Dr. Gilda Stojšić Terlević: Gledanje na blizu šteti. Neka se djeca bave sportom!

14.12.2014 / Razgovarala Vesna Kapeloto

Djeca stalno u nešto gledaju: u televizor, u kompjutor, u mobitel. To nije dobro jer je oko funkcionalno stvoreno za gledanje na daljinu. Vid na daljinu odmara oko. Vid na blizinu umara oko. Ne treba gledati u ekran više od jednog sata u komadu i ne prelaziti s ekrana na ekran, upozorava specijalistica dječje oftamologije dr. Gilda Stojšić Terlević

Specijalistički oftamološki pregledi za djecu u Hrvatskoj nisu obavezni pa brigu o dobrom vidu i zdravlju očiju u prvom redu preuzimaju pedijatri te sami roditelji. Treba znati da je svaki poremećaj u gledanju vrlo važno što ranije otkriti da bi se što prije započelo s liječenjem, a onda postigao i veći stupanj izlječenja. Stoga nisu rijetke preporuke roditeljima da dijete prije polaska u školu barem jednom, a optimalno dvaput, odvedu na specijalistički okulistički pregled.

O tome koje su najčešće smetnje u razvoju vida, što na njih ukazuje te kako sačuvati zdrav dječji vid razgovarali smo s dr. Gildom Stojšić Terlević, specijalisticom dječje oftamologije s dugogodišnjim iskustvom i svakodnevnom praksom u Dječjoj oftamološkoj ambulanti pulske Opće bolnice.

– S obzirom da okulistički pregledi u našoj zemlji nisu obavezni, tko i kako prati razvoj vida kod djece?

– Pedijatar je taj koji prati dijete u svim razvojnim fazama i pri tome gleda i oči. Prvi orijentacioni pregled vida predškolske djece obavlja se s navršene četiri godine života djeteta u sklopu sistematskog pregleda. Ukoliko pedijatar tada otkrije bilo što sumnjivo, dijete šalje na specijalistički okulistički pregled. Koji put se dogodi da nisu sva djeca obuhvaćena sistematskim pregledom pa je vrlo bitno da reagiraju roditelji. Obavezno bi bilo sistematski pregled obaviti i prije polaska u školu. No dijete se gleda u bilo kojem trenutku od rođenja i kad god se uoči nešto sumnjivo ono se upućuje specijalisti. Još prilikom rođenja u rodilištu pedijatar neonatalog poziva oftamologa ukoliko uoči štogod sumnjivog. Dolaskom kući, kako se vid razvija, roditelji ukoliko nešto primijete opet su preko pedijatra upućeni na nas.

Postoji li sumnja, hitno oftamologu

– Čini se da je na roditeljima ipak najveća odgovornost?

– Od djetetovog šestog mjeseca pa do treće godine obično su roditelji ti koji nešto vide, kao i u školskoj dobi. Da imaju problem s vidom tada opažaju i sama djeca, posebno prilikom gledanja na ploču. Obično roditelji koji sami nose naočale više obraćaju pažnju na djetetov vid. Ukoliko jedan od roditelja, ali i netko drugi iz šire obitelji nosi naočale te ukoliko su roditelji kao djeca imali problema s vidom pa su i sami prolazili vježbe u oftamološkim ambulantama, to je svakako indikacija da se dijete ranije javi na pregled.

– Polaskom u školu neke probleme s vidom ipak je prekasno liječiti.

– S 40 tjedana gestacijske dobi oko je anatomski razvijeno, ali ne i funkcionalno. Funkcionalno se oko najviše razvija do šeste, sedme godine pa i osme godine. Šesta i sedma godina, međutim, presudne su u kompletnom razvoju binokularnog vida, a to pak znači da što prije dijete sa smetnjama u vidu dođe na pregled, veća je šansa da se poboljša razvoj vida. Veće dioptrijske greške, najčešće u plusu, ali i u minusu, kao i strabizmi većeg stupanja, koje se ne liječe do šeste, sedme godine, u pravilu izazivaju veće probleme po pitanju razvoja vida, i zato ih treba rješavati prije polaska u školu. Kod djece koja se kasnije uključuju u programe razvoja vida oporavci su puno manji. Zato pozivam roditelje da dođu u oftamološku ordinaciju ukoliko imaju bilo kakve sumnje. Mi ćemo razvoj vida kod takve djece pratiti kroz uzastopne kontrole.

– U kojoj dobi dijete postaje dovoljno zrelo da može surađivati na pregledu?

– Najbolja suradnja počinje između treće i četvrte godine. To je dob kada dijete shvaća sve zadatke koje mu postavljamo i dobro na njih reagira pa smo i mi sigurniji u svoje procjene. Ako je potrebno tada propisujemo nošenje naočala. Na kontrolama pratimo razvoj vida te ukoliko je potrebno djecu uključujemo u tretman liječenja slabog vida. Obično to uključuje vježbanje u ustanovi i kod kuće. I to je proces koji traje, a odnosi na slabiju oštrinu vida i na strabizam.

Liječenje započeti prije polaska u školu

– Što je strabizam, a što slabovidnost ili ambliopija? Vrlo često čuju se i izrazi lijeno ili slabovidno oko.

– Strabizam je po definiciji poremećaj otklona oka, bilo prema unutra, kada govorimo o konvergentnom strabizmu ili škiljavosti, odnosno prema van, kada je riječ o divergentnom strabizmu ili razrokosti. Strabizam može biti rani te kasni, kojemu su u podlozi najčešće tzv. refrakcijske greške, i to obično plus, rijetko minus.

Lijeno oko je pak narodni izraz za oko koje je postalo slabovidno, a postalo je zato jer je jedno oko potisnulo rad drugoga. Naime, ako nisu zadovoljeni kriteriji binokularnog vida jedno će se oko razviti kao slabovidno iz razloga što je ovo drugo dominantno. Slabovidnost može biti udružena s refrakcijskim greškama (kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam) ili može biti samostalna, bez njih. Liječenje se provodi vježbama i nošenjem okluzije, tj. pokrivanjem zdravog oka, a cilj je natjerati slabovidno oko na aktivnost. Liječenje svakako mora početi prije polaska u školu.

– Strabizam je nešto što roditelji lako mogu uočiti, no slabija oštrina vida može promaknuti?

– Da, to se često i dešava pa nam dolaze djeca koja su već u petom, šestom razredu. Obično je to u u slučajevima kada je samo jedno oko lošijeg vida pa dijete na jedno oko dobro vidi, a na drugo ne. Ni djeca to ne primijete i ne možemo tu govoriti o nečijoj krivici. Ono što se najčešće primijeti je otklon oka. No i žmirkanje očima, približavanje predmetima prilikom gledanja ili traženje više svjetla indirektno nam govori da nešto s vidim nije u redu. Takvi znakovi obično upućuju na kratkovidnost. Glavobolje kao simptomi također su sve češće.

– Možemo li reći da su tzv. refrakcijske pogreške najčešći problemi vida koji se susreće u djece?

– Da. Refrakcijske greške pojavljuju se u plusu, i tada govorimo o dalekovidnom oku, te u minusu, kada govorimo o kratkovidnom oku. Tu je još i asigmatizam, bilo u plusu ili minusu, ili miješani. Dalekovidno oko se obično otkriva oftamološkim pregledom, dok kratkovidno oko mogu otkriti i drugi tako što se primjećuje da djeca škilje, približavaju se predmetima. Vrlo često kod kratkovidnog oka visoke dioptrije, oko počinje bježati u stranu i to je znak da se nešto zbiva. To je pravi strabizam uzrokovan nekom podlogom.

Testirati vid i kod kuće

– Na koji se način se ispituje vid kod djece?

– S obzirom na dob djeteta i funkcije oka, postoje različiti načini ispitivanja vida, odnosno razni testovi. Pregled počinje samim ulaskom djeteta u ordinaciju. Obraća se pozornost kako dijete gleda i prati prostor oko sebe. Oko treće, četvrte godine djeci pokazujemo sličice na odgovarajućoj udaljenosti. Oni u toj dobi već dobro raspoznaju različite likove i govore nam što vide. Kasnije su tu fligarove kukice, dok školska djeca imaju table sa slovima. Uvijek se gleda s udaljenosti od pet ili šest metara, ovisno o vrsti table. Najprije se gleda s dva oka, pa s jednim pa drugim, pritom pokrivši jedno oko. Prilikom provjeravanja refrakcijskih pogreški u oči se ukapavaju kapi te se dijete i roditelj unaprijed trebaju pripremiti na čekanje i strpljenje.

– Može li roditelj sam testirati vid svog djeteta?

– Da. Kod kuće se primjerice može napraviti ili napisati na papiru slovo E. Roditelj treba djetetu pokazati da slovo može gledati gore, dolje, lijevo, desno. Potom se treba udaljiti na otprilike šest metara i djetetu ponovno dati da gleda. Naravno, uvijek će biti riječ o slovu jednake veličine. Orijentaciono, ako dijete vidi avion znači da vidi na daleko. Možemo ga, na primjer, pitati i vidi li mrvice na podu ili tablice automobila. Postoje različite situacije koje se mogu iskoristiti za provjeru vida. Bitno je da roditelj provodi vrijeme s djetetom. Na taj način prati dijete i može uočiti promjene. Na žalost, u današnje vrijeme, kada roditelji rade i dijete veći dio dana čuvaju drugi, često nije tako.

– Spomenuli ste glavobolje kao česti simptom problema s vidom.

– Glavobolje su najčešće vezane za puno gledanja na blizu. Danas djeca stalno u nešto gledaju. Gledaju u televizor, pa u kompjutor, laptop, mobitel pa ponovno u televizor. A to nije dobro, jer je oko funkcionalno stvoreno za gledanje na daljinu. Vid na daljinu odmara oko. Vid na blizinu umara oko. Pretjerano gledanje na blizu može rezultirati i glavoboljom. I zato svakom djetetu govorim da ne gleda previše u televizor i kompjutor, ne više od jednog sata u komadu ili vremena jednog filma. I ne prelaziti s ekrana na ekran. Djeca se trebaju baviti sportom. Sport je izuzetno važan za razvoj vida. To je relaksirajuća aktivnost koja odterećuje ljude od svega pa i od lošeg vida.