Simptomi autizma – presudno je rano otkrivanje i čim prije započeti s terapijom

Autizam se javlja do treće godine života, zahvaća pretežno dječake i traje čitav život. Uzrok još nije poznat, a djece s poremećajem iz autističnog spektra iz godine u godinu sve je više, rekla je Jasna Šverko, magistrica edukacijske rehabilitacije

‘Autizam zahvaća pretežno dječake. Do prije koju godinu, četvero do petero djece, a sad već njih 7 na deset tisuća novorođenih beba ima autizam. Nažalost, to se ne može uzeti kao konačna brojka jer se ona iz godine u godinu izrazito povećava.’

Rekla je to Jasna Šverko, edukacijska rehabilitatorica, govoreći o simptomima koji manifestiraju autizam, kao i o važnosti njihovog što ranijeg prepoznavanja. Izuzetno je bitno da roditelji što više znaju i da se što više educiraju o ovom poremećaju kako bi bili sposobni uočiti njegove prve znakove. Što se ranije autizam otkrije i što se s djetetom prije počne terapijski raditi, to je moguće u većoj mjeri ovaj poremećaj i ublažiti.

Kako je pojasnila Jasna Šverko, govoreći u Udruzi za autizam Istra, autizam se definira kao razvojni hendikep koji se javlja u prve tri godine života i traje čitav život. Svi simptomi autizma uzrokovani su organskim promjenama u mozgu, a manifestiraju se poremećajem na području razvoja govora, socijalizacije, percepcije i neadekvatnom odnosu prema osobama, predmetima i situacijama koje okružuju samo dijete. Uzroci autizma još su uvijek nepoznati.

Početak simptoma u prvih 30 mjeseci

Dosad se o autizmu govorilo kao o pervazivnom poremećaju, a u posljednje se vrijeme koristi izraz – poremećaj iz autističnog spektra, i to upravo zbog velikog spektra poremećaja koji su različiti i uočavaju se u odstupanju od urednog razvoja.

Simptomi autizma, naglasila je, svoj početak moraju imati u prvih 30 mjeseci života, tj. u prve tri godine života. Ako u tom razdoblju ne dođe do izražavanja specifičnih simptoma, znači da se ne radi o autističnom spektru. Naime, ponekad se neki simptomi autizma pojave u petoj godini, ali onda ne možemo govoriti o autističnom poremećaju, već o nekoj vrsti psihoza, rekla je.

Kod djece iz autističnog spektra je vrlo izražena motorička spretnost koja se očituje u vrlo ranoj dobi. To može dodatno zbuniti roditelje, zbog čega oni u prvih godinu dana ne uočavaju ili teško primjećuju da je izražen bilo kakav poremećaj – upravo zato što je dijete izrazito motorički spretno u odnosu na svoje vršnjake. Međutim, u drugim segmentima dolazi do nekog odstupanja.

Već kod bebe od šest mjeseci moguće je uočiti da postoji poremećaj iz autističnog spektra na osnovu, primjerice, pokreta glavom. To što dijete izvija glavu da bi iz različitih kutova promatralo mamu koja se nalazi ispred njega, može ukazivati na postojanje određenog poremećaja, kazala je.

Karakteristične ponavljajuće kretnje i izbjegavanje pogleda u oči

Autizam karakterizira široki raspon stereotipija, motoričkih i verbalnih.

– Za motoričke je karakteristično poskakivanje i pljeskanje. Kad je dijete jako zadovoljno onda plješće ili leprša rukama, i takve motoričke kretnje stalno ponavlja. Čini neobične pokrete rukama i prstima, poput izvijanja i treperenja. Djeca se vrlo često vrte oko svoje osi što kod njih ne dovodi do vrtoglavice. Mogu to činiti izuzetno dugo. Karakterističan je i hod na prstima, pojasnila je.

– Vrlo karakteristično za djecu s poremećajem iz autističnog spektra je to što u socijalnom kontaktu izbjegavaju pogled oči u oči. Kad im se obraćamo oni ne usmjeravaju pažnju na nas. Ako s djetetom počnemo primjenjivati u ranoj dobi tzv. ranu intervenciju, onda se taj pogled oči u oči češće počne uspostavljati, sve dok ne dođemo do faze da dijete zaista obraća pažnju na nas i počne nas gledati u oči, rekla je.

Poremećaji u govoru i fascinacija predmetima koji se vrte

Govor je najčešće u ranoj fazi nerazvijen ili vrlo specifičnog razvoja. Radi se zapravo o poremećaju u razvoju govora.

– Može doći do nekakvog žargona. To je govor koji djeca sama stvaraju, a nema nikakvog značenja. Javlja se tzv. ekolalija, kao poremećaj u govoru koji se manifestira ponavljanjem posebnih riječi ili rečenica. Djetetu se obratimo pitanjem, a ono nam tim pitanjem odgovora. Kod metalalije dijete ponavlja sklopove rečenica koje je čulo u nekom filmu ili crtiću. Iako roditelji znaju biti ponosni da je njihovo dijete upamtilo cijelu reklamu, ono je zapravo ponavlja u neadekvatnim situacijama. Djeca autističnog spektra imaju, dakle, razvijen govor, ali ga ne koriste u funkciji, rekla je Jasna Šverko.

Također, djeca vrlo burno reagiraju na promjenu rutine. Ako djetetu želimo promijeniti uobičajenu rutinu, pa na primjer prilikom odlaska na određeno mjesto promijenimo smjer kretanja, ili ako želimo izmijeniti dnevni ritam, ono će pružiti otpor prema tome.

Djeca s poremećajem iz autističnog spektra fascinirana su predmetima koji se vrte i svjetlucaju. Tipično je da se fokusiraju na jedan detalj, na primjer, na vrtnju predmeta. Neki su fascinirani vrtnjom kotača i to mogu činiti vrlo dugo. Međutim, istaknula je Jasna Šverko, ta vrtnja nije u funkciji igre.

Mentalna razina kod djece autističnog poremećaja može biti od urednog razvoja do mentalne retardacije. Neurološki ispadi češći su s napredovanjem stanja, odnosno najčešći neurološki ispadi pojavljuju se oko puberteta kada dijete ima totalno nepredvidive reakcije.

Upravo zato što svaki od navedenih simptoma ima vrlo širok spektar ponašanja, u odstupanju od tipičnog do karakterističnog za pojedino dijete, autizam se vrlo često naziva poremećajem iz autističnog spektra, tj. skraćeno PAS.

Igra i kontakt s vršnjacima izostaju

Tako se na filmiću koji je Jasna Šverko prikazala okupljenim roditeljima i stručnim suradnicima, mogao vidjeti dječačić od 20 mjeseci koji koristi mnoga specifična ponašanja iz autističnog spektra. Upravo gledajući filmić roditelji mogu najbolje naučiti prepoznati simptome i ponašanja. Dječak takao gleda negdje u prazno, iako se doima kao da promatra okolinu, ali u stvari ne možemo vidjeti na što je usmjerio svoj pogled. To što se vrti u krug njemu ne predstavlja igru. Igračke koje ga okružuju ne zanimaju ga, on samo odguruje autić. Autistična djeca razbacuju predmete, ali se zapravo ne igraju. Kod njih nema funkcionalne igre. Dječačić ne slaže kockice, on odmotava poklon, ali ga igračka koju je dobio ni najmanje ne intrigira. Vrti glavom, nezainteresiran je za mačku koja prolazi pokraj njega. Ne primjećuje drugu djecu oko njega niti ih ne oponaša i ne igra se s njima. Njegovo ponašanje u igri jednako je djetetu od sedam mjeseci, objašnjavala je defektologinja.

Naime, kod djece iz autističnog spektra je odsutnost igre s vršnjacima nešto uobičajeno. Djeca promatraju igru, ali se ne uključuju i ne uspostavljaju interakciju s vršnjacima. Odrasla osoba treba uvijek biti posrednik u igri. Nažalost, oni igru ne mogu doživjeti.

Tri dijagnostička kriterija

Upravo slijedom svih ovih ponašanja utvrđena su tri dijagnostička kriterija na osnovu kojih se autizam utvrđuje.

– Ako kod djeteta postoji poremećaj socijalnih relacija, zatim poremećaj verbalne i neverbalne komunikacije te postoje li ograničeni stereotipni obrasci ponašanja – zasigurno se može posumnjati na poremećaj iz autističnog spektra, naglasila je Šverko.

Kad je riječ o poremećaju socijalnih relacija, osim što izbjegavaju kontakt oči u oči, autistična djeca ne vole fizički kontakt s drugim osobama, osim s roditeljima. Vrlo karakteristično je da odraslu osobu koriste kao “produženu ruku” pa iako, primjerice, neki predmet mogu uzeti sami, traže od odrasle osobe da im ga doda.

Dugotrajna i zahtjevna rehabilitacija

Jasna Šverko je naglasila da se svi ovi obrasci ponašanja ne manifestiraju kod sve djece s poremećajem iz autističnog spektra, ali većina njih ipak je zastupljena. “Ne postoje dvije iste osobe na svijetu, a kamoli dvije iste autistične osobe”, rekla je.

Zato je izuzetno važno što ranije primijetiti nespecifično ponašanje i što brže pristupiti terapijskom radu koji je dugotrajan, ali daje rezultate ako se s djecom radi od najranije dobi. Djeca su već od prve do treće godine života uključena u zahtjevne programe koji traju od 24 do 40 sati tjedno, a posebno je važno da se provode i u kućnom okruženju.

S druge strane, ponekad djeca u svom ponašanju pokazuju elemente iz autističnog spektra, ali su oni nedovoljni da bi se na osnovu njihova postojanja dijete okarakteriziralo kao ono iz autističnog spektra i dobilo dijagnozu. Tu rana intervencija čini čuda, zaključila je Jasna Šverko.

Što izaziva sumnju na poremećaj iz autističnog spektra:

– kada kod bebe od šest mjeseci izostaje osmijeh, koji se inače pojavljuje najkasnije do trećeg mjeseca života
– kad nema povratne reakcije na zvukove, osmijesima ili bilo kojim drugim facijalnim ekspresijama najdulje do devet mjeseci, a koja se inače pojavljuje do šestog mjeseca života
– kad se dijete ne glasa do 12 mjeseci, a inače djeca počinju gugutati s tri, četiri mjeseca, a i prve riječi se pojavljuju s deset mjeseci
– kad nema povratne pokazne geste, tj. dijete ne pokazuje prstom ono što želi
– kad dijete s 12 mjeseci pri odlasku ne maše i pokazuje “pa, pa”
– kad dijete ne prati pogledom predmet koji mu pokazujemo na drugoj strani sobe (Ukoliko dijete prati predmet pogledom, ono ima združenu pažnju i sigurno nema poremećaj iz autističnog spektra.)
– kad izostane govor sa 16 mjeseci
– kad nema nikakvih smislenih ni dvosložnih fraza do 24 mjeseca, a inače u to doba djeca pričaju u kratkim rečenicama
– kad se radi o gubitku govora i bilo kojih socijalnih vještina u bilo kojoj dobi.

Ponekad može izostati govor, no ukoliko dijete ima socijalne vještine, dakle uočava osobe oko sebe, prati predmete oko sebe, ima funkcionalnu igru, tada se sumnja samo na gubitak govora. No ako dijete izgubi govor i socijalne vještine onda možemo posumnjati na poremećaj iz autističnog spektra, zaključila je Jasna Šverko.