Polazak u jaslice i vrtić: Kako pomoći djetetu i olakšati mu prilagodbu?

Kod velikog broja djece dolazi do promjena u ponašanju, no one s prilagodbom obično nestaju. Ako problemi adaptacije traju duže od 3 do 4 tjedna trebalo bi zatražiti stručnu pomoć, ističu psihologinje Irena Brajković i Sanja Krizman

Poput pripreme djeteta za školu, tako ni za polazak u jaslice ili vrtić dijete ne možemo pripremiti pred sam polazak, već mnogo ranije. Dijete valja postepeno osamostaljivati, podučavati ga da se samostalno hrani i oblači, te navikavati ga malo pomalo na odvojenost od majke (koliko god to i majci i djetetu bilo teško).

Na koncu ipak mnogo ovisi i temperamentu djeteta koje će ostanak u jaslicama i vrtiću prihvatiti prije ili kasnije, lakše ili teže. Bit će i onih kojima boravak u vrtiću nikada neće ‘pretjerano’ dobro sjesti.

Psihologinje Irena Brajković i Sanja Krizman napominju da polazak u jaslice i vrtić za dijete predstavlja vrlo veliku promjenu u životu te da je potrebno da protekne određeno vrijeme tijekom kojega će se dijete prilagoditi novoj sredini, upoznati odgajateljice i nove prijatelje. Naime, kod velikog broja djece dolazi do promjena u ponašanju, a one bi s prilagodbom trebale ubrzo nestati.

Roditeljima preporučuju da sačuvaju dva do tri tjedna godišnjeg odmora i provedu ih u odgojnoj skupini sa svojom djetetom dok se ne ono privikne na nove osobe i prostor. Boravak u novoj sredini time će djetetu znatno olakšati polazak u jaslice ili vrtić.

Kakvo ponašanje očekivati tijekom prilagodbe?

Prilikom ostanka u vrtiću i jaslicama te odvajanjem od roditelja djeca mogu reagirati na različite načine.

– Ima djece koja vrlo burno reagiraju kod rastajanja s roditeljima, plaču i odbijaju komunikaciju. Ipak, većina se nakon što roditelj ode primiri i zaigra.

– Neka djeca isprva zaigrano istražuju prostor, a nakon par dana ili tjedan dana pojavi se otpor, kad shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan i u njemu se ne osjećaju sigurno.

– Burno obično reagiraju mlađa djeca, starija stoje kraj vrata ili prozora, odbijaju komunikaciju.

– Ponekad dijete odbija jesti, teško se uspavljuje i inače je plačljivo bez vidljivih razloga.

– Neka se djeca vrate na nezrelije oblike ponašanja; dijete koje je prohodalo pribjegava puzanju, neki obavljaju nuždu u gaćice, tepaju u govoru ili koriste geste. Sva ova ponašanja prolaznog su karaktera.

Koliko će trajati prilagodba i kako će se dijete ponašati, vele psihologinje, ovisi o starosti djeteta, prijašnjim kontaktima s djecom i odraslima, o osobnosti djeteta, pripremi za vrtić te redovitom dolaženju. Naime, izostanci produžuju vrijeme prilagodbe.

Kako pomoći djetetu?

Prije polaska u jaslice/vrtić

O polasku u vrtić s djetetom treba razgovarati na pozitivan način, vedro. Pričati mu o boravku u vrtiću, prošetati do igrališta ili parka koji su u blizini vrtića.

Nikako nije dobro plašiti dijete rečenicama poput Tamo se mora sve pojesti!  Tamo se mora spavati! Vidjet ćeš ti kada dođeš u vrtić…

Važno je što osamostaljivati dijete u oblačenju, svlačenju i održavanju higijene, prehrani.

Kada krene u jaslice/vrtić

Prvih dana boravka poželjno je da dijete u vrtiću ostaje kraće vrijeme, najprije s jednim od roditelja, potom vrijeme ostajanja postepeno produžavati.

Važno je odgajatelja upoznati s posebnostima vašeg djeteta.

Da bi se dijete osjećalo sigurnije u novoj okolini dobro je da u vrtić ponese neku dragu igračku ili predmet – što će ga podsjećati na dom.

Tijekom razdoblja prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja, na primjer, na tutu, na odvikavanje od dude ili bočice. Nije dobro tada prestati dojiti dijete.

Važan je jutarnji rastanak s djetetom. Roditelj treba biti smiren, ne smije pokazivati zabrinutost ili žalost – jer dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom ne smijete odgađati u nedogled jer time djetetu pokazujete da ste neodlučni u odluci da ostane bez vas. S druge strane, dugo smirivanje ili ponovno vraćanje produžuje vrijeme plača jer dijete očekuje da se roditelj vrati.

Nije dobro da roditelj pobjegne od djeteta. Budite iskreni, pozdravite ga i recite da ga volite. Recite mu kada ćete doći po njega. Održite riječ!

Mame, uključite tate!

Ako vam je teško prolaziti odvajanje ili imate osjećaj da vam situacija izmiče kontroli, zamolite drugog člana obitelji, najbolje tatu – da on prođe adaptaciju s djetetom. To s tatama obično vrlo dobro funkcionira! 🙂 Naime, za razliku od tata, kod mnogih majki postoji problem odvajanja od djeteta, kada one svoje strahove i druge osjećaje prenose na dijete. Više o tome možete pročitati u tekstu U vrtić bez suza s mamom bez grižnje savjesti.

Vrlo je važno ostvariti dobar kontakt s odgajateljicama jer će se dijete osjećati sigurnije kad vas vidi u ljubaznom kontaktu.

Po povratku iz vrtića posvetite se djetetu i provodite što više vremena s njime. Šetajte, igrajte se, pričajte priče, mazite se i pokažite interes za djetetove doživljaje iz vrtića.

Kada potražiti pomoć?

U slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3 do 4 tjedna, psihologinje Brajković i Krizman savjetuju da se obratite se za pomoć psihologu ili razgovarajte s vašim pedijatrom. Posebno to učinite ako dijete nakon navedenog razdoblja odbija jesti ili spavati, ako kod kuće loše spava ili ste primijetili bitne promjene u njegovom ponašanju koje vas zabrinjavaju.