu osobu, novo tijelo. Zastrašujuće, ali divno!

Strah je najstarija emocija, ne nužno negativna. Ona nas čuva od opasnosti, omogućava bijeg, borbu. A dal’ se u porodu moramo s nekim boriti, ili biježati od nekoga?

Žene će reći Pa daaa, od boli, naravno! A zaboravljaju da se bol pojačava od straha, nepovjerenja u vlastito tijelo, od stranih osoba, bijelih kuta, hladnih prostora. Kad se rodilja osjeća smireno, kad voli svoje tijelo, kad mu vjeruje, kad nije uplašena, kad je u društvu toplih i voljenih ljudi osjeća manji strah, pa i manju bol.

Postaje svjesnija i spremnija za dijete. Svoje dijete. 🙂